3Down Print Klub - Mjesto gdje je kreativnost bitnija od predrasuda

Jedan od aktuelnih projekata koje ovo udruženje realizuje je i 3Down Print Klub, koji je široj javnosti, a posebno djeci i mladima, predstavljen tokom Dječijeg sajma, koji je od 6. do 8. novembra održan u Sarajevu.

 

3Down Print Klub predstavlja mjesto na kojem mladi s Down sindromom i njihovi vršnjaci na inovativne i kreativne načine upoznaju tehnologiju 3D printinga, koji se trenutno u svijetu koristi u mnogim oblastima života, od industrije, obrazovanja, pa do umjetnosti i medicine. Osnovni cilj projekta jeste unaprjeđenje kvaliteta života mladih s Down sindromom i njihovih porodica, ali pored toga i poboljšanje znanja i radnih vještina, koje bi ih mogle učiniti konkurentnijima na tržištu rada.

 

3D printanje je tehnika prilično nepoznata na našim prostorima, a danas je njena primjena višestruka zbog mogućnosti izrade vrlo kompleksne geometrije u relativno kratkom vremenskom roku. Na pitanje kako su došli na ideju da upravo jednu ovakvu inovativnu metodu izrade 3D objekata približe djeci i mladima sa Down sindromom, Sevdija Kujović, predsjednica Udruženja Život sa Down sindromom Federacije BiH, odgovara kako je veoma važno imati povjerenje prema osobama koje žive s ovim sindromom.

 

 

"Razlog je taj što mi imamo dovoljno povjerenja u njih i vjerujemo u njihove mogućnosti. Ono što je problem u sistemu i u društvu jeste to da im se ne da prilika. Zatim smo mi odlučili da im ipak damo jednu priliku i vidimo da li mogu savladati određene vještine koje su im potrebne za ovu oblast, a tada smo uvidjeli da oni mogu strpljivo satima sjediti za kompjuterom i nešto raditi, i to je ono što nas je motivisalo da im predložimo da urade nešto kvalitetnije dok sjede za kompjuterom."

 

Put od ideje, pa do realizacije projekta tekao je dugo, te je prvo bilo potrebno upoznati se sa željama i potrebama ovih mladih ljudi.

 

"Ovi 3D programi jesu interesantni jer im omogućavaju da klik za klikom dobivaju rezultat, a to je nešto što im održava pažnju i motiviše ih da sami idu naprijed i dizajniraju ono što hoće. Naravno, ovim radionicama su prethodile mnoge druge, razgovaralo se sa njima o njihovim ljubavima, poljima interesovanja i željama, kao i o onome što ne vole. Dakle, mi smo puno toga saznali o njima, prije nego što smo im dali određene zadatke. Tako da je tim u 3D Print klubu postao zaista kao jedna porodica, od roditelja, trenera, edukatora, njih samih. To je sve valjda utjecalo da oni već ovdje imaju neke rezultate i napravili su nekoliko predmeta samostalno. A to je zaista veliki uspjeh i velika nada i za njih i za roditelje da im možemo vjerovati. Samim time, sve to daje jednu širu opciju, i jednu širu sliku i još je jedan način da privučemo pažnju i kažemo da su oni još uvijek na margini, krenuvši od samog rođenja, pa do njihove zrelosti."

 

 

Kujović ističe kako je zainteresovanost mališana, koji su posjetili Dječiji sajam, za njihov štand bila velika.

 

"Mislim da danas da smo imali deset kompjutera da bi svi bili zauzeti jer djeca žele da modeliraju. Imamo prekrasnih modela napravljenih ovdje na sajmu, te smo uzeli kontakte kako bismo se kasnije javili roditeljima i djeci i uručili im njihove predmete, s obzirom na to da ovaj jedan 3D printer koji imamo ne može sve isprintati jer mu treba ipak malo više vremena. Ono što ovaj projekat planira jeste i saradnja sa školama, dakle ovo je samo jedan  mali izlet na početku projekta. Ali, kada malo i sami pređemo određeni stepen i malo više naučimo, želimo napraviti i saradnju sa školama tako da će i školska djeca i njihovi vršnjaci imati priliku da nešto zajedno sa njima osmišljavaju, a što je u vezi sa nastavnim planom i programom."

 

Zanimljive i inovativne metode koje bi se mogle primjenjivati u redovnoj nastavi, značajno bi pomogle u procesu inkluzije, smatra Kujović.

 

"To je još jedan segment, odnosno tema koju želimo akcentirati, a to je da inkluzivno obrazovanje ne smije spavati nijednu noć, dakle mora stalno raditi, usavršavanjem i istraživanjem novih tehnologija, metoda i sredstava i slično. To je ono što školama olakša posao. Daleko je lakše, ako uzmemo učenje o reljefu, na primjer, umjesto da mi časove potrošimo dok ispričamo kako su se tamo negdje stvarali talozi tog reljefa, da sami simuliramo i improvizujemo, da sama djeca naprave taj reljef. Dakle, lekcija je naučena, za vrlo kratko vrijeme. To su neke stvari koje olakšavaju inkluziju, a gdje je zapravo ona interesantna, gdje je aktivna, interaktivna i živa i gdje djeca uživaju u radu. Inkluzija u obrazovanju zapravo i mora biti mjesto gdje se svi osjećaju ugodno."