SOS kuhinja: Solidarnost sa migrantima u Velikoj Kladuši
Sveska u koju se bilježe posluženi obroci
Halil Mehić priprema hljeb za iftar i večeru
Refik sipa vojnički grah za goste migrante/ice
Familija i Asim
Volonterka Petra iz Austrije pomaže u kuhinji
Već četiri mjeseca Asim Latić, zajedno sa kuharom Refikom Durakovićem i prijateljem Halilom Mehićem vodi kuhinju u kojoj dnevno priprema dva topla obroka za migrante/ice. U februaru je odjavio firmu, odlučan da će u penziju. Ispred restorana je sreo mladića za kojeg je odmah znao da «nije naš». «Pitao sam ga: Jesi gladan? A on je odgovorio da jeste. Odmah sam otvorio restoran i napravio mu nešto da jede, što je bilo. Naredni dan ih je došlo 5 ili 6 i sada dnevno pravimo i do 600 obroka, evo do današnjeg dana smo napravili 30300 obroka.
Zapisujemo svaki, od prvog dana. Mi džabe radimo. Nemamo para, samo ako neko donese namirnice, mi kuhamo. Ali evo, već puna četiri mjeseca nije bilo dana da nismo radili, uvijek neko nešto donese.
Danas smo im pravili vojnički grah sa junetinom. Niti jedna institucija nije stajala uz nas do prije mjesec i po dana kada su počeli da nam pomažu iz pomozi.ba. Ove ljude hrane građani i građanke Velike Kladuše, dječiji vrtići, ljudi iz Bužima, Sanskog Mosta… Država nije dala ništa niti bilo koji Crveni križ. Došli su bili jednom i ponudili 100 paketa graha da dijelim na 400 ljudi. Odbio sam.»
Halil Mehić kaže da «slave» kada imaju 300 obroka dnevno. To je za njih «ništa». Restoran ima 24 mjesta i onda posluživanje obroka zna trajati dugo, dok svi dođu na red da uđu i smjeste se.
Ima i onih koji donesu svoje plastične kutijice u koje im Refik naspe ručak, a Halil to sve vrijedno bilježi.
«Ja nosim hranu svojoj porodici, volimo da jedemo zajedno, a u restoranu zna biti gužva pa nam je tako lakše. Jako sam zahvalan za ovo što se radi za nas, a hrana je jako dobra.» rekao je ovaj veseli migrant koji je prije nego je dobio hranu pomagao Refiku da opere dio suđa.
U pomoć im pristiže i rodbina te volonteri i volonterke. Čak i neki migranti im pomažu pri postavljanju stolova i iznošenja hrane, a jedan, kojeg zovu Familija, pomogao im je nedavno da okreče.
Grupa žena iz Rijeke donirala je novac za plin i namirnice, kako bi kuhinja mogla da radi. Zahvalni su svima koji pomognu na bilo koji način. Kako oni koji obezbjeđuju obroke, tako i oni za koje su obroci namijenjeni.
Nemaju namjeru da prestanu da rade, sve dok ima donacija i ljudi koji pomažu. Migranti ne mogu da plate za obroke koje na dnevnoj bazi dobijaju, ali njih trojica to niti traže, niti očekuju. Jednostavno vole da pomažu i misle da provode svoju misiju i ubuduće.
