Mobing u BiH: Problem kojeg je moguće riješiti jedino zajedničkim snagama

Sjednicu su organizovali nevladina organizacija Prava za sve i Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH u saradnji sa Zajedničkom komisijom za ljudska prava PSBiH.

 

Iako veoma prisutan u našem društvu, mobing je još uvijek tema o kojoj se nedovoljno govori u javnom prostoru bh. zajednice, a ne postoji ni dovoljna zainteresovanost medija za ovu oblast. Ipak, statističke analize i rijetka istraživanja provedena na ovu temu, svjedoče o tome da je mobing problem s kojim se BiH vrlo brzo mora početi suočavati. Uzroka dosadašnje negativne prakse postoji mnogo smatra Borislav Bojić, predsjedavajući  Zajedničke komisije za ljudska prava.

 

„Slučajevi mobinga su među najbrojnijim slučajevima kršenja Zakona o zabrani diskriminacije i istovremeno su najmalobrojniji po broju procesuiranih slučajeva. Razlog za to leži u nedostatku adekvatnog odgovora institucija na problem što za posljedicu ima neefikasnu zaštitu građana. Istovremeno, radnici često nemaju dovoljno saznanja o tome koji oblici ponašanja spadaju u mobing i ne prepoznaju mehanizme zaštite u slučajevima mobinga. S druge strane, poslodavci se ne trude da obezbijede internu politiku i pravilnike o postupanju osoba koje su prijavile slučaj mobinga. Također su evidentni i nedostaci u sistemu pravne pomoći kao i nedostatak kadrova u oblasti pravosuđa koji su obučeni za rad na ovim slučajevima“, ističe Bojić.

 

 

Iako su pomaci nedovoljno veliki, predsjedavajći Zajedničke komisije za ljudska prava smatra kako tematske sjednice poput ove mogu da doprinesu razvijanju dijaloga, ali i skretanju pažnje na sam problem.

 

„Nevladin sektor i mediji, svi oni koji mogu, treba da na razne načine daju do znanja da je u BiH prisutan mobing koji, prema mom mišljenju, proizilazi iz korupcije i kriminala koji su prisutni u svakom segmentu društva. Sama korupcija je podloga za razvoj mobinga, a tome doprinosi i teška ekonomska situacija u zemlji. Sam mobing je prisutan zbog neprimjenjivanja postojećih propisa. Donošenje zakona koji se kasnije ne primjenjuju u praksi vam je kao da niste uradili posao. Bitno je skretanje pažnje na to da se postojeće zakonodavstvo mora primjenjivati i mjenjati u onom dijelu u kojem ima nedostataka kako bi se ta negativna pojava u društvu mijenjala ka boljem.“ 
 

 

Edin Hodžić iz Centra za društvena istraživanja Analitika obrazložio je trenutne pravne aspekte zaštite od mobinga u BiH u kontekstu Zakona o zabrani diskriminacije. Hodžić ističe da je postojeći zakonski okvir nesistematičan, te da je sam mobing nedovoljno i neadekvatno regulisan Zakonom o zabrani diskriminacije.

 

„Postoji samo jedan član u ovom zakonu koji definiše mobing kao posebni oblik diskriminacije pri čemu sama definicija ima čitav niz manjkavosti, dakle definisan je kao oblik nefizičkog uzenmiravanja na radnom mjestu koje podrazumijeva ponavljanje radnje koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu, čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenih. Jedan od nedostataka u određenu mobinga jeste taj što se ne preciziraju konkretne radnje i postupci koji se mogu smatrati mobingom.“

 

 

„Osnovni problem i izazov s kojim se suočava Sindikat je nepoznavanje radnika samog fenomena pa se najčešće radi o tome da pod mobingom radnici prijavljuju bilo kakvu vrstu nasilja na radnom mjestu od verbalnog do fizičkog nasilja. Drugi problem je nepostojanje jasnih i jednostavnih mehanizama koji bi bili na raspolaganju radnicima. U periodu 2012-2014 imali smo 119 slučajeva mobinga, a od toga smo 79 pozitivno riješili u korist radnika, ali isključivo direktnim pregovorima sa poslodavcem. U 28 slučajeva nismo uspjeli dokazati mobing, a razlog je taj da su u toku samog procesa svjedoci najčešće ili povlačili svoje izjave ili su ih mijenjali, a postoje i slučajevi u kojima su radnici sami povlačili svoj zahtjev za pomoć. Od tih 119 slučajeva samo je jedan slučaj dobio sudski epilog. Jedino oružje koje je Sindikat koristio bili su mediji, odnosno prijetnja javnim objavljivanjem kompanija, odnosno poslodavaca koji vrše mobing. Jedino je to u praksi imalo stvarni efekat“, ističe Mersiha Beširović iz Sindikata radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH.
 

 

 

Ono što trenutno predstavlja prepreku u samoj implementaciji Zakona o zabrani diskriminacije, bar u pogledu postupaka koji se tiču mobinga jeste definitivno nefuncionisanje, odnosno neprimjenjivanje famoznog načela hitnosti, mišljenje je Emira Prcanovića, iz organizacije Vaša prava.

 

„Znamo svi da je utvrđeno da su u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije svi postupci koji se dotiču diskriminacije pred svim institucijama hitnog karaktera i u suštini ti postupci bi trebalo da se odvijaju u nekom efikasnom roku, prije svega kako bi žrtve mobinga dobile odgovarajuću satisfakciju. Međutim, to nažalost nije slučaj. Analizirajući postojeće postupke možemo da kažemo da se u gotovo 95 posto postupaka koji se vode s ciljem zaštite žrtava mobinga ovaj rok, odnosno načelo hitnosti apsolutno ne poštuje – provstepeni postupak traje oko dvije godine.“

 

 

Pozitivni primjeri, ipak, ne izostaju, te Prcanović navodi veliku stručnost u oblasti sudskog vještačenja, kao jednog od važnih dokaznih sredstava u postupku za utvrđivanje mobinga.

 

„Mislim da je naša sudska praksa pokazala itekako zrelosti i da su osobe iz ove medicinske oblasti, profesionalci koji rade ovakve vrste vještačenja senzibilizirani za ovu problematiku i da već sada postoje eksperti, odnosno medicinski vještaci koji mogu sa sigurnošću, kroz odgovarajući patern i upitnik, utvrditi da li se radi o mobingu, kakav je njegov efekat bio na samu žrtvu i šta je u suštini taj efekat, odnosno kako se on objektivizirao i koje je posljedice imao.“

 

 

Problem mobinga je u našoj zemlji posebno izražen zbog otežane mogućnosti za pronalazak posla. Mnogo je onih koji pristaju na bilo kakve uslove rada zbog toga što drugi izbor nemaju.

 

„Pitanje mobinga je pitanje koje tišti veliki broj građanki i građana Bosne i Hercegovine, bar onih koji imaju sreću da rade. Možda je jedan od potencijalnih uzroka nastanka takvog ponašanja i to što imamo veliki broj nezaposlenih pa poslodavci imaju utisak da su zaposlenici lako zamjenjivi, a i sami građani znaju da ima dosta ljudi koji čekaju na posao. To je, dakle pitanje koje nas sve pogađa - ili smo bili žrtve mobinga ili znamo nekoga ko je bio žrtva mobinga. Znajući za takvu situaciju, svjesni smo toga da je mobing pitanje koje narušava vaše dostojanstvo i dignitet i vrlo često uzrokuje teške zdravstvene probleme, a to je sve negdje mnogo šire od same radnje mobinga“, mišljenje je Fedre Idžaković iz organizacije Prava za sve.