Zbog šutnje postajemo saučesnici diskriminacije

Predstava koju su pred drugovima, roditeljima i ostalim građanima zajedno izveli gradačački osnovnoškolci i srednjoškolci otvorila je mnoga pitanja o prisutnosti diskriminacije među učenicima, u školskim klupama i van škole. Učenici su pokušali pokazati kako izgleda kada mladi diskriminišu djevojčicu koja ima jedinstven stil oblačenja, dječaka koji je gojazan ili učenicu koja nosi hidžab. Postavljajući različite scene verbalnog vrijeđanja, prijetnji i nasilja nad onima koji se po nekoj svojoj osobini izdvajaju od većine, učenici su željeli gledaoce podstaći na razmišljanje o sveprisutnosti diskriminacije u bh. društvu.

 

Predstava "Nije prvi put" izvedena je u sklopu projekta "Forum teatar: Živimo različitosti", kojeg u gradovima širom BiH realizuje Koalicija Jednakost za sve. Projekat za cilj ima povećati svijest djece i mladih o prisutnosti diskriminacije u školama, ali i razviti njihovu sposobnost kritičkog promišljanja o situacijama u kojima dođe do zlostavljanja nekoga ko pripada određenoj manjini. Predstave, za koje djeca samostalno osmišljaju scenarij i uvježbavaju ga uz pomoć trenera, oslikavaju situacije kojima su učenici svjedočili u stvarnosti, ili zamišljene konflikte koji počivaju na predrasudama.

 

 

Učenica trećeg razreda Gimnazije Mustafa Novalić, 18-godišnja Vildana, igrala je ulogu djevojke koja je žrtva svakodnevne diskriminacije u gradskom parku jer nosi hidžab. Zbog njenog vjerskog obilježja, prilaze joj mladići koji joj govore da ne pripada njihovom gradu, i pokušavaju da joj skinu maramu s glave.

 

"Ja se u svojoj ulozi zovem Halima Alibegović, imam 18 godina, živim sa majkom i ocem, u jednoj staroj trošnoj kućici. Na prelazu iz devetog u srednju školu sam se pokrila, i od tada, stalno sam bila žrtva diskriminacije, stalno su me 'častili' lošim komentarima", opisuje Vildana svoju ulogu i dodaje da je škola koju inače pohađa otvorena za "drugačije" učenike, ali da u gradu postoji problem jer, kako mlađi, tako i stariji, ne prihvataju one koji se ne uklapaju u većinu. Vildana smatra da je potrebno verbalno reagovati ukoliko vidimo da je neko žrtva diskriminacije, a u slučaju da prisustvujemo nasilnom ponašanju, važno je na nasilje ne odgovoriti nasiljem.

 

 

Petnaestogodišnji Harun, učenik devetog razreda Osnovne škole Ivan Goran Kovačić u predstavi je igrao tlačitelja koji zlostavlja djevojku s maramom. Kaže nam da se u stvarnosti, ne može se poistvjetiti sa likom iz predstave.

 

"Mislim da je taj lik jako loš, čak jedan od najlošijih u predstavi", kaže Harun i dodaje da se slične situacije ne dešavaju u njegovoj školi, ali na ulici im je već svjedočio. U takvim trenucima ne zna kako da reaguje jer je riječ o starijim osobama, i on, kao osnovnoškolac ne zna kako da im se suprotstavi.

 

Petanestogodišnja Alena, učenica devetog razreda, u predstavi je igrala djevojčicu koju druga djeca maltretiraju zbog njenog stila oblačenja tipičnog za dječake, kao i zbog metal muzike koju sluša. Alena nam kaže da je ranije i u stvarnosti, bila izložena podsmjehivanju vršnjaka, ali da im se nije suprotstavljala jer je šutnja bila njen način da pokaže kako je njihovi komentari ne zanimaju.

 

"Većinom su mi govorili 'izgledaš kao dječak, zašto to nosiš, ne ide jedno uz drugo'", objašnjava Alena i dodaje da su joj zajedljivi komentari bili upućeni većinom van škole, a podršku su joj pružale njene drugarice. Alena kaže kako je negativni komentari nikada nisu pokolebali i da danas više nema sličnih problema. Naredne godine kreće u srednju školu, i svjesna je da postoji mogućnost da se situacija ponovi, ali zna kako će se nositi s njom.

 

"Ako se desi, spremna sam", poručuje ova djevojčica.

 

 

Petnaestogodišnji Armin u predstavi je igrao "čika smetljara" kojeg lokalni mladići ismijavaju zbog posla kojim se bavi.

 

"Ja kroz čitavu predstavu tješim ostale potlačene i ne pokušavam se sukobit sa tlačiteljima."

 

"Čika smetljar" je posebna uloga u predstavi jer je riječ o odrasloj osobi koja svakodnevno svjedoči diskriminaciji i zlostavljanju u gradskom parku, ali se nikada direktno ne suprotstavlja tlačiteljima, iako je i sam žrtva verbalnog vrijeđanja. "Čika smetljar" je tako u jednom trenutku žrtva kojoj je potrebna zaštita, a već u drugom samo nijemi posmatrač kada se nasilnici iživljavaju nad drugim građanima.

 

Jedan od najvažnijih ciljeva forum teatra je da djeca i mladi usvoje nove obrasce ponašanja i promišljanja kada dođu u situaciju da svjedoče diskriminaciji. Šta reći onome ko diskriminiše, koga pozvati u pomoć, šta učiniti kako bismo zaštitili osobu koja je žrtva vrijeđanja ili nasilnog ponašanja – sve su to pitanja na koja je veoma teško odgovoriti jer testiranje u stvarnosti ponekad nije djelotvorno. Ipak, odustajanje i šutnja šalju poruku da se slažemo sa postupcima diskriminatora, i zato je potrebno pokušati učiniti nešto, poručila su mladi iz Gradačca.