A znate li vi?

Dana 20. 04. 2012. Depo portal objavio je tekst naslovljen sa „ŠTA 'DISKRIMINISANI' STUDENTI FILOZOFSKOG FAKULTETA NISU ZNALI: U većini zemalja svijeta homoseksualcima se ZAKONOM zabranjuje darivanje krvi“, a koji je iz više razloga sporan i neodrživ:

1. Prva rečenica teksta sugerira da su sva/e tri, verbalno ili fizički, napadnuta/e studenta/ice homoseksualne orijentacije („Vijest dana je jučerašnji napad na studente (homoseksualce) Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu“) što autor/ica teksta nikako ne može znati obzirom na činjenicu da se o svojoj seksualnoj orijentaciji nisu izjasnila sva/e tri studenta/ice – izjasnila se jedna studentica kao lezbijka. Nadalje, ovako formulisana rečenica sugerira da je dva dana ranije iznešeni stav studenata/ica jedino i izričito stav homoseksualnih osoba, te mu se na taj način odriče mogućnost generalnog stava određenog broja građanstva i svodi ga se na stav jedne, u kontekstu bosanskohercegovačkog društva, marginalizirane društvene skupine. Ne treba posebno napominjati da je sami pojam „homoseksualac“, što ga autor/ica koristi, politički nekorektan i da je kao takav nepoželjan u medijskoj i administrativnoj korespondenciji. Da uputimo, takav izraz konotira mentalni poremećaj – duševnu bolest – pa je zamijenjen terminom „homoseksualne osobe“.

2. Objavljeni tekst referira se na statističke podatke i zakonske propise drugih država (koji, po logici teksta, bivaju meritorni) a koje autor/ica time afirmira kao idealne i neupitne. Naime, autor/ica se poziva na neupućenost studenata/ica u vezi sa regulativama drugih država po pitanju spornog formulara (intervjua), a da takvu tvrdnju ne racionalizira i valjano argumentira. Mi nismo komparirali bosanskohercegovački sa zakonima i propisima drugih zemalja, nego smo upozoravali (ili, kako autor/ica spornog teksta pogrešno tvrdi: pobunili) na diskriminirajuću stavku – diskriminirajuću iz etičkih, ali i formalno-pravnih razloga – uzme li se u obzir bosanskohercegovački Zakon o zabrani diskriminacije. Dakle, prije ugledanja na tuđe prakse, valjalo bi razmotriti svoje.

3. Autor/ica teksta, kako je već rečeno, poziva se na statističke podatke drugih država, pa ćemo ga/je zamoliti da priloži statističke podatke naše države sa uredno navedenim izvorima odakle je takve podatke preuzeo/la. Primjera radi, jedan članak iz 2011. godine objavljen na http://www.radiosarajevo.ba/novost/68689/u-bih-116-osoba-oboljelih-od-aids-a tvrdi da je „najčešći put prenosa HIV infekcije u BiH je heteroseksualni (56 posto), homoseksualni i biseksualni (20,3), injekciono korištenje droga (5,8), krv i krvni preparati (2,9) te vertikalni prijenos s majke na dijete (1,4 posto)“ – ovime želimo ukazati na relativizam statističkih podataka. Nadalje, pozivamo autora/icu da razmisli o sljedećem: šta bi se desilo kada bi neko sproveo istraživanje u kome bi u vezu doveo religijsku pripadnost i oboljenja od seksualno prenosivih bolesti i, primjera radi, dokazao da su pripadnici određene vjeroispovjesti „zaraženiji“ od pripadnika nekih drugih? Da li bi to trebalo značiti da određenoj religijskoj skupini treba „zabraniti“ darivanje krvi i da li bi autor/ica pristao/la na takve propise? Statistički podaci imaju intenciju uopćavanja i samim time nisu relevantni u kontekstu partikularnih slučajeva.

4. Autor/ica u jednom paragrafu piše:

„Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga, jer bi onda doktori iznijeli statističke podatke, a homoseksualni aktivisti ipak ne žele da se o tome govori u javnosti.“

Ovime se LGBTIQ zajednica pokušava mistificirati, prikazati „zavjerničkom“ i „samozataškavajućom“, a što implicira da je ona, prema shvatanju autora/ice, ipak „pogrešna“. Poštovani/a, LGBTIQ zajednica nema šta da krije i zasigurno nema razloga da svoje, uvjetno rečeno, eventualne probleme ne iznosi transparentno u javnost.

5. Posljednja rečenica teksta sugerira da se incident mogao izbjeći „da su studenti bili malo bolje informirani“. To „biti informiran“, po implicitnim sugestijama autora/ice, znači „pristati na postojeća pravila“. Tako, želimo poštovanog/u autora/icu obavijestiti da mi, kao studenti/ice Filozofskog fakulteta, ne pristajemo na kreiranje jednoumlja i monološke svijesti, nego želimo odgajati kulturu spremnu prihvatiti „drugost“ i „drugačije“, kulturu koja promovira ideje ljudskih prava, slobode govora i intelektualne slobode. Upravo to što smo studenti/ce govori u prilog činjenici da želimo razvijati onakav akademski ambijent u kome ćemo se svi osjećati ugodno, istopravno i na koncu slobodnim da svoje mišljenje iznesemo necenzurirano i u skladu sa osnovnim načelima akademizma. Ipak, posljednji je događaj pokazao da bosanskohercegovačkim društvom i dalje dominiraju konzervatizam, cenzura, nesloboda i neprihvatanje drugačijeg.

Poštovani/a – upućeni ili neupućeni – nismo htjeli pristati na obrazovni kontekst u kojem gesta iskazane solidarnosti sa drugim i drugačijim ne može biti slobodno artikulirana. Da, poštovani/a, mi smo studenti/ce i možda će Vam baš to reći da smo upravo mi ti koji su spremni suočiti se izazovima preuzimanja vlastite odgovornosti. Da, jer mi ne želimo – i ne samo mi – da nas gutaju tradicionalne „vrijednosti“ i da robujemo ovdašnjim praksama šutnje i pasivne distanciranosti.

A Vas, za kraj, pitamo: zbog čega taj isti, tobože „zaštitnički“, formular ne štiti i davatelje krvi, anemične osobe, osobe s problemima krvnog pritiska i sl., nego je jedino zaštitio, usudit ću se reći, proizvod koji im se daje besplatno i kojim oni imaju da manipulišu? Zbog čega se štite interesi i „prava“ jedne, a zanemaruju interesi i prava druge skupine?

* Ovaj tekst je objavljen u cjelosti, bez intervencija koje nisu nastale od strane izvornih autora/ica teksta.