LGBT zajednica i zločini iz mržnje

Vasić: Mi smo u 2012. počeli projekat postavljanja postera u policijske stanice, čiji je cilj bio pojasniti da to nije mjesto diskriminacije, da su i LGBT osobe dobrodošle tu, pa smo kontaktirali Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Određena ministarstva su prihvatila da postave postere u svoje prostorije, dok druga nisu. Između ostalih, MUP KS je prihavio da postavi te postere i onda su kasnije policajci MUP-a KS došli u SOC da razgovaraju sa nama. Oni su napravili taj neki prvi korak u suradnji. Došli su da razgovaraju o specifičnim problemima koje mi vidimo u svom radu i tu se rodila neka ideja za održavanje treninga. Nakon toga smo održali prvo treninge za manji broj ljudi, a onda smo ušli u njihovu permanentnu obuku. Svi su policajci u zajednici do čina nižeg inspektora morali proći tu obuku, otprilike nekih 1000 ljudi. 

 

Vasić: Mi smo konkretno sa ovim treningom htjeli prije svega da malo senzibiliziramo policiju za rad sa LGBT osobama, s obzirom da se o tome nije htjelo govoriti. A, između ostalog, na permanentnoj smo govorili i o zločinima iz mržnje, jer se ni o tome nije govorilo, jer to još nije uvedeno u Krivični zakon Federacije. Bio nam je cilj da razgovaramo sa policajcima o tome šta je zločin iz mržnje, koji su indikatori, motiv, i to se pokazalo jako dobrim jer je povezano sa mnogo različitih skupina, pa i sa policajcima samim, koji su jedna od kategorija koja je ugrožena zločinima iz mržnje. Baš početkom godine je jedan njihov kolega tako ubijen. Na neki način je došlo do toga da ta tema nije bila skoncentrisana na LGBT osobe, nego se govorilo o zločinima iz mržnje i protiv ostalih skupina, pa smo uspjeli da ih senzibilišemo, da im pokažemo zašto je to bitno.

 

Vasić: MUP je postavio kontakt tačke za LGBT osobe u 4 općine, kontakt osobe sa kojima razgovaramo i pred određene događaje i ukoliko neko želi slučaj prijaviti policiji. Mi smo upućivali ljude na naše kontakt osobe u policiji i oni su dalje komunicirali s njima. Ljudima je puno lakše kad ih pošaljemo kod nekoga koga mi preporučimo. Čak i ako ta osoba neće uzimati izjavu, ona će ići do stanice do kolege koji će uzeti izjavu. I na taj način je puno lakše jer iako taj policajac nije taj koji na kraju pravi zapisnik, ipak je toj osobi koja je nama prijavila puno lakše da priđe nekom policajcu kojeg mi znamo, da je uputi, ko će joj reći kako tačno ide procedura u stanici.

 

Vasić: Predrasude uvijek postoje i one isplivaju prije ili kasnije na vidjelo. Dobra stvar je što su oni i pored toga svjesni da moraju svoj posao izvršiti u skladu sa zakonom. 

 

Vasić: Jesmo, u jednom konkretnom slučaju, pošto se radilo o osobi kojoj je stalno prijećeno, policajac mu je čak dao i  svoj lični broj telefona, da ga može nazvati u bilo koja doba, ako se šta desi i znam da je to osobi jako puno značilo kasnije. 

 

Vasić: Razlog koji ljudi navode kada dođu jeste neki strah, nepovjerenje u policiju ali ja iskreno mislim da je ustvari razlog neznanje. SOC tek odnedavno radi sa policijom.  A prije toga ljudi zaista nisu znali da se išta radi sa policijom. Do 1991. godine u BiH homoseksualnost je bila krivično djelo i svima je malo teško računati na to da će policija sad da se promijeni i da drugačije postupa s ljudima i nisu sigurni koliko su oni senzibilisani ili koliko su učili o tom pitanju, jer se to pitanje jako često zaobilazi i onda je ljudima vjerovatno lakše da dođu nama da prijave. Najčešće ljudi ni ne znaju šta mogu uraditi. Onda ih mi možemo uputiti u policiju ili objasniti šta rade u takvom slučaju i onda im je, ako se već odluče da idu u policiju, nekako lakše otići i prijaviti. 

 

Vasić: Mi razgovaramo sa osobom i najčešće odmah iz toga vidimo šta osoba želi. U slučajevima zločina iz mržnje, oni mogu ili otići u policiju ili direktno prijaviti Tužilaštvu. Neki ljudi jednostavno žele samo podršku, žele s nekim da razgovaraju, neki žele azil ili slično, zavisi od osobe do osobe šta ona želi i mi se onda tako postavimo. 

 

Vasić: Imali smo dosta komentara od ljudi koji su dolazili kod nas, kojima smo rekli da smo trenirali policiju i koji se baš iznenade kad čuju da smo upjeli početi raditi sa policijom, da je policija to tako prihvatila, da mogu otići, da su ljudi stvarno s njima bili profesionalni kad su išli. Tako da ljudi uglavnom reaguju pozitivno. Čak možda to nisu ni očekivali. Nekako ljudi uvijek očekuju da državne institucije neće pristati da rade i onda se baš iznenade time. Da li će oni prijaviti to ili ne, zavisi od njih samih, možda čak i od toga koliko su oni out, koliko posljedica može imati po njih prijavljivanje i dalji postupak, ali uglavnom vrlo pozitivno reaguju na to. Organizovali smo neke događaje i znam da se dosta ljudi osjećalo sigurnije što je policija bila tu. 

 

Vasić: Ove godine smo imali 18 slučajeva zločina iz mržnje koje smo dokumentovali. Ljudi jako često zovu, žale se, ali jako često ne razlikuju diskriminaciju i zločin iz mržnje i onda prvo moramo sa njima razgovarati da bi se ustanovilo koja je povreda njihovih ljudskih prava. Po našoj evidenciji, broj ljudi koji dolaze da prijave se povećava u odnosu na 2012. i 2013. godinu. Dakle, naš rad ima nekog odjeka i ljudi prepoznaju da mogu nekom doći i reći. Još uvijek nije tako veliki broj ljudi koji prijavljuju, ali u protekle dvije godine znamo da su nekih do 4-5 slučajeva prijavljeni, što je veliki pomak jer uglavnom se tvrdi da ne postoji slučajevi kršenja ljudskih prava kad pričamo o LGBT populaciji. U razgovoru sa institucijama često se čuje da se prava LGBT osoba ne krše, jer ne postoje prijave. Ovo što mi znamo, znamo da su prijavljivani slučajevi policiji i znamo da se sve više ljudi nama obraća, da kažu šta se desilo i da saznaju šta mogu uraditi povodom toga. Ja vjerujem da ima više tih slučajeva ali da dosta ljudi ne smije čak ni nama da prijavi. To je neki zaključak koji mogu da izvučem iz našeg dosadašnjeg rada. 

 

Vasić: Neki se nisu uopšte oglasili, neki su rekli da ne mogu da vrše diskriminaciju NVO po tome što će postavljati jedne postere, druge neće, da ne mogu da to postave u svojim prostorijama jer će onda morati da objasne svima drugim zašto nisu njihove. Uglavnom, neki banalni razlozi. Nigdje nije naveden neki baš konkretan razlog zašto ne bi smjeli postaviti u svoje stanice. 

 

Vasić: Za sad je bio jedan trening za sudije i tužioce, koji je prošao vrlo pozitivno, bio je i jedan trening za advokate, razgovaralo se o diskriminaciji i zločinima iz mržnje. Došli smo do nekih podataka da neki ljudi već rade na tim slučajevima, ne baš LGBT osoba, ali diskriminacija i zločini iz mržnje tako da imaju neko predznanje, da bi bili i voljni zastupati LGBT osobe, razumiju tematiku i slično. Naš plan je ući u edukaciju koja se tiče policijskih akademija, treninge za buduće pravnike, nekako da zagovaramo da ta tematika uđe već u škole, Pravni fakultet, policijsku akademiju,da novi kadrovi izlaze već sa znanjem o toj temi jer puno je lakše da se unaprijed usvoji nego sad nakon godina rada da mi njima pričamo o tome. To se već radi u RS-u i Brčko Distriktu , s obzirom da oni imaju zločin iz mržnje u Krivičnom zakonu zakonu i to je nešto što se još u Federaciji treba uvesti ali razgovarali smo sa ljudima na policijskoj akademiji, oni su voljni da vide da li bi se to moglo nekako ubaciti, tako da će 2015. biti zanimljiva što se toga tiče.