Kolumne

Jedino gdje još mogu migrirati, jeste u sebe.

Blogerka Hana Kazazović (Cyber Bosanka) na svom blogu pisala je o upotrebi pogrešne terminologije kada se govori o osobama s invaliditetom. Tekst prenosimo u cjelosti:

Urednica Mediacentra Sarajevo piše o svom iskustvu iz karantina, netransparentnosti vlasti o razlozima i dužini trajanja.

Manir međusobnih uvreda u javnom i medijskom prostoru nije nikakva novina, čak ni kada nisu u pitanju nacionalne manjine, već i osobe s invaliditetom, LGBT populacija, žene rotkinje i nerotkinje i svi drugi i drugačiji i sve druge i drugačije.

Uradila je to bez riječi i pitanja. Uzela paket uložaka i strpala ih u papirnatu vrećicu, zatim ih stavila u plastičnu kesu, uzela drugu plastičnu kesu i stavila ostatak namirnica.

U poruci upućenoj ženskoj osobi, Goran Samardžić, pisac i suvlasnik izdavačke kuće Buybook, nudi svoj genetski materijal u fildžanu. Zašto je to moguće? Zato što smo svi/e mi na određeni način omogućili i omogućile ovakvu situaciju.

Niste niko dok vas neko ne zavoli, stih je poznate “ljubavne” pjesme. Ona nam vrlo otvoreno poručuje da ne postojimo izvan odnosa s drugim ljudiskim bićem. Da smo niko. Nepostojeći identitet.

Ana Kotur komentariše uvrjedljivu izjavu predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika, o pripadnicima romske nacionalnosti.

Friendly. Može, ako je to mjesto gdje mogu uvesti bicikl ili pustiti psa i računati na zdjelu sa svježom vodom, bez ibreta i mrkih pogleda. Friendly u kontekstu dodatne preporuke za terapeutkinju, nastavnicu, ljekarku, ne.

Problem sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom počinje već kod izbora srednje škole jer moraju birati obrazovne ustanove koje su im infrastrukturalno prilagođene. Takvih škola u našoj zemlji, nažalost, nema mnogo.

Pages