Spava li pravna država: Slučajevi diskriminacije u porastu

Stanovnici BiH su skloni generaliziranju i koriste "mentalne kratice" kada donose prve sudove o nekome i nečemu. Znanstveno je dokazano da kada osobu prvi put sretnemo, naš mozak prepoznaje spol, dob i rasnu pripadnost, a onda i neke druge razlike koje ljudi sabiru u svojim identitetima. Na ovo se dodaju već postojeće informacije koje smo ponijeli iz porodice, stekli kroz obrazovanje i medije i rezultat je često formiranje stereotipne i uvredljive slike o nekoj grupi ljudi ili nekoj kulturi i fenomenu.

 

Ovako pojavu diskriminacije opisuje program direktorica TPO Fondacije iz Sarajeva i istraživačka saradnica Univerziteta Stanford iz SAD-a doc. dr. Zilka Spahić Šiljak, koja u razgovoru za naš portal ističe da su društva u BiH i na Balkanu više opterećena etnonacionalizmom u odnosu na druga društva. 

 

"To onda često sklizne u fašizam, pa su predrasude i diskriminacija najizraženije na nacionalnoj i religijskoj osnovi, ili se barem o tome najviše govori u medijima", objašnjava Spahić Šiljak.

 

Sa njom se slaže i magistrica komparativnog ustavnog prava Bojana Matuzović koja pojavu diskriminacije analizira iz pravnog ugla. Ona ističe da i sama činjenica da je najviši pravni akt BiH sam po sebi diskriminatoran govori da i situacija na nižim nivoima nije puno bolja.

 

"U strukturama našeg društva postoje mehanizmi koji omogućavaju održavanje stanja nejednakosti", tvrdi Matuzović.

 

 

U toku 2014. godine, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH je zaprimila 230 žalbi u Odjelu za eliminaciju svih oblika diskriminacije. Ovo predstavlja povećanje broja žalbi za 32 predmeta ili 16,16 posto u odnosu na prethodnu 2013. godinu. Prema procjenama ombudsmena, taj podatak i dalje ne predstavlja stvaran prikaz obima diskriminacije jer i dalje postoje neprijavljeni slučajevi zbog generalnog nepovjerenja građana u institucije, kao i zbog straha od eventualnih negativnih posljedica po status žrtava. 

 

Diskriminaciji su najčešće izložene osjetljive grupe kao što su povratnici, vjerske manjine, žene, LGBT osobe i Romi. Doc. dr. Zilka Spahić Šiljak ističe da, s obzirom na to da se najviše bavi ženskim ljudskim pravima, najviše se susretala sa diskriminacijom prema ženama, kako u okruženju porodice tako i u institucijama i općenito u društvu. 

 

"Problem je neosviještenost žena i muškaraca, patrijarhalna kultura, neselektivno razumijevanje kulturne i religijske tradicije a što sve reducira ženu na objekt o kojem neko raspravlja i odlučuje", ističe Spahić Šiljak.

 

Tvrdi da su žene više izložene diskriminaciji i seksizmu, kako otvorenom tako i prefinjenom. Sofisticirani oblici diskriminacije su tako vješto utkani u kulturu i način življenja što je i razlog zašto je i ženama u muškarcima teško probuditi svijest da je potrebno praviti promjene i boriti se protiv toga, objašnjava ona.

 

Bojana Matuzović dodaje da se kroz svoj rad najviše susretala sa diskriminacijom LGBT osoba, Roma i osoba s invaliditetom.

 

 

Jedan od razloga zašto je diskriminacija prisutna u bh. društvu je i sudska praksa koja ne ulijeva hrabrost žrtvama da će počinioci krivičnih djela biti osuđeni. U izvještaju Centra za društvena istraživanja Analitika "Sudska zaštita od diskriminacije u BiH" ističe se da u našoj zemlji još uvijek nije razvijena značajna sudska praksa koja se tiče primjene Zakona o zabrani diskriminacije. Ističe se i da postoji "zapanjujući nesklad između broja zabilježenih pojava diskriminacije i onih koje doživljavaju sudski epilog". Kao jedan od razloga se navodi i nespremnost za pokretanje sudskih postupaka zaštite od diskriminacije zbog nepoznavanja mehanizma zaštite, ali i činjenica da pravosudni sistem ne procesuira ove slučajeve blagovremeno.

 

Analizirajući pravosudni sistem u BiH, Matuzović ističe da postoje mnogobrojni razlozi neefikasnog pravosuđa, i to od korupcije u sudstvu do slabe edukacije sudskih službenika. 

 

"Slaba efektivnost, spori procesi, manjak zaštite i manjak povjerenja u sudstvo su obeshrabrujući faktori. Sve dok građani ne steknu povjerenje u sudska i policijska tijela u državi, bitna promjena neće biti vidljiva", kazala je ona.

 

Doc. dr. Zilka Spahić Šiljak ističe da je sudska praksa u BiH politizirana i pod pritiskom etnonacionalnih ideologija, te dodaje da je posebno vrlo malo slučajeva koji su procesuirani iz mržnje. Ona tvrdi da je s obzirom na to da BiH funkcionira kompartmentalizirano i na administrativnoj i zakonskoj ravni, ne treba da nas čudi da se ovakva vrsta krivičnih djela ne procesuira uspješno.

 

"Tome doprinosi nizak nivo građanske svijesti i građanske odgovornosti, ali i prećutno odobravanje jezika mržnje. Nedostaje nam kulture dijaloga i kulture pristojnosti u javnom prostoru koji pojedinci/ke zagađuju svojim ispadima da bi ostvarili trenutačne političke ili lične ciljeve. Tome se treba suprotstavljati ako ne želimo da govor mržnje postane u cijelosti društveno prihvatljiva pojava", zaključuje ona.