Usvajanje djece u BiH je često sinonim za dugotrajne procese opterećene (nerazumljivim) procedurama, pravilima, predrasudama. Na koncu, pitanje je: ko može biti roditelj?
Zavod za specijalno obrazovanje i odgoj djece “Mjedenica” od septembra 2011. organizuje keramičke radionice. Kroz oblikovanje gline, djeca dobijaju novi, vedriji pogled na svijet.
Jak je čovek. Stabilan. Bistar. Ima dvoje prelepe dece. Sin mu boluje od autizma. Priča mi on, uz kafu, o svom strahu. Strahu od sopstvene smrti. ''Kad ja umrem, ne znam šta će biti s njim."
Roditelji Nikole, sedmogodišnjaka koji živi sa autizmom, svakodnevno se suočavaju sa osuđivanjem okoline. Ovo je priča o tome kako izgleda život roditelja i djeteta koje živi u autističnom spektru u sredini koja ne razumije različitost.
Draga je uspjela da se izbori za svoje mjesto na pozornici u sredini prepunoj predrasuda, stereotipa i odbacivanja prema romskim sugrađanima i sugrađankama. Njena priča je jedna od mnogih koje su iz tih razloga skoro uvijek nevidljive.
Za portal www.diskriminacija.ba piše mirovni aktivista Milan Colić - o tome kako uslovi u kojima se rodimo, često imaju presudan utjecaj na to gdje i kako ćemo završiti.
Projekat neformalnog muzičkog obrazovanja "Muzička soba" je nakon godinu dana rezultirao istoimenim singlom, kojeg su uz pomoć sarajevskih muzičara kreirali štićenici Doma za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave.
Fragmentirana država nije u stanju ispravno nadgledati svoja sirotišta, niti može osigurati pristojnu alternativu ustanovama za djecu bez roditeljskog staranja.
„Ovim natpisom našoj djeci su zatvorena vrata Pionirske doline. Naša djeca nisu hendikepirana, već osobe koje imaju posebne potrebe. Ovakva diskriminacija je sramotna, a natpis ponižavajući. Ovakvim ponašanjem poručili su nam da nismo dobrodošli.“
