Zločin iz mržnje: održana regionalna konferencija

Brojni pripadnici/ce nevladinog i vladinog sektora, studenti/ce, kao i predstavnici/ce institucija vlasti prisustvovali su konferenciji koja je za cilj imala razmjenu regionalnih iskustava kada je riječ o regulaciji krivčnih djela počinjenih iz mržnje u krivičnim zakonima.

 

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, na rješavanju ovog problema intenzivno radi Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje, koja je oformljena sa ciljem izmjene Krivičnog zakona Federacije BiH, kojim bi se zločin iz mržnje, odnosno kriivčno djelo motivirano mržnjom ili predsrasudom uvrstilo kao zasebno djelo u novi Krivični zakon.

 

U 2013. i 2014. godini ove izmjene razmatrane su u Parlamentu Federacije BiH, te su oba puta usvojene na Predstavničkom domu. Tokom 2013. godine, Dom naroda Parlamenta FBiH nije usvojio ove izmjene i dopune, a 2014. nije sazvana sjednica na kojoj bi se o njima odlučivalo. Stoga predstavnici Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje smatraju da je u narednom periodu neophodno ponovo inicirati izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije BiH, te da je krajnje vrijeme da i Federacija BiH adekvatno reguliše krivična djela počinjena iz mržnje, što je već 2010. godine učinjeno u Brčko distriktu i Republici Srpskoj.

 

 

Saša Gavrić, predstavnik Sarajevskog otvorenog centra, prisjetio se tokom konferencije nekih slučajeva koji su članove i članice njegove organizacije motivisali za rad na ovom problemu.

 

„Sjetio sam se jednog stravičnog događaja u decembru 2012. godine. Ja i moje koleginice i kolege smo tada sjedili u kancelariji i dobili smo vijest da je u Mostaru jedan gej momak prebijen i da mu je slomljen kuk i da će najvjerovatnije ostati u potpunosti nepokretan samo zato što su počinioci znali za njegovu seksualnu orijentaciju i zato što su tada smatrali da je on manje vrijedno biće koje treba da bude prebijeno i koje treba da doživi jedan od najgorih zločina, jednu od najgorih kazni koju jedna osoba može doživjeti. Tada smo uvidjeli, ustvari, koliko je neophodno da se u Federaciji BiH hitno pozabavimo pitanjem krivičnih djela počinjenih iz mržnje.“

 

Gavrić smatra kako su sve manjinske kategorije u našoj zemlji ugrožene i potencijalne žrtve zločina počinjenog iz mržnje.

 

„U proteklih nekoliko godina svjedoci smo da je za Bajram niz povratnika u Republici Srpskoj bilo također meta krivičnih djela počinjenih iz mržnje. Jedna od tih osoba, na primjer u Zvorniku, je ostala čak i nepokretna, a počinilac je, koliko se sjećam, dobio samo tri mjeseca zatvora. Krivična djela prema drugim manjinskim grupama kao što su romska zajednica se također nastavljaju, i naprosto, ovo postaje jedna praksa na koji način mi u Bosni i Hercegovini tretiramo manjinske skupine bez obzira na to da li je riječ o lezbejkama i gejevima, predstavnicima romske zajednice, povratnicima Srbima, Hrvatima ili Bošnjacima. U Bosni i Hercegovini sve više tolerišemo ovakvu vrstu ponašanja.“

 

Iako su dosadašnja nastojanja Koalicije bila nedovoljno uspješna zbog nedostatka volje političkih predstavnika i predstavnica u Parlamentu FBiH, Gavrić ističe kako će se borba u narednom periodu nastaviti još intenzivnije, ali i dodaje, kako najteži posao dolazi tek nakon izmjene Krivičnog zakona.

 

„Mi smo u prošlosti već dva puta pokušavali da, u saradnji sa političkim strankama u prošlom mandatu, djelujemo protiv toga. Dva puta su izmjene Krivičnog zakona bile na dnevnom redu u Parlamentu Federacije BiH, i, nažalost, oba puta nisu prošle kroz Dom naroda, nego ih je samo potvrdio Predstavnički dom, tj. potvrdio je uvođenje regulacije o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje u sam Krivični zakon. Kako bi se ipak desila jedna vrste promjene, mi smo odlučili da nakon izbora 2014. godine krenemo opet nanovo i da radimo sa političarima i političarkama u nadi da će konačno Federacija BiH doći do izmjena Krivičnog zakona, i da će tek onda početi onaj pravi posao, a to je provedba samog zakona, to jest senzibiliziranje samih policajaca, sudija i tužilaca da bismo na taj način došli do momenta kada će krivična djela doživjeti svoju istinsku osudu, ne samo kroz djelovanje političara i političarki, već i kroz adekvatno procesuiranje u pravosudnom sistemu BiH.“

 

 

Zbog neadekvatne pravne regulative, i nepostojanja preciznih podataka, teško je govoriti o tome koja manjinska populacija najčešće biva izložena govoru mržnje i zločinima počinjenih iz mržnje, ali dosadašnja iskustva ukazuju da su motivi za napad u velikom broju bili etnička i vjerska pripadnost.

 

„Tokom 2014. godine evidentirali smo da je bilo najmanje 163 potencijalna incidenta koja su prijavljena policiji. Vjerujemo da je u stvarnosti bilo više incidenata, ali da oni nisu bili prijavljeni. To kažem zbog naših razgovora s ugroženim kategorijama, povratničkom zajednicom, LGBT populacijom i Romima, koji vrlo često kažu da je bilo više incidenata od prijavljenog broja, i tu je riječ o onim ozbiljnijim slučajevima gdje dolazi do oštećenja imovine i fizičkog napada. Od 163 incidenta, u 92 posto slučajeva motiv je bila etnička pripadnost, odnosno vjera žrtve. Tu govorimo o konstitutivnim narodima u BiH, koji predstavljaju demografsku manjinu u zoni u kojoj su napadnuti. Imali smo samo tri napada prijavljena kada je riječ o romskoj populaciji. Kod tri posto napada motiv je bila spolna orijentacija i pet posto su neku drugi motivi“, izjavila je Halisa Skopljak, iz OSCE Misije u BiH.

 

Kada je riječ o susjednim zemljama, u Srbiji i Hrvatskoj ova oblast je već nekoliko godina znatno jasnije regulisana kako bi mogla zadovoljiti međunarodne standarde koji se zahtijevaju i od naše zemlje.

 

„Zločin iz mržnje se u Krivičnom zakoniku Republike Srbije našao u decembru 2012. godine, zahvaljujući inicijativi Gej strejt alijanse i Komiteta pravnika za ljudska prava. To su dvije organizacije koje su prve prepoznale potrebu za njegovim uvođenjem. Može se uslovno reći da smo mi donekle naišli na spremnost državnih institucija za saradnju na ovom polju i, također, od utjecaja je bila i očigledna potreba društva za suzbijanjem diskriminatorski motivisanih krivičnih djela. Najvažniji razlog bio je upravo porast nasilja koje je zasnovano na mržnji i koje je usmjereno prema osoba koje pripadaju određenoj ranjivoj, osjetljivoj ili marginaliziranoj grupi, učestala diskriminacija i napad na ugrožene društvene grupe u Srbiji, kao i šira društvena potreba za prevencijom i borbom protiv takvog ponašanja“, objašnjava Kristina Todorović, pravnica Komiteta pravnika za ljudska prava YUCOM.

 

„Kada govorimo o zločinu iz mržnje u Hrvatskoj, treba tu materiju posmatrati u dva razdoblja. Prvo traje od 2006. do 2012. kada je vrijedio zakon iz 1997. godine, te drugi period od 2013. pa do danas, kada vrijedi kazneni zakon iz 2011. godine. Zanimljiva je koincidencija kako je u sve tri zemlje došlo do povoda i do inicijative za uvođenje zločina iz mržnje i njegove implementacije. I u Hrvatskoj se o zločinu iz mržnje počelo pričati negdje 2005. godine i to najviše na inicijativu udruga koje su se bavile zaštitom interesa LGBT osoba i to kao rekacija na nasilne napade koji su se prethodno dogodili“, prenio je iskustva iz Hrvatske, Kristijan Kevešević, iz Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske.

 

 

Koalicija za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje okuplja deset nevladinih organizacija koje su već godinama aktivne u promicanju i zaštiti ljudskih prava i borbi protiv diskriminacije: Asocijacija za demokratske inicijative, Centar za mlade KVART, Civil Rights Defenders, Fondacija CURE, Fondacija Mediacentar Sarajevo, Fondacija Istina, Pravda, Pomirenje, Inicijativa mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Otaharin, Omladinska novinska asocijacija u BiH (ONA), Sarajevski otvoreni centar, Udruženje BH novinari, Vijeće za štampu BiH.

 

Podsjećamo, nedavno su članovi i članice Koalicije uputili zahtjev za sastanak ministru Mati Joziću, kao i listu prijedloga amandmana za regulisanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje.

 

Prijedlog amandmana Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje na Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine dostupan je u prilogu.