Diskriminacija u Bosanskom Grahovu: Mogu Hrvati iz Hrvatske, ali ne i Srbi iz BiH

U decembru 2012. godine Ministarstvo unutrašnjih poslova Kantona 10 ili Hercegbosanske županije je raspisalo konkurs za radno mjesto čuvara-ložača-referenta u policijskoj stanici Bosansko Grahovo. Tridesetjednogodišnji Petar Lovren, inače povratnik u Bosansko Grahovo, je konkurisao za to radno mjesto. No, dvadesetak dana kasnije je dobio obavijest da se njegova prijava ne prihvata jer nije kompletna jer nije dostavio uvjerenje o radnom stažu. 

 

„Kako je firma u kojoj sam radio otišla u stečaj i više ne postoji, ja nisam mogao dostaviti nikakav dokument iz te firme, nego sam priložio izvod iz Zavoda za penziono FBiH koji sam platio, ovjerenu fotokopiju radne knjižice i kopiju otkaza“, pojašnjava Lovren. Povodom takve odluke Ministarstva unutrašnjih poslova Kantona 10 žalio se državnom Odboru za žalbe koji je poništio odluku i cijelu proceduru vratio na početak, nalažući MUP-u Kantona 10 da se Lovrenova prijava prihvati i da on bude stavljen na listu kandidata koji ispunjavaju uslove.

 

„U ponovnoj proceduri su formirane dvije liste, onih koji zadovoljavaju i onih koji ne zadovoljavaju, s tim da je na listi onih koji ispunjavaju uslove bio samo jedan kandidat koji je na kraju i primljen na to mjesto i to je osoba hrvatske nacionalnosti. Svi drugi smo dobili identično rješenje, samo je ime bilo promijenjeno. Kako na kraju procedure nije postojala bodovna ili rang lista, mene je to navelo da se ponovo žalim. Da je postojala lista i da je on imao više bodova od mene ne bih se žalio, ali ja nikada nisam vidio i nisam obaviješten da je igdje objavljena bodovna lista iako logika nalaže da ona postoji. Ponovo sam se žalio državnom Odboru za žalbe, ali su oni odbili moju žalbu uz obrazloženje da je ipak vršen izbor“,  priča Lovren.

 

Kada je  malo bolje razmislio o cijeloj proceduri, shvatio je da je diskriminisan po nacionalnom osnovu i odlučio se za upravni spor pred Opštinskim sudom u Livnu.

 

„Zaključio sam da sam diskriminisan jer sam Srbin. Naime jedina osoba koja je kao zadovoljila je Hrvat. Uz to znam da prema Zakonu o namještenicima u organima državne službe u FBiH svi organi državne službe imaju obavezu da nacionalnu strukturu zaposlenih usklade sa popisom iz 1991. godine, sve dok ne bude ispoštovan Aneks 7 Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dakle, ja sam po tome trebao imati određenu prednost, ali nisam i time je prekršen Zakon o namještenicima u FBiH, ali i Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. Sud u Livnu je u aprilu 2014. odbio moju tužbu, pa sam se žalio Kantonalnom sudu u Livnu. U međuvremenu sam dobio i nalaz Ombudsmena za ljudska prava u BiH kojima sam se ranije žalio. Oni su utvrdili da je u šest opština našeg Kantona, u Livnu, Grahovu, Glamoču, Drvaru, Kupresu i Tomislav Gradu, zaposlen samo jedan Srbin, a da u Bosanskom Grahovu radi oko 200 ljudi koji dolaze iz Livna i nekih gradova u Hrvatskoj“, priča Lovren. 

 

 

„Kantonalni sud je u novembru 2014. utvrdio postojanje diskriminacije i postupak vratio na početak Opštinskom sudu koji je u ponovljenom postupku u aprilu 2015. potvrdio diskriminaciju i poništio obavijest o izboru kandidata, ali nije prihvatio zahtjev za nematerijalnu štetu“, priča Lovren.

 

Presuda još nije pravosnažna i nemoguće je pokrenuti izvršni postupak jer su se u maju 2015. žalili i pravobranilac Kantona 10 i Lovren: pravobranilac na dio presude u kojem je utvrđena diskriminacija i zahtjev za poništenje odluke o izboru kandidata, a Lovren na odbijanje zahtjeva za nematerijalnu štetu. 

 

Lovrena je pred sudovima zastupao advokat Ahmet Salčin iz nevladine organizacije „Vaša prava BiH“ koja kroz 16 ureda u cijeloj BiH pruža besplatnu pravnu pomoć stanovnicima BiH koji nisu u mogućnosti platiti advokata. Salčin kaže da je ovo za njih bio klasični slučaj diskriminacije.

 

„Na upražnjeno radno mjesto je primljen Hrvat i očito je da rukovoditelj službe koja je zapošljavala uopšte nije uzeo u obzir činjenicu da je u Bosanskom Grahovu većina povratnika iz reda srpskog naroda. Ovakav naš stav je podržan preporukom Ombudsmena za ljudska prava u BiH u kojoj je rečeno da se u radni odnos u organima državne službe u Bosanskom Grahovu primaju osobe iz druge države, konkretno iz Hrvatske i to iz Šibenika, Primoštena, Zadra i nekih drugih gradova, ali i iz Livna, a ne domaći stanovnici i povratnici, i da se na taj način vrši diskriminacija na osnovu nacionalne pripadnosti što je 'nejednako postupanje u postupku zapošljavanja'. Od Suda smo tražili da se odluka o izboru kandidata poništi i da se Lovrenu nadoknadi nematerijlna šteta“, pojašnjava Salčin i najavljuje da će „Vaša prava BiH“ zajedno sa Lovrenom, odlučiti šta će dalje poduzeti ukoliko presuda uskoro ne bude provedena. 

 

„Mi smo išli na to da je rukovoditelj organa državne uprave imao obavezu da provjeri kakva je nacionalna zastupljenost u njegovom organu i da je morao voditi računa o tome. To je bila imperativna norma jer je njegova ustavna i zakonska obaveza da osigura proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih naroda u skladu sa popisom iz 1991. Kako on to nije uradio mi smo na tome zasnovali tužbu. Cijenili smo da rukovoditelj nije ispoštovao Ustav i zakone zbog čega je došlo do diskriminacije“, pojašnjava Salčin. Naglašava da je posebno važno to što na samom suđenju nije ispoštovana obaveza da tuženi dokazuje da nije izvršio diskriminaciju.

 

„Oni nisu dokazali tu činjenicu, a nisu ni mogli jer nemaju statističkih podataka kojima to mogu dokazati, pogotovo imajući na umu da je jedan posto zaposlenih u Bosanskom Grahovu iz reda srpske populacije. Oni su znali su da su napravili problem i da nemaju Srba u organima uprave“, kaže Salčin. 

 

Sam ministar unutrašnjih poslova u Vladi Kantona 10 Darinko Mihaljević naglašava da u ovom predmetu presuda još uvijek nije konačna i da ne zna šta će uraditi kada ona to bude. 

 

„To se sve dešavalo u mandatu mog prethodnika, ali koliko sam ja vidio kada sam ušao u predmet, što se tiče zakonskih procedura, sve je provedeno prema propisima. A što se tiče diskriminacije, to je jako višeznačno i svi koji ne budu primljeni bilo gdje su onda diskriminirani, pa je, koliko ja znam, oko pola milijuna građana BiH diskriminirano jer ne mogu da nađu posao. Ovdje je sve bilo po proceduri i svi koji nisu primljeni imaju pravo i mogućnost da se osjećaju diskriminirani. Mislim da ovdje nije problem u natječaju, nego u društvu u BiH jer se premalo radi na razvitku gospodarstva i pritisak na državnu službu je veliki, ali mi ne možemo riješiti sve probleme. Možda i možemo sve neuposlene primiti u državnu službu, ali to ne vodi ka dobrom za državu“, kaže Mihaljević. Na pominjanje ustava, popisa stanovništva iz 1991. godine i prednost povratnika iz manjinskih nacionalnih grupa, kaže da se „konkursi ne raspisuju za pripadnika bilo koje grupacije“. 

 

„Trenutno važeći propisi ne kažu i ne bi smjelo da se natječaji raspisuju za nekog pripadnika neke skupine, nacionalne ili spolne i ne postoji natječaj za Bošnjaka, Srbina, Hrvata, Mađara, Talijana ili ostale. Ja ne znam kako to riješiti jer bilo tko tko nije primljen je onda diskriminiran. Osim toga, zašto bi neko ko je najbolji po nekoj procjeni bio diskriminiran jer je druge nacionalnosti? A kada  govorite o povratnicima, znate da zakon o povratnicima kaže da je povratnik onaj kome je vraćena imovina i nakon šest mjeseci mu prestaje status povratnika. Problem je što ministarstva zadužena za to, za povratnike i socijalnu skrb, ne provode zakon i mi sada imamo povratnike koji su povratnici 15 godina. Kako je to moguće? Od trenutka povratka do povrata imovine, u roku od šest mjeseci njemu prestaje status povratnika. Je l' tako? Taj termin povratnik treba oprezno koristiti“, zaključuje Mihaljević.

 

Upitan da li je postojala rang-lista kandidata, kaže da je postojala lista.

 

„Ne znam da li je uopće trebala biti objavljena rang-lista jer po propisima koji su važeći, a trebate pročitati zakon, ne postoji rang-lista, nego lista i onda rukovoditelj bira sa te liste. Na listi po ovom natječaju, a imali smo povjerenstvo, su  bili oni koji su ispunili formalne uvjete i mogao je biti primljen bilo ko. Onih osam koji nisu primljeni su onda svi diskriminirani. Lovren jeste na toj listi, ali mislim da je posljednji, a bilo je i 26 kandidata sa nepotpunim prijavama“, kaže Mihaljević i napominje da ne može više govoriti jer je predmet u postupku. 

 

Međutim, iz Institucije Ombudsmana napominju da se diskriminacija mora shvatiti na drugačiji način. „Da bi nešto bila diskriminacija mora postojati subjektivni osjećaj da su dvije osobe u istoj situaciji različito tretirane, bilo na osnovu nacionalne pripadnosti, pola, političkog opredjeljena ili po drugom osnovu“, pojašnjava Jasminka Džumhur, Ombudsmanka. 

 

Lovrenova presuda još nije pravosnažna zbog žalbi obje strane, a u međuvremenu je Lovren saznao da je čovjek koji je primljen na mjesto domara-ložača dobio novi posao u Agenciji za identifikaciona dokumenta, evidenciju i razmjenu podataka BiH (IDDEEA ili bivši CIPS) i da je pozicija za koju je on konkurisao 2012. opet upražnjena ili nepopunjena, pa je ministru napisao pismo i predložio da ga prime na posao, a da će on, zauzvrat, odustati od tužbe i zahtjeva za nematerijalnu štetu.

 

„Nikada mi ni ministar niti bilo ko iz Ministarstva nisu odgovorili ništa“, kaže Lovren.  

 

Ministar Mihaljević kaže da se ne sjeća tog pisma. „Zašto Lovren ili bilo ko drugi smatra da baš on mora biti uposlen? Svi mogu smatrati, a ukupno ih je 26 sa nepotpunim prijavama i 9 sa potpunim i to je ukupno 38 ljudi, a jedan je primljen i onda je njih 37 diskriminirano“, pita Mihaljević.

 

Dok čeka konačnu odluku Suda, Lovren živi u Bosanskom Grahovu sa roditeljima i nećakom. Sedam godina je bez posla i preživljava tako što radi „na crno“: kreči, postavlja pločice, satelitske antene, popravlja automobile, taksira. „Radim bilo šta što mi neko ponudi, ali sam sedam godina bez prestanka na birou za zapošljavanje“, kaže Lovren.