Dnevni centar u Sarajevu: Mjesto gdje počinje radost

Centar danas ima oko 300 registrovanih korisnika. Potreba za ovakvim mjestom itekako postoji, a najveća želja Udruženja je da Dnevni centar postane ustanova o kojoj se neće brinuti donatori, već Vlada Kantona Sarajevo. 

 

Dnevni centar je jedinstveno mjesto u Sarajevu. U trenutku naše posjete, u Centru je bilo desetak korisnika i gotovo isto toliko volontera. Korisnici su bili različitih godina i različitih kategorija poteškoća. Svi su zajedno. Tu je bila i direktorica, Ines Kavalec. Obilazila je korisnike i razgovarala sa Selmom. Selma je defektologinja u Centru. Kaže nam da se posao koji ona radi, ne može raditi bez ljubavi i da ne postoji novac kojim se može platiti jedan iskren zagrljaj i osmjeh koji se dobije od korisnika Centra. 

 

 

U centru smo našli i Maelu Hamza. Završna je godina studija psihologije i u Centru volontira skoro devet mjeseci. Kaže da joj je na početku bilo jako teško. 

 

"Ja sam se do sada emotivno vezala za svakog korisnika i prosto je nemoguće ne vezati se kada se ovaj posao radi sa toliko ljubavi. Naravno, mora da se napravi jasna granica kada znaš da dijete mora da nauči neke stvari, savlada nešto, ili da ga potakneš na razmišljanje. Ovdje sam devet mjeseci i ne mogu da se ne vežem", objašnjava Maela. Daje sve od sebe da pruži najbolje što može kao buduća psihologinja. Prisjeća se različitih momenata, veselih i tužnih, ali kaže da je u svemu tome najteže raditi sa roditeljima. 

 

"Kada radite sa djetetom koje ima poteškoću, dajete sve od sebe da mu pomognete. Ja svoj maksimum pružam onih nekoliko sati dok je kod nas u Centru. Roditelji provode čitav dan sa njima. Teško prolaze kroz sve to", govori Maela. 

 

 

Selma Paravlić, defegtologinja u Centru, kaže da osnovni problem leži u tome što vlasti nisu na takvom nivou, gdje će jednostavno sjesti i dogovoriti se da se neke stvari sistemski riješe. 

 

"Smatraju da nekoliko specijaliziranih škola mogu riještiti svaki problem. Međutim to pitanje je tek početak priče, jer šta nakon osnovne škole? To pitanje smo postavili mi, a Centar je naš odgovor na to pitanje", objasnila je Selma. 

 

Kako je objasnila, u Centru nema kategorizacija  i vrata su otvorena za sve. Kako za one koji su u redovnom školskom programu, specijaliziranom, tako i za korisnike koji su u kući i koji nigdje nisu uključeni. 

 

"Nama su prioritet treća kategorija, dakle osobe koje nigdje nisu uključene. Njima dajemo i veći broj sati u odnosu na one koji su već uključeni redovni sistem školovanja i koji imaju i neke druge vannastavne aktivnosti, a mi im dođemo samo za popunjavanje dana", objasnila je Selma. 

 

 

Inače, u kratkom odmoru ili boravku, korisnicima se u Centru nudi stručni rad, individualni rad sa defektologom i psihologom, a postoje i vanjske aktivnosti. U Centru se takođe nudi i informativno-pravna pomoć, gdje pravna služba na licu mjesta daje savjete, ukoliko postoji neki pravni problem. 

 

Selma je od samog početka u Centru. Kao i Maela, kaže da je daleko teže raditi sa roditeljima, nego sa njihovom djecom. 

 

"Mi se borimo da podignemo svijest kod roditelja, kroz rad u grupi. Nama je najlakše raditi sa korisnicima, jer znamo kako. Roditelje je najteže pridobiti i stalno moramo paziti kako komuniciramo", objasnila je Selma.

 

U Centru postoji i mobilni tim koji ide se na kućne adrese, jer postoje slučajevi gdje osobe nisu po 20 godina izašle iz kuće. Kratki boravak jeste primaran, ali nije jedina usluga koja se nudi u ovom Centru. Dešava se da uposlenici Centra odu i umjesto roditelja (najčešće majke) plate račune, odu u nabavku, zakažu pregled. 

 

 

Direktorica Udruženja Dajte nam šansu Ines Kavalec, kaže da je stav i pristup članova udruženja oduvjek bio drugačiji. 

 

"Mi smo ti koji su možda prvi put dali fokus na porodicu i šta se sa porodicom dešava kada dobije dijete sa poteškoćama u razvoju, kako teče život i šta se dešava unutar te porodice", objasnila je Kavalec. 

 

Kao majka djeteta tipičnog razvoja i djeteta sa poteškoćama u razvoju, ona to jako dobro zna. Rezultat analize jedne takve porodice, dalo je osnov za pokretanje Centra, ali sa dugoročnom idejom, koja će se sistemski riješiti. 

 

"Naš cilj nije da napravimo projekat, pa kada se završi, hajde da se vratimo na početnu tačku", kaže Kavalec. 

 

 

Kao prvi korak ka sistemskom rješenju, Kavalac je naglasila da je s Općinom Novi Grad, Centar uspostavio dobar odnos i da se djelimično finansira iz budžeta Općine, a da su u toku pregovori sa aktuelnim premijerom Vlade KS i Ministarstvom za obrazovanje, nauku i mlade KS, da se ovakvi servisi u budućnosti finansiraju iz budžeta Zavoda za zdravstveno osiguranje. 

 

"Ono što odmah treba razjasniti jeste da mi ne pružamo usluge socijalno ugroženim porodicama, nego porodicama koje imaju člana koji je sa poteškoćama u razvoju", objasnila je Kavalec. 

 

Ono što je u ovom momentu najaktuelnije i što je ideja koja treba da se realizuje u budućnosti, jeste otvaranje inkluzivnog vrtića. 

 

Kavalec kaže da već postoji zajednički plan da se devastirani vrtić "Vjeverica" potpuno adaptira, te da se jedan dio vrtića koristi za djecu tipičnog razvoja, a drugi dio bi bio Dnevni centar za djecu sa poteškoćama u razvoju. 

 

"Na ovaj način bismo možda prvi put imali jedan inkluzivan objekat. Ali opet sve zavisi od vlasti, mada sam sigurna da će ispuniti svoje obećanje. Ne može ništa preko noći, ali se kotrlja", zaključuje Kavalec.