Odlučne cure marširale za ženska i ljudska prava

“Dostojanstven rad, a ne glad”, “Feminizam je radikalna spoznaja da su žene ljudi”, “Ženska solidarnost donosi mir, patrijarhat donosi rat”, neke su od poruka koje su se našle na transparentima ovogodišnjeg osmomartovskog marša u Sarajevu kojeg je organizovala Fondacija CURE.

Šetnjom od Pozorišnog trga Susan Sontag do Trga Bosne i Hercegovine (BiH) skrenuta je pažnja na nepovoljan položaj žena u BiH.

“Stopa nezaposlenosti žena je alarmantno visoka, a marginalizovane žene su višestruko diskriminisane”, za Diskriminacija.ba kaže projektna menadžerica Fondacije CURE Vedrana Frašto.

Frašto objašnjava da prednost pri zapošljavanju u BiH imaju muškarci i nerijetko posao dobije osoba koja ne planira udaju i/ili osnivanje porodice, te da se slučajevi “mobinga i seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu, gotovo uvijek odnose na žene”.

Prema njenim riječima “vijesti o ženama koje zbog trudnoće ostaju bez stalnog zaposlenja su svakodnevnica”, a podrška u ostvarivanju porodiljskih prava ovisi o “retrogradnim politikama entiteta ili kantona” u kojima imaju prebivalište.

Ulazak u treću dob, za Frašto predstavlja “utemeljeni strah, jer je ostvarivanje prava na penziju i sigurnu starost jednako dobitku na lotu”. Osim toga, kako kaže, žene ne odlučuju o važnim ekonomskim i političkim pitanjima, nisu uključene u pregovaračke procese poslijeratne obnove države, mirovnim procesima, ni procesima integracije BiH u Evropsku uniju, kao ni drugim važnim društvenim pitanjima.

“Svaka treća djevojčica, djevojka ili žena u toku svog života iskusi neki oblik nasilja, a ratna prošlost u kojem je silovanje korišteno kao ‘oružje rata’ i dan danas pokazuje svu količinu straha i trauma koje se kao virus šire na nove generacije. Žene u političkom i javnom životu doprinose samo na simboličan način”, ističe Frašto.

Iz Fondacije CURE kažu da od početka svog rada izlaze na ulice u znak javnog protesta protiv nasilja, diskriminacije, kršenja zakona, ženskih prava i osnovnih ljudskih prava, organiziraju performanse protiv nasilja. Pozivaju umjetnice/ke, naučnice/ke, edukatorice/re, aktivistice/te, građanke/ne, predstavnice/ke marginaliziranih i ranjivih skupina na akciju i konkretan lični doprinos za kreiranje boljeg i zdravijeg bosanskohercegovačkog društva, te da kroz različite zagovaračke mehanizme utiču na stvaranje javnih politika socijalne pravde i najviših standarda poštivanja ljudskih prava.

U svim aktivnostima Fondacije, ni 8. Mart nije izuzetak, a osmomartovski marš je prešao u tradicionalnu šetnju u borbi za ostvarivanje prava žena i drugih ljudskih prava.

“Svaki dan je dan žena”, kaže jedna od učesnica marša i aktivistica Udruženja ” Ženska vizija” iz Tuzle Neira Pozderović ističući da se kroz “ovakve aktivnosti borimo za svoja prava”.

Osim iz Tuzle, sarajevskim ulicama su uz slogan “Odlučne cure će spasiti svijet”, prošetali/e i učesnici/e iz Bijeljine, Konjica, Sarajeva, Konjević Polja i drugih gradova i mjesta iz BiH.

Objašnjavajući ovogodišnji slogan, Frašto govori da se zbog nedostatka moći žena u javnom i privatnom životu mora reagovati i pružiti “otpor svim opresivnim politikama” koji će doprinjeti kreiranju boljih životnih uslova, a “odlučne cure” se odnosi na sve one žene, djevojke i djevojčice iz BiH, regije i svijeta, jer “u zajedništvu i solidarnosti je snaga”.

“Mi naš glas nećemo stišati, niti poglede spustiti! Uvijek ćemo reagovati na nepravdu, povrede sloboda, sigurnosti i prava. Uvijek ćemo raditi na zaustavljanju nasilja, diskriminacije i sistema koji ih podržava”, kaže Frašto.

Dodaje i da će biti odlučne u radu na zaustavljanju siromaštva, recesije, korupcije, pustošenju prirodnih resursa, otimanja rijeka, zagađivanja zraka i štetnih praksi uništavanja planete  Zemlje i njenih prirodnih resursa i nikad neće prestati da se bune protiv sistema koji daje moć samo pojedincima, koji vlast i moć koriste da bi razjedinili, razorili i pokorili.

“Na taj način smatramo da možemo spasiti svijet, jer nismo nijeme posmatračice, nego reagujemo na nepravdu”, kaže ona.

Osim u Sarajevu, osmomartovski marševi organizovani su u Banjaluci, Beogradu, Bihaću, Tuzli, Zagrebu, Podgorici i drugim gradovima iz regije.