Godina od osnivanja prve sigurne kuće za LGBTI osobe u BiH

U aprilu prošle godine Fondacija Krila Nade je, uz podršku Vijeća Evrope i Evropske unije, otvorila prvu sigurnu kuću za LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini (BiH) koje se suočavaju sa nasiljem, diskriminacijom i porodičnim odbacivanjem. Povodom prve godišnjice postojanja, u zajedničkom saopštenju ovih organizacija, ističe se da je sigurna kuća pružila ne samo fizičku sigurnost, već i psihološku i pravnu podršku LGBTI osobama.

O važnosti postojanja sigurne kuće anonimno je govorila i osoba koja je jedna od mnogih koji su u proteklih godinu zatražili siguran prostor i psihološku podršku:

„Moj boravak u sigurnoj kući tokom ljeta 2024. godine istinski je promijenio moj život. Početkom te godine izgubio sam svoju samostalnost. Bio sam u okruženju koje me nije podržavalo, i sada, kada gledam retrospektivno, shvatam da sam tražio izlaz. Na jednom panelu čuo sam anonimno pismo žene koja je, u jednom periodu svog života, boravila u sigurnoj kući. Već tada sam se prepoznao u tom pismu i to je bio pokretač koji mi je pomogao da kontaktiram sigurnu kuću“.

Siniša Sajević, direktor Fondacije Krila nade, osvrnuo se na put koji su prošli tokom prve godine ističući da je u nastanku i opstanku sigurne kuće za LGBTI osobe doprinio rad zaposlenika i volontera. Istakao je i da su neprocjenjivu podršku dobili „od predstavnika Vijeća Evrope, koja je često prevazilazila projektni okvir i posao, nudeći empatiju i zajedničku želju da se osigura siguran prostor za LGBTI osobe“.

Prema njegovim riječima, jedan od ključnih uspjeha prve godine sigurne kuće je pozitivan uticaj na njene korisnike i korisnice, ali i to što je „Bosna i Hercegovina napravila korak naprijed u osiguranju sigurnosti za LGBTI osobe, te napravila korak dalje u odnosu na zemlje regiona u tom pogledu“.

Osim fizičke zaštite, sigurna kuća pruža emocionalnu podršku.

„Mnoge LGBTI osobe doživljavaju odbacivanje i izolaciju od svoje porodice, prijatelja/ica i zajednica. Sigurna kuća nudi poticajno okruženje u kojem se mogu povezati s drugima koji razumiju njihova iskustva i pružaju empatiju, potvrdu i ohrabrenje, kroz pružanje stručne pomoći. Osobe koja je preživjela neki oblik nasilja počinje sa time da je potrebno kreirati okruženje u kojem se osjeća sigurno i spremno da podijeli svoje iskustvo i počne prerađivati traumu. Iz tog razloga individualne potrebe variraju, od pronalaska posla, farmakoterapije i potreba vezanih za medicinsku podršku, do pravnih pitanja koje radimo u suradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom. Cilj nam je da podržimo korisnike, na što više načina, kako bi vrijeme oporavka i povratka u zajednicu bio što brži“, objasnio je Sajević.

Ali, kako naglašava, osiguravanje dugoročne sigurnosti za LGBTI osobe zahtijeva multidisciplinarni pristup.

„Kreiranje sigurne kuće je jedan dio slagalice. Promjene koje smo do sada vidjeli prvenstveno se ogledaju u  otvaranju teme sigurnosti za LGBTI osobe kroz medije, razgovor za institucijama, te nevladinim organizacijama. Dok se sigurna kuća bavi posljedicama nasilja, prevencija i podizanje svijesti jednako su važni. Stoga naš rad, pored održivosti sigurne kuće, mora ići u pravcu razgovora o temama sigurnosti, pokušaju pronalaska izazovnih tačaka i mjesta neslaganja koje trenutno kreiraju tenziju u našem društvu“, naglasio je Sajević.

U narednom periodu održivost sigurne kuće je jedan od osnovnih prioriteta, kaže Sajević, dodajući da je po tom pitanju ključna saradnja s nadležnim institucijama, te drugi vidovi podrške poput donacija i umrežavanja sa nevladinim organizacijama i pojedincima koji rade sa LGBTI zajednicom. Najavio je da u budućnosti planiraju raditi na zajedničkim projektnim prijedlozima sa predstavnicima sigurnih kuća iz Sjeverne Makedonije i Albanije.