Lične priče

Dok melodiju klavirskih dirki prati ritam njenih koraka po parketu, dok vam pogled prati pokret njene ruke kojom negdje u daljinu prenosi sve ono što je čini izuzetnom u društvu u kojem živi, Ema vam priča priču o ponosu.

Tu sam, u kampu, na prelazu iz Makedonije u Srbiju, na Miratovačkom polju. Hiljade ljudi prolazi dnevno. Beže od rata. Iz Sirije, Avganistana i Iraka, ka boljem životu, ka Nemačkoj i još nekim zemljama.

Uz sve poteškoće koje može podrazumijevati život djeteta sa rijetkom i neizlječivom bolesti, u bh okolnostima on nerijetko uključuje i potpunu nevidljivost djeteta pred sistematskom podrškom institucija države.

Izostanak sistematske podrške, rane intervencija i adekvatnog predškolskog odgoj samo su dio problema djece iz autističnog spektra. O vlastitim iskustvima govori Zlatiborka Popov Momčinović.

Video sa digitalnim pričama tri LGBT osobe zaokružuje medijsku kampanju povodom Međunarodnog coming out dana, koju vode Sarajevski otvoreni centar i Mediacentar Sarajevo, a koje su objavljivane na portalima lgbt.ba i diskriminacija.ba.

Još od početka puberteta imam u sebi osjećaj da se želim autovati mami. Prvi put sam joj se autovao sa 16 godina.

Farah ima 20 godina i nekoliko godina iza sebe autovanja ljudima koji je okružuju. Živi i studira u Sarajevu. Kao i većini mladih, prioritet joj je fakultet i umjetnost kroz koju pokušava izraziti sebe i svijet koji je okružuje.

Za mene najbitnije iskustvo autovanja je bilo autovanje mojoj mami. Imala sam 23 godine kada sam joj prvi put priznala svoje osjećaje prema djevojkama i svoju prvu vezu sa djevojkom.

Maji mi je bilo bitno reći za seksualnu orijentaciju jer mi je jedna od najboljih prijateljica, jer znam da je otvorenog razmišljanja, isto veoma posvećena vjeri, kao i ja. Različitost vidi kao bogatstvo a ne kao prijetnju. Kao i ja.

Koliko otvorenost i komunikacija sa bliskim ljudima mogu doprinijeti kvaliteti i lakoći življenja razgovarale smo sa Nerom. Mami se autovala sa 15 godina.

Pages