Forum teatar: Uigravanje života
Kada se u razredu pojavi neko ko je drugačiji, djeca to osjećaju. Djeca primijete drugačiji akcenat, čudnovato ime, nemarkiranu i nemodernu odjeću, veliki nos i klempave uši, štrebera i neznalicu. Više od svega, djeca osjete strah i nesigurnost, a u tome vide svoju priliku da se dokažu drugima, članovima grupe kojoj pripadaju, tako što će napasti slabijeg. Tako u razredu, ali i u životu, nastaju tlačitelji i potlačeni. I tako se kreira krug neutralnih oko tlačitelja i potlačenih koji gledaju, šute i ne čine ništa.
Kako bi se među osnovnoškolcima razvijala empatija i razumijevanje da drugačije nije nužno, pa čak i u većini slučajeva, nešto negativno, tokom prvih šest mjeseci 2016. godine Koalicija Jednakost za sve vodila je kampanju Forum teatar: Živimo različitosti. Učenici su se upoznavali, učili jedni o drugima, učili o vrijednostima i razvijali drugačije poglede – sve kroz pozorište i njegov jedinstven koncept forum teatra.
Kao umjetnički pokret, forum teatar omogućava publici da kroz interakciju sa glumcima utječe na sadržaj predstave i kreira vlastiti kraj djela. Koncept je nastao 1971. godine kako bi se putem teatra razgovaralo o socijalno-političkim pitanjima u lokalnoj zajednici, a i danas se koristi kao snažno sredstvo u uspostavljanju društvenog dijaloga.
O čemu su djeca pričala u svojim predstavama?
Učenicima je ostavljen prostor da sami biraju teme svojih predstava u okviru zadate generalne teme "Diskriminacija". Zajedno sa trenerima učili su o pravilima igre, vježbali svoje glumačke sposobnosti, ali, najvažnije od svega, kroz uloge koje su im dodijeljene učili su šta znači biti neprihvaćen. Na kraju, u razredima su se desile promjene, zbližili su se učenici koji su ranije bili u lošim odnosima, a bilo je i onih učenika koji su priznali da su se prije učešća u projektu i sami ponašali kao tlačitelji prema drugima. Danas to više ne čine.
Sudbine mnogih ostanu zauvijek zapečaćene i izgubljene u bezizlaznom krugu nasilja, nepravde i isključenja, ponekada samo zato jer nije bilo dovoljno hrabrosti da se istupi sa nekim drugačijim obrascima ponašanja od onog kojem se većina prikloni. Većina, neutralna i velika, bira šutnju kako bi njome izbjegla konflikt i bira nemiješanje kako bi ostala u komfornoj zoni nijemog posmatrača. Takvo okruženje poslušne većine i potlačene manjine, otvara sve prostore ovog svijeta za vladavinu nekolicine – nasilnih i samoživih.Augusto Boal, brazilski reditelj, pisac i aktivista, vjerovatno je uvidio ovakav poredak svijeta kada je 1971. godine osmislio umjetnički koncept koji je trebao pružati šanse - nove početke i bolje krajeve, i izvući hrabrost iz svakoga ko može biti dio promjene – a svako to može. Taj novi umjetnički koncept nazvan je forum teatar ili teatar potlačenih i bio je namijenjen svima; tlačiteljima kako bi uvidjeli šta njihovo ponašanje čini od života drugog čovjeka, i potlačenima i neutralnoj većini, kako bi uvidjeli da izlaz postoji.
Predstave su većinom pokazale da su djeca najčešće izložena diskriminaciji zbog toga što dolaze iz seoske sredine ili su siromašni. Takvoj djeci najteže se uklopiti u razredu, posebno ukoliko dijele školske klupe sa znatno bogatijim vršnjacima koji imaju roditelje na značajnijim funkcijama. Učenike bez novca diskriminiraju skoro svi – od drugih učenika pa do nastavnika i samog obrazovnog sistema.
Ovo se najjasnije vidjelo u predstavama koje su spremili učenici iz Foče i Goražda, koji su problematizirali postojanje miljenika i miljenica u razredima i nereagovanje nastavnika na probleme koje ta, često imućnija djeca, izazivaju. U punim salama domova kulture u ovim gradovima, publika je stalno intervenisala, djeca i mladi su izlazili na binu, sukobljavali se sa tlačiteljima u predstavama, nekada uspješno, nekada ne.
Dječak umjetnik, koji nosi rozu majicu, i kojeg ostali putnici u tramvaju zlostavljaju zbog njegovog izgleda, bio je tema predstave koju su spremili učenici iz Sarajeva. Dok ga ostali dječaci maltretiraju i tuku, djevojčice prave snimke za internet, ostali putnici ne čine ništa da mu pomognu, a čak ni nakon intervencije policije, dječak ne biva zaštićen, jer su nasilnici, kao i u stvarnom životu, još jednom bili glasniji i dovitljiviji. I radnja predstave učenika iz Gradačca odvija se u školskom autobusu, a tlačitelji su još jednom djeca boljeg imovinskog stanja od drugih.
Na zajedničkim predstavama u Banjaluci i Sarajevu, u kojima su glumili učenici iz svih osam škola koje su učestvovale u projektu, djeca su pričala o diskriminaciji Roma i siromašne djece u učionicama s kojima niko ne želi dijeliti klupu. I ovaj put, predstave su pokazale da, ne samo da djeca ne žele prihvatiti drugačije vršnjake, nego da i oni hrabriji pojedinci među njima koji progovore o problemu ostanu usamljeni u svojoj želji da pomognu drugu i drugarici, jer naiđu na prepreke zbog nastavnika i uprave škole koji ne žele priznati da se problem dešava u njihovim razredima i institucijama.
U Indiji je forum teatar iskorišten kako bi studenti medicine i doktori prihvatili bolje načine za komunikaciju sa pacijentima, ali i kako bi se ostvarile promjene u formalnom obrazovnom sistemu. Boalove ideje bile su široko prihvaćene u Mozambiku, nakon završetka građanskog rata 1992. godine kada su pomogle u procesu pomirenja, kao i kod diskusija o izbjegavanju minskih polja ili o glasanju na prvim demokratskim izborima u toj zemlji.Jedna od najpoznatijih organizacija u svijetu koja se primarno bavi forum teatrom zove se Jana Sanskriti iz Zapadnog Bengala. Ukupno 30 teatarskih timova ove organizacije čine muškarci i žene iz zemljoradničkih porodica koji redovno postavljaju performanse u svojim selima i okolini i diskutuju o aktuelnim problemima.
Bilo bi naivno zavaravati se da forum teatar može u realnom vanjskom okruženju efikasno i brzo mijenjati problematične, diskriminirajuće i nasilne situacije. Čak ni u samim predstavama, glumci i publika nisu uvijek uspjeli pronaći način da se nose sa tlačiteljima, koji su često spremni na sve – od brutalnog verbalnog vrijeđanja do nanošenja tjelesnih povreda. To, međutim, i nije cilj ovog umjetničkog koncepta.
Cilj forum teatra je da nas spremi za vanjski svijet, da nas uči da prepoznajemo nepravdu i da shvatimo da, ukoliko šutimo na nju, teško da smo bolji od onih koji nepravdu čine. Jedan učitelj ili nastavnik, dovoljno hrabar i entuzijastičan ponekad može napraviti promjenu u cijelom razredu, jedan učenik ili učenica, dovoljno hrabri i empatični mogu postati snaga u životu djeteta kojeg drugi odbaciju – to je najvažnija poruka forum teatra. Pojedinac nosi društvenu promjenu, buđenje pojedinca je priprema za buđenje društva, a forum teatar je generalna proba pred revoluciju.
U nastavku pogledajte i kratki dokumentarac koji priča o kampanji Forum teatar: Živimo različitosti.
