Cvijet? Ne, ja želim posao!
Aktivistkinje i ostale učesnice marša poručile su kako je pred ženama još uvijek mnogo prepreka na putu punog ostvarivanja svih prava. Ženama ne treba cvijet nego posao, samo je jedna od poruka današnjeg okupljanja u Sarajevu.
"Mi danas nemamo razloga za slavlje. Prije 108 godina bilo je karakteristično da su žene tražile pravo glasa, bolje uslove života i zato su simboli bili kruh i ruže. Kruh je obilježavao simbol ekonomske sigurnosti, a ruže boljih uslova života. Danas, u 2016. godini, mi, ustvari, imamo mrvice. Imamo zagarantovana prava koja se ne implementiraju", izjavila je Vedrana Frašto, glasnogovornica Fondacije CURE.
Jedan od najvećih problema s kojima se žene u Bosni i Hercegovini još uvijek moraju svakodnevno nositi su siromaštvo, nasilje i stalna disrkiminacija. Aktivistkinje su skrenule pažnju na činjenicu da mnoge žene u našoj zemlji danas žive na granici siromaštva, te da je stopa nezaposlenosti alarmantna, posebno među mladim visokoobrazovanim ženama.
"Svakodnevno smo diskriminisane, ugrožene tokom svih 365 dana u godini. Osmi mart za mene predstavlja podsjećanje na Claru Zetkin, na revolucionarke, na sve one žene koje danas nisu sa nama. Svakodnevno imamo priliku da se susrećemo sa raznim vidovima nasilja, diskriminacije – na poslu, u školi, u kući", rekla je aktivistkinja Jovana Boljanić.
Učesnice marša osvrnule su se na problem isključenosti žena iz procesa donošenja odluka i razgovora o važnim ekonomskim i političkim pitanjima. Pored toga, žene su isključene iz pregovora o ustavnim promjenama i nemaju poziciju u Predsjedništvu BiH.
"Ovim osmomartovskim maršom želimo nastaviti zahtijevati svoja prava i želimo da apsolutno same odlučujemo o svojim životima bez uplitanja države ili religije, a, s druge strane, da učestvujemo zajedno sa svima ostalima u donošenju odluka u našoj državi koje se tiči i nas samih", poručila je Vedrana Frašto.
Aktivistkinje su iskoristile priliku i da ukažu na posebno težak položaj lezbejki, biseksualnih i trans* žena u bh. društvu koje se svakodnevno susreću sa najtežim oblicima diskriminacije, ali i nasilnim ponašanjem.
"Danas sam iskoristila priliku da ukažem da su, pored žena, koje svakodnevno doživaljavaju neki oblik diskriminacije i nasilja, žene koje su lezbejke, biseksualne i trans* isto tako pogođene i diskriminacijom i nasiljem. Pogotovo nakon još jednog homofobnog napada, smatram da je jako bitno da LGBT osobe budu prisutne u javnom prostoru i iskoriste svaki momenat i kažu da postoje i da ne pristaju na nejednak tretman, diskriminaciju i nasilje", izjavila je aktivistkinja Lejla Huremović.
