Priče sa livade - Predstava o različitostima za male i velike

Predstavu su zajedno spremala djeca sa poteškoćama u razvoju i djeca tipičnog razvoja pod režiserskom palicom Alene Džebo.

 

Tema predstave "Priče sa livade" je različitost, a kroz tri priče Šareni leptir, Drug se u nevolji poznaje i Igra leptira, djeca su nastojala prenijeti poruku prijateljstva i međusobnog prihvatanja.

 

Kako se osjećaju oni koji budu isključeni iz društva, oni s kojima se niko ne želi družiti i šta možemo učiniti kako bismo postali pravi prijatelji - neka su od pitanja na koja su mladi glumci pokušali dati odgovore.

 

"Poteškoća je upravo u našem shvatanju da tu nema prave poteškoće. Možda kontradiktorno zvučim, ali mi uvijek polazimo sa predsrasudom da će biti jako teško raditi sa djecom sa Down sindromom", kaže režiserka predstave Alena Džebo, i dodaje da su se djeca koja su učestvovala u predstavi trudila da daju sve od sebe i prevaziđu probleme na koje su nailazili.

 

 

Džebo kaže kako su djeca tokom pripreme predstave mnogo toga naučila što ih je dodatno izgradilo.

 

"Jako je teško sada nabrojati sve pozitivne promjene koje su se desile, od shvatanja javnog nastupa, komunikacije sa velikim brojem ljudi na otvorenoj sceni, straha od mraka, jednog partnerskog odnosa… Zaista jako puno stvari."

 

Projekat "Inkluzija je ključ do samostalnost", uz podršku Holandske ambasade u BiH, provodi Udruženje Život sa Down sindromom FBiH, čija predsjednica Sevdija Kujović objašnjava da različitost koju predstavlja livada iz predstave, u suštini, predstavlja različitost društva.

 

 

"Ukoliko imamo isključene, imamo i slabo društvo. Ovim, zapravo, želimo da pošaljemo poruku da i djeca sa Down sindromom i ostala djeca sa određenim teškoćama imaju pravo ne samo na obrazovanje, koliko smo najviše u tome uradili, već sada govorimo i o pravu na kulturu", kaže Kujović.

 

"Njihovo druženje je bilo više nego profesionalni zadatak u smislu da odrade svoju ulogu i zadovolje potrebe projekta, predstave i režisera", ističe Kujović, ali dodaje da se mnogo više pozitivnih stvari izrodilo kroz projekat posebno kroz širenje prijateljskog kruga među porodicama.

 

Veoma je važno da osobe sa poteškoćama u razvoju mogu biti aktivni sudionici sadržaja iz kulture i sami učestvovati u njegovom kreiranju. Pored toga, potrebno je obezbijediti i kvalitetnu pasivnu konzumaciju onoga što ovaj sektor u našoj zemlji nudi.

 

"To podrazumijeva pristupačnost centara za kulturu i svih onih prostora u kojima se odvijaju određene kulturne aktivnosti. Mislim, prije svega, na uklanjanje arhitektonskih barijera i informacijsko-komunikacijskih barijera. Određena predstava, ili bilo koji kulturni događaj, mora biti pristupačan i osobama sa invaliditetom, misleći pri tome i na osobe koje ne čuju, osobe koje ne vide, osobe koje su u kolicima, kao i osobama s intelektualnim poteškoćama, kojima, također, treba napraviti određenu pristupačnost", zaključuje Kujović.