U Banjaluci počinje ronjenje za osobe s invaliditetom

Dvije žene, korisnice kolica, biće prve osobe s invaliditetom iz BiH, koje će po programu Međunarodne udruge ronilaca s invaliditetom iz Slovenije – IAHD Adriatic proći obuku ronjenja. Obuku udruga provodi u saradnji sa Ronilačkim klubom BUK iz Banjaluke.

 

"Počeo sam se ovim baviti krajem '80-ih godina prošlog vijeka, radeći na tome da osobe s invaliditetom prevaziđu ograničenja koja imaju i da ostvare svoje puno pravo na sve ono na šta svi drugi imaju pravo. Ljudi s invaliditetom moraju izboriti svoje mjesto u društvu. Ako može da razmišlja, da vozi, kako smo imali u sloganu, može i da roni", objašnjava Branko Ravnak, predsjednik udruge.

 

Naglašava da se u svijetu sve više razvijaju centri koji su pristupačni za osobe s invaliditetom i koji uključuju osobe s invaliditetom u usluge koje pružaju, dajući im ravnopravan položaj. Do sada je radio na razvoju terapijskog, sportskog, ronjenja na dah, te discipline pucanja u metu pod vodom.

 

"Sve je manje tih pionirskih poduhvata u ronjenju, ali u regiji nema mnogo ronilaca. Ne postoji statistika ronilaca koji imaju invaliditet, jer se sve svodi na jednokratne projekte s kojima se priča završava, što je daleko od onoga što mi radimo. Ustanovili smo metod rada, koji obuhvata trenera, ronioca i asistenta, i koji kao takav može opstati i pružiti mogućnosti čak i za zapošljavanje osobama s invaliditetom", objašnjava Ravnak.

 

U okviru projekta koji počinje u Banjaluci, trener Ronilačkog kluba BUK Branislav Rađević prošao je obuku u Sloveniji.

 

"Razlika između uobičajene obuke i obuke za rad s osobama s invaliditetom suštinski je samo u procesu prebacivanja i pripreme osobe za ulazak u vodu, sve dok osoba koja ima invaliditet i prolazi obuku ne postane samostalna da taj dio procesa obavlja sama. Ronjenje nakon ulaska u vodu i rad u vodi – nema razlike u odnosu na ronioce koji nemaju invaliditet", ističe Rađević.

 

Sanja Jokić, jedna od polaznica, nada se novom iskustvu. Kolica koristi od saobraćajne nesreće koju je imala, te očekuje da će na drugačiji način imati priliku probati slobodu kretanja i nezavisnosti kroz ronjenje.

 

 

"I dok su trajale pripreme i razgovori o ovome, već sam sebe vidjela pod vodom. Biće to prvi put da nisam u kretanju ograničena barijerama, i nadam se da će biti zanimljivo", kaže ona.

 

Pored nje, obuku će proći i Marija Bilčar. Obje su u ovo iskustvo ušle uz podršku prim. dr Snežane Kutlešić Stević, s kojom su sarađivale u toku rehabilitacije, nakon nastanka invaliditeta.

 

"Ideju sam dobila na seminarima, susrevši se s Brankom i njegovin radom, a razmišljajući u kontekstu onoga što inače radim u domenu hiperbaričnih komora. Mislim da će ovo povezivanje, struke sa jedne strane, rehabilitacije, eksperata u ronjenju kao sportu i eksperata u ronjenju za osobe s invaliditetom, biti iskorak. Počinjemo s onim što čini terapijsko ronjenje, a nastavljamo uz podršku šire zajednice, da preraste u više od toga. Osim toga, jako je važno da razbijemo predrasude da se roniocima koji imaju invaliditet može desiti bilo šta što se ne bi desilo bilo kojem roniocu. U konačnici, bitno je da osobama s invaliditetom pružimo jednaku mogućnost da se bave čim žele, što je moje trajno opredjeljenje", rekla je Kutlešić-Stević.

 

O onome što Sanju i Mariju tek čeka, kao iskustvo podijelila je i Tatjana Varga iz Zagreba.

 

"Počelo je sasvim slučajno, na prijedlog prijatelja i svidjelo mi se. Još uvijek otkrivam svijet ispod vode i ono što mi pruža ronjenje je sloboda", zaključuje ona.

 

Kako izgleda ronjenje za osobe s invaliditetom, pogledajte i u filmu u nastavku: