Balkanska ruta: stanica Sarajevo
Volonterke distribuiraju hranu svaki dan
Večera na parkingu ispred Željezničke stanice
Red za večeru
Mustafina porodica
Po zvaničnim podacima, u Bosnu i Hercegovinu je u ovoj godini ušlo oko 7000 migranata i migrantkinja, među kojima je i veliki broj djece. Neki su pobjegli iz područja zahvaćenih ratnim dejstvima, a mnoge je natjeralo siromaštvo i nemogućnost daljeg školovanja da krenu u potragu za boljom budućnošću.
Sarajevo je usputna stanica na takozvanoj Balkanskoj ruti za većinu. Krajem januara, kada je ruta promijenjena i počeli su da pristižu u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevu se organizirala mala grupica volonterki i volontera koji su ljudima pravili čajeve i sendviče i nosili u zabačene dijelove grada, uglavnom u napuštene kuće, u kojima su spavali.
I danas spavaju bukvalno gdje stignu, po parkovima, zavučenim haustorima, a samo rijetki koji imaju novca mogu si priuštiti hostel ili neki drugi vid smještaja. No, sa hranom je puno bolja situacija jer se u humanitarnu akciju uključila i organizacija «Pomozi» koja priprema dva kuhana obroka dnevno, a volonterke i volonteri ih distribuiraju.
«Ja sam jako zahvalan za hranu koju koju sam dobio. Stigao sam prije dva dana, jako sam umoran i, čim se malo odmorim nastavit ću dalje. Ljudi su jako dobri ovdje, lijepo su nas dočekali.»
Upoznala sam i grupicu momaka koji zajedno putuju već tri godine. Svi su iz Afganistana, upoznali su se na putu i sada su najbolji su drugovi. «Prošli smo zajedno zaista mnogo i lijepih i ružnih stvari. Najduže smo bili u Beogradu, više od godine dana, ali ne svojom voljom. Na mađarskoj granici su nas uhvatili, pretukli i odveli u zatvor. Tako smo i naučili jezik. Ali večeras idemo dalje.» riječi su najglasnijeg među njima, ali nisu bili raspoloženi za fotografisanje jer se jednostavno boje da bi mogli imati problema i na našoj granici.
Mustafa je iz sela pored Kabula. Njegova porodica je bila toliko siromašna da nije mogao da ide u školu, morao je da radi. Na svu njegovu sreću naučio je da čita i piše, a na putovanju je naučio i engleski jezik. «Ja tvrdim da su ljudi u Bosni i Hercegovini najbolji ljudi koje sam do sada sreo. I ljudi u Albaniji su dobi, ali su ovdje bolji. Tri godine putujem, prošao sam Grčku, Bugarsku, Makedoniju, Albaniju, Srbiju, Crnu Goru i sada sam tu. U toku ove tri godine sam vraćen sa raznih granica 60 puta. Više puta su me tukli kada me uhvate, zatvarali su me u zatvor, izgladnjivali, uzeli sav novac… Ja nisam kriminalac. Imam ženu i djecu kojoj želim obezbijediti bolji život nego što sam ja imao. Želim zaraditi novac u Francuskoj i vratiti se da budem s njima. Jako mi nedostaju.»
Pakistanac Zaid je otišao od kuće sa 16 godina. Na putu je već tri godine, a krajnja destinacija mu je Njemačka gdje želi raditi kao moler. Odlično govori engleski, voli da sluša muziku i da pomaže drugima. Čak se dobrovoljno javlja i za distribuciju hrane. No, na putu je ka svojoj finalnoj destinaciji. Sretno!
