Hronologija diskriminacije: najčešće tužbe protiv javnog sektora

Najveći broj predstavljenih slučajeva je još uvijek u toku, a među njima ima i onih koji su pokrenuti 2010. godine. Jasno je da se odredba ZZD-a koja se odnosi na 'hitnost postupka' u slučaju diskriminacije, ne primjenjuje u sudskoj praksi.

''Svi građani očekuju od neke sudske instance pravdu. Ali, ukoliko postupci traju tri, četiri ili pet godina, to su velike frustracije. Imamo recimo jednu korisnicu koja je pet godina na sudu. Sa pravom se osjeća rezignirano, jer nema pristup nikakvim pravima, potpuno je marginalizovana, ali sud tvrdi da nema diskriminacije'', objašnjava Emir Prcanović, direktor organizacije ''Vaša prava BiH''.

Uz to, treba dodati da je vremenski rok za prijavu diskriminacije apsolutno u nedosluhu sa evropskim standarima. Naime, ''rok za prijavu slučaja je godinu dana od kada se desio, a u okviru njega rok od tri mjeseca od dana saznanja za diskriminaciju'', navodi se u analizi Centra za društvena istraživanja Analitika. Drugi problem kada je u pitanju primjena ZZD-a jeste pitanje 'tereta dokazivanja' krivice. Sam Zakon nalaže da je taj teret prebačen na tuženu stranu – koja bi trebalo tokom postupka da dokaže da nije činjena diskriminacija. No, sudska praksa se do sada pridržavala drugačijih pravila igre.

''U mnogim predmetima imamo situaciju da sudovi zauzimaju stav da tužitelj “nije dokazao” postojanje diskriminacije. Kroz postupke koje smo vodili, mi smo zaključili da su se parnice izgubile i zbog potpuno pasivnog pristupa tuženih u postupku. Oni se nisu niti branili, niti davali bilo kakve dokaze. A sudovi su zauzvrat odlučili da kažu: tužitelj nije dokazao ništa!'', napominje Prcanović.

Također, jedan od problema je i to što građani i građanke često druge oblike povrede prava smatraju diskriminacijom.

''Puno je slučajeva kršenja prava u oblasti rada i radnih odnosa. Neisplaćivanje ličnog dohotka, prekovremeni rad, neuplaćivanje doprinosa i slično. No, to nije diskriminacija, već kršenje Zakona o radu. O diskriminaciji govorimo onda kada ste stavljeni u nejednak položaj u odnosu na druge zbog svog invaliditeta, etničkog ili nacionalnog porijekla, religijske pripadnosti, seksualne orijentacije, spola, i slično'', objašnjava Fedra Idžaković, direktorica organizacije Prava za sve. ''Također, važno je napomenuti postojanje sistemske diskriminacije koja postoji u zakonima. Primjer su tri kategorije invalida koje se određene zakonima i koje se različito tretiraju. Mi moramo shvatiti da to što su one zakonski određene, ne znači da nisu diskriminatorne'', kaže ona.

Konačno, važno je pomenuti da od 2009. godine kada je Zakon usvojen do danas nije napravljena jedinstvena baza podataka za slučajeve diskriminacije, kao ni da nije objavljen nijedan godišnji izvještaj o diskriminaciji u BiH. Ovo su, prema samom Zakonu, obaveze Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Institucija Ombudsmena BiH je zadužena za implementaciju Zakona, odnosno prima žalbe građana/ki koji smatraju da su diskriminisani. Nakon procesuiranja žalbe, izdaje se preporuka u svakom slučaju, koju bi tužena strana trebalo da primjeni. Institucija Ombudsmena redovno izdaje godišnje izvještaje o diskriminaciji u BiH, no nema preciznih podataka o tome koliko je preporuka do sada primjenjeno od strane institucija/organizacije koje su bile tužene da vrše diskriminaciju. 

U nastavku predstavljamo neke od slučajeva diskriminacije koje vode Vaša prava BiH.

2 škole pod 1 krovom (strateška parnica, u toku)

2011.: podnesene tužbe protiv Ministarstva obrazovanja HNK, OŠ Stolac i OŠ Čapljina, kao i Ministarstva obrazovanja SBK.

April 2012.: Doneta prvostepena presuda Općinskog suda u Mostaru kojom se potvrđuje diskriminacija, odnosno etnička sagregacija djece. Tužene strane podnose žalbu na presudu.

Oktobar 2012.: Općinski sud u Travniku odbija tužbeni zahtjev. Obrazloženje: ''... tužitelj „Vaša prava“ Sarajevo, nije niti osoba, niti grupa osoba koja je izložena bilo kojem obliku diskriminacije.“ Uložena je žalba od strane udruženja ''Vaša prava BiH''.

Mart 2013.: Kantonalni sud u Novom Travniku usvaja žalbu 'Vaših prava BiH', ukida odluku Općinskog suda i vraća predmet na novi postupak. Postupak je još uvijek u toku.

Juni 2013: Kantonalni sud u Mostaru ukida prvostepenu presudu jer je tužba odbačena kao 'neblagovremena'. Vaša prava predaje predmet Vrhovnom sudu FBiH.

Oktobar 2014.: Vrhovni sud Federacije BiH potvrđuje prvostepenu odluku Općinskog suda u Mostaru, odnosno presudu po kojoj se praksa '2 škole pod 1 krovom' mora ukinuti.

Queer Sarajevo Festival (u toku)

Mart 2010.: Upućen formalni dopis Kantonalnom tužilaštvu KS u kome se traži izmjena optužnice protiv napadača na organizatore i goste QSF-a. ''Vidljivo je da su prilikom izvršenja navodnog krivičnog djela, optuženi pojedinci u saradnji sa drugim licima bili motivisani namjerom da osobamo drugačijeg seksualnog izražavanja ili orjentacije onemoguće u potpunosti ostvarivanje prava na slobodu mirnog okupljanja i izražavanja zagarantovanog Ustavom i zakonima Federacije BiH. Na osnovu gore navedenog smatrali smo da je bilo potrebno proširiti i izmjeniti optužnicu, te lica koja se terete da su počinila navedena krivična djela teretiti da su počinili krivično djelo povrede ravnopravnosti čovjeka i građanina.’’ Nije bilo nikakve reakcije od strane KT KS.

Septembar 2010.: Poslat drugi zvaničan dopis Kantonalnom tužilaštvu, u kome se zahtjevaju ifnormacije dokle se stiglo sa ovim predmetom. Nije dobijen nikakav odgovor.

Mart 2011.: Podnesena je apelacija Ustavnom sudu BiH protiv države BiH, u kojoj se traži obavezivanje Kantonalnog tužilastva Sarajevo na pokretanje adekvatnog postupka i naknada štete žrtvama diskriminacije od strane Federacije BiH. Pravni osnov za podnošenje apelacije je povreda članova 3, 8, 11, 13, i 14 Europske Konvencije o ljudskim pravima.

Septembar 2014.: Ustavni sud ‘djelimično’ usvojio apelaciju. Čeka se još uvijek konačna odluka.

Inkluzija djece sa posebnim potrebama u obrazovanje (B.E. VS Ministarstvo obrazovanja HNK, pravosnažna presuda diskriminacije)

Oktobar 2009.: Pokrenuta tužba za diskriminaciju protiv Ministarstva obrazovanja HNK zbog diskriminacije malodobnog B.E. Povrijeđeno je pravo na jednako postupanje u obrazovanju, jer nisu poduzete mjere inkluzije.

Juli 2010.: Donešena prvostepena presuda koja je utvrdila diskriminaciju i naložila Ministarstvu da preduzme sve zakonom predviđene obaveze, omogući ličnog asistenta i neometano pohađanje nastave. Ministarstvo obrazovanja HNK ulaže žalbu.

Mart 2011.: Kantonalni sud u Mostaru odbacuje žalbu i potvrđuje prvostepenu presudu.

Diskriminacija Roma (Redžo Seferović, postupak u toku)

Mart 2011.: Pokrenut sudski postupak protiv Demirović Adema, vlasnika ugostiteljskog objekta 'Afrika' u Zavidovićima. Konobar je odbio da usluži Seferovića i njegove prijatelje jer je '' 'Gazda (Demirović Adem) rekao da za vas cigane nema više ulaza ni pića ovdje'.

Maj 2011.: Podnešena žalba Instituciji Ombudsmena BiH, koji izdaje preporuku i nalaže mjere koje je Demirović Adem, vlasnik ugostiteljskog objekta 'Afrika' dužan da preduzme u skladu sa ZZD.

Decembar 2011.: Općinski sud u Zavidovićima odbija tužbeni zahtjev sa obrazloženjem: ‘’…tokom postupka nije dokazano da je konobar Imamović Admir uskrativši uslugu osobama romske nacionalnosti, postupao po nalozima tuženog kao poslodavca, već je to učinio na svoju ruku zbog nereda koje su par dana prije izazvala neka lica romske nacionalnosti.’’ Uložena je žalba Kantonalnom sudu u Zenici.

Avgust 2013.: Kantonalni sud u Zenici odbija žalbu i potvrđđuje prvostepenu presudu.

Oktobar 2013: Podnesen zahtjev za reviziju odluke Kantonalnog suda u Zenici Vrhovnom sudu Federacije BiH. Postupak je u toku.

Diskriminacija porodilja u BiH (strateška parnica, u toku)

Juni 2011.: Vaša prava BiH podnose tužbu protiv Vlade Federacije BiH i Vlade HNK Općinskom sudu u Mostaru. Osnov tužbe je pasivnost nadležnih institucija u obezbjeđivanju jednakog pristupa pravu na porodiljsku naknadu, bez obzira na mjesto življenja. "Vlada HNK onemogućava paisivnim postupanjem ostvarivanje prava porodilja tako što se ne osiguravaju financijska sredstva u budžetu Kantona, niti donose provedbene propise o visini i načinu isplate sredstava porodiljama koje na to imaju pravo. Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBiH je 2008. godine uputilo u skupštinsku proceduru Nacrt zakona o zaštiti obitelji sa djecom, kojim bi se uspostavili jedinstveni kriteriji za isplatu porodiljskih naknada na području FBiH. Međutim, Parlament FBiH je iz neobjašnjivih razloga povukao ovaj nacrt iz procedure. Ovakvo postupanje tuženih nema razumno i objektivno opravdanje. Ne donose se provedbeni propisi, ne poštuju se rokovi za donošenje propisa, čime se porodilje onemogućavaju da ostvare svoja prava."

April 2012.: Općinski sud u Mostaru odbija tužbeni zahtjev, jer je ‘’tužba neblagovremena’’ – porodiljska naknada u HNK se ne isplaćuje od decembra 1999. a ZZD je usvojen 2009. što znači da je tužbu trebalo podnijeti u roku od 3 mjeseca od stupanja na snagu ZZD-a. Također, u presudi je navedeno da tužitelj nije pružio dovoljno dokaza o diskriminaciji porodilja (iako ZZD nalaže da je teret dokazivanja na strani tuženog). Poređenje sa drugim kantonima u kojima se po istom osnovu porodiljama isplaćuje porodiljska naknada nije dovoljno, jer ne postoji obaveza kantona da uskladjuju svoje propise sa drugim kantonima.

April 2012.: Podnesena žalba Kantonalnom sudu u Mostaru. Postupak je u toku.