Domovi za djecu bez roditeljskog staranja i deinstitucionalizacija
Prema preporuci Komiteta za prava djece, porodično zbrinjavanje se posebno odnosi na djecu starosti do 3 godine, a smještaj djece u domove bi bio bio zastupljen samo u izuzetnim slučajevima.
Deinstitucionalizacija je jako kompleksan proces koji zahtjeva cjelokupnu promjenu sistema dječije zaštite zasnovanog na smještaju djece u ustanove. Međutim, sve ovo ne znači da će se “preko noći” djeca iz domova preseliti u porodice. Iza svega prije svega treba da stoji država, koja će sistemski nastojati da riješi ovaj problem. Za sada, najveću ulogu u vođenju ovog procesa imaju nevladine organizacije.
Hope and Homes for Children BiH (HHC BiH) je nevladina organizacija koja djeluje na prostoru Bosne i Hercegovine od 1994. godine. Sve njihove aktivnosti i programi usmjereni su u pravcu zamjene institucionalnog zbrinjavanja djece, sa modelima baziranim na porodičnom okruženju. Aleksandra Babić-Golubović iz ove organizacije kaže da trenutno oko 2000 djece boravi u ustanovama BiH. Ona dodaje da je od ovog broja oko 1000 djece bez roditeljskog staranja i isto toliko sa smetnjama u razvoju, a da je od ukupnog broja, negdje oko 10% djece mlađe od tri godine.
“Višegodišnja istraživanja pokazuju da je institucionalizacija upravo najpogubnija za djecu u ranom periodu, jer se tada najviše razvijaju a okruženje im ne nudi dovoljno stimulansa, te zbog toga zaostaju u fizičkom, intelektualnom i emotivnom razvoju u odnosu na svoje vršnjake u porodicama”, naglasila je ona.
U posljednjih nekoliko godina, kao rezultat međunarodno finansiranih projekata nevladinih organizacija, hraniteljstvo je razvijeno u nekim dijelovima zemlje, a provedeni su i programi podrške za porodice pod rizikom od razdvajanja. Godine 2007., Dječiji centar Most u Zenici bio je prva institucija koja je uspješno zatvorena. Ali, i pored ovih rezultata, Aleksandra Babić-Golubović kaže da sve što je do sada postignuto kroz neke projekte, ne zadovoljava potrebe za zbrinjavanjem djece u porodičnom obliku zaštite.
“Potrebno je da svi nivoi vlasti u BiH ulože sistemske napore i adekvatna sredstva da bi se postigao stvarni napredak ka reformi dječije zaštite”, naglasila je ona.
Uloga institucija
Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska usvojile su relevantne politike koje promoviraju reformu sistema institucionalnog zbrinjavanja djece. Politika za zaštitu djece bez roditeljskog staranja i porodica pod rizikom od razdvajanja u FBiH 2006-2016. donesena je 2008. godine, dok je Republika Srpska 2009. godine usvojila Strategiju za unapređenje socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja sa akcionim planom za period 2009-2014. U 2012. godini FBiH je usvojila Akcioni plan za implementaciju pomenute Politike, a kantonalne akcione planove usvojila su samo tri kantona – Srednjobosanski, Unsko-sanski i Tuzlanski.
FBiH je također usvojila Strategiju za jednake mogućnosti za osobe sa invaliditetom u FBiH 2011-2015, dok je RS usvojila Strategiju jačanja socijalnog položaja osoba s invaliditetom u RS-u 2010-2015. Oba ova dokumenta promoviraju socijalnu inkluziju djece i odraslih sa smetnjama u razvoju.
Do danas, ove strategije tek su vrlo sporadično provođene kroz konkretne akcije na terenu i stoga nisu imale većeg uticaja na smanjenje broja djece u institucijama niti na povećanje broja djece koja odrastaju u porodičnom okruženju. Aktivnosti koje se odvijaju na terenu u pravcu dinstitucionalizacije još uvijek većinom iniciraju, provode i finansiraju nevladine organizacije.
Hope and Homes for Children u BiH trenutno sprovodi nekoliko projekata. Jedan od njih ima za cilj transformaciju JU Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli. “Cilj projekta je razviti i ojačati usluge namijenjene djeci i porodicama koje će omogućiti transformaciju, odnosno zatvaranje postojećeg doma za djecu u Tuzli”, rekla je Babić-Golubović. Kroz ovaj projekat, naglasila je Babić-Golubović, do sad je preko 40 djece iz institucije vraćeno svojim porodicama, usvojeno ili smješteno u hraniteljstvo. Također, kroz kampanju za promociju hraniteljstva do sada je animirano 29 novih hraniteljskih porodica.
Slične projekte HHC BiH provodi u Mostaru i Srednjebosanskom kantonu, a kroz saradnju sa četiri Univerziteta u BiH (Sarajevo, Banja Luka, Mostar i Zenica) za studente socijalnog rada i socijalne pedagogije, održana su predavanja o potrebama djece da odrastaju u porodičnom okruženju. Kada je riječ o međunarodnoj saradnji, UNICEF je ovoj organizaciji glavni partner, a također i ko-finansijer projekata deinstitucionalizacije u Tuzli i Mostaru.
Šta su najveći problemi u procesu deinstitucionalizacije domova? Jedan od najvećih je upravo uvreženo mišljenje da institucije nisu nužno zlo, već sasvim prihvatljiva, najjednostavnija i najisplativija opcija za zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja i djece sa smetnjama u razvoju, tvrdi Babić - Golubović. Također, postoji veliki otpor profesionalaca/ki trenutno zaposlenih u institucijama iz straha od gubitka sopstvenih radnih mjesta u procesu reforme.
Brojke
UNICEF i Udruženje HHC su 2011. godine uradili analizu budžetskih izdvajanja za djecu bez roditeljskog staranja u FBiH. Analiza je obuhvatila dve kategorije izdvajanja, odnosno novac koji se izdvaja za porodični smještaj (hraniteljstvo) i novac koji se izdvaja za institucije u kojima su smještena djeca.
Izdvajanja za hraniteljske porodice se razlikuju od kantona do kantona, kada govorimo o Federaciji BiH, i kreću se od 100 KM koliko je tada bio najniži utvrđen iznos u Kantonu 10, pa do 480 KM koliko su hraniteljske porodice dobijale u Tuzlanskom kantonu.
U zavisnosti da li se radi o predškolskom ili djetetu školskog uzrasta, odnosno da li se radi o djetetu sa psihofizičkim poremećajem ili zdravom djetetu, izdvajanja za hraniteljske porodice u svim kantonima po ovoj analizi kreću se od 100 do 500 KM. U odnosu na sredstva koja se izdvajaju za smještaj djece u hraiteljskim porodicama, sredstva koja se iz budžeta izdvajaju za domove veća su i po nekoliko puta.
Možda najbolji primjer koji opisuje ogromnu razliku u izdvajanju novca je primjer Doma “Porodica” u Zenici. Te 2011. godine kada su UNICEF i Udruženje HHC objavili analizu, u ovom domu je utvrđena cijena smještaja iznosila 780 KM, dok je naknada za hraniteljsku porodicu iznosila svega 107 KM. U Domu “Bjelave” u Sarajevu, za smještaj jednog djeteta se iz budžeta izdvaja oko 1.500 KM, dok je naknada za porodični smještaj tek 476 KM.
Nažalost, proces deinstitucionalizacije će potrajati, a ne može se ni precizno utvrditi koliko će koštati. Proces treba da obuhvati institucije različite vrste, odnosno institucije za djecu bez roditeljskog staranja (5 javnih ustanova i 8 privatnih koje vode NVO ili vjerske organizacije) i zavode za djecu s poteškoćama u razvoju.
