osobe sa invaliditetom

Osobe s invaliditetom u BiH rijetko dobiju medijsku pažnju, a i tada način izvještavanja nije od pomoći toj obespravljenoj marginalizovanoj grupi.

Ibrahim Dizdarević živi u Bužimu i ima diplomu bachelora prava. Ipak, kvalifikacija i znanje koje ima ne pomažu mu da dođe do posla. Mnogo je značajnija njegova druga karakteristika, kao prepreka zapošljavanju – on je osoba s invaliditetom.

Na 39. sjednici Općinskog vijeća Ilijaš održanoj krajem marta tekuće godine, prijedlog predsjedavajućeg OV Damira Filipovića o upotrebi znakovnog jezika u radu Općine jednoglasno je usvojen.

Sabina Ćudić, potpredsjednica Naše stranke, u intervjuu za diskriminacija.ba govori o svojim političkim naporima da osobama s invaliditetom u našoj zemlji obezbijedi dostojanstvene uslove za život i ostvarivanje njihovih prava.

Kada se sa invaliditetom suočite nakon nesreće ili zbog ratnih dejstava, društvo vam stavlja epitet ranjenika i heroja. Samim tim, vi postajete neko ko je sve svoje u ovom društvu uradio, odslužio i za koga se ne zna šta poslije invaliditeta.

Sreli ste je negdje u Sarajevu. Ili ste pohađali neki od treninga na kojima je bila u ulozi edukatorice. Ili, prosto, nekako ste došli do njene gotovo zarazne energije i humora.

Sjećam se, imala sam nekih desetak – dvanaest godina. Išla sam sam na takmičenje iz matematike, čini mi se, na regionalnom nivou. Stajali smo na stepenicama u holu škole. Trema je bila više nego prisutna.

U oba entiteta posao zapošljavanja osoba sa invaliditetom trebao bi biti povjeren nadležnim fondovima za profesionalnu rehabilitaciju, osposobljavanje i zapošljavanje OSI. Ipak, nijedan to ne radi u u potpunosti, iako je situacija nešto bolja u FBiH.