Mobing na radnom mjestu: Tihi ubica
Za većinu, mobing je relativno nov pojam, koji se najjednostavnije može definisati kao zlostavljanje na poslu. Uposlenik trpi dugotrajno i sistematsko maltretiranje od strane nadređenih ili ostalih kolega. Zapravo, može se reći da mobing postoji oduvijek, ali je tek odnedavno stavljen u pravne i medicinske okvire.
Teško ga je prepoznati u ranim fazama - žrtva najčešće postaje svesna da je u situaciji mobinga kada se nađe u situaciji potpunog ''sagorijevanja'' na poslu, ili već ima ozbiljnije psihološke probleme zbog mobinga. U najvećem broju slučajeva, žrtva nema drugog izbora nego da napusti posao.
Primarijus dr. Ćemalović naglašava da je mobing vrlo kompleksna pojava, koja se mora posmatrati iz više uglova. ''Za naše društvo je karakteristično da se mobing javlja i u privatnom i u društvenom sektoru, s tim da će uposlenici u privatnom sektoru oklevati da ga prijave, jer mogu mnogo lakše da izgube posao'', navodi on. Mobing može dodatno otežati ionako tešku, stresnu situaciju na radnom mjestu.
''Mobing se često dešava u situaciji kada se neko osjeća ugroženo. Imate situaciju da se vrši nad nekim ko predstavlja potencijalnu konkurenciju, ili se jednostavno ide na to da se to mjesto oslobodi, da bi se zaposlil druga osoba. Takve se stvari teško podnose,“ kaže Ćemalović.
Mobing kod žrtve izaziva čitav spektar negativnih osjećanja i vrlo je stresan. Također, predstavlja povredu samog digniteta osobe. ''Mobing u vama izaziva osjećaj nesigurnosti, ponekad i ojađenosti, bespomoćnosti i ogorčenosti. Pa zamislite osobu koja radi pod takvim okolnostima“, objašnjava dr. Ćemalović. ''To je unutrašnja nelagoda, koja ne prestaje da vas muči. Javlja se poremećaj spavanja, prekomjerno znojenje, ljudi često u tim situacijama počinju da koriste ljekove.''
U jednom momentu dolazi do rušenja međuljudskih odnosa. Sve ono što se dešava na poslu, žrtva mobinga počinje da reflektuje i na svoju okolinu. ''Mora se raditi više na tome da se mobing preporzna na vrijeme. Postoji niz situacija koje mi smatramo normalnim, nečim preko čega može lako da se pređe'', kaže Ćemalović.
On napominje da se mobing nikada ne dešava slučajno, već uvijek postoji određeni cilj. Također, zavisi i od nas samih kako ćemo reagovati na neke situacije. Neko može tolerisati razne situacije, smatrati ih normalnim, dok nego drugi može reagovati mnogo emocionalnije. ''Sve ono što prevazilazi uobičajene norme ponašanja i interpersonalne odnose na radnom mjestu, može biti dio jedne šire priče koja nas na neki način uvodi u mobing“, objašnjava Ćemalović.
Mobing može imati nekoliko faza, i važno je da se prepozna što ranije, i da se na njega reaguje - čak i ukoliko se ne dešava nama.
Prva, početna faza dolazi obično nakon konflikta na poslu koji se, ukoliko ostane neriješen, može manifestovati kao mobing - potisnuta agresija se projektuje na određenu osobu u timu. Nakon te, sljedi faza psihičkog maltretiranja i zlostavljanja, koja utiče na profesionalno i ljudsko dostojanstvo žrtve, koja počinje da se osjeća manje vrijednom. Ubrzo, ta osoba postaje dežurni krivac za sve neuspjehe i propuste kolektiva.
Na žalost, većina slučajeva mobinga se završava tako što žrtva napušta radno mjesto, sa teškim psihičkim traumama.
