Udomiteljstvo u BiH: da li je moguć novi zakon?
Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH nedavno je predstavilo Nacrt Zakona o udomiteljstvu. Cilj budućeg zakona je uklanjanje prepreka koje onemogućavaju postojanje efikasnog sistema udomiteljstva.
Novim zakonom bi se dala prednost programima udomljavanja djece bez roditeljskog staranja, umjesto njihovog smještanja u institucije. Također, pooštrila bi se kontrola udomiteljskih porodica, i izjednačila bi se finansijska izdvajanja.
''Ukoliko bude usvojen, zakon će predvidjeti ujednačavanje finansijskih naknada za dijete na teritoriji cijele FBiH, te uvođenje naknada za same hranitelje, što do sad nije bio slučaj. Također, zakon predviđa mjere za efikasno praćenje djeteta smještenog u udomiteljsku porodicu i nadzor nad radom udomitelja. Međutim, ovdje je ključno napomenuti da kvalitetan nadzor neće biti moguće provesti u praksi, ukoliko ovaj zakon ne bude propraćen i sveobuhvatnom reformom centara za socijalni rad, koji trenutno nemaju niti kapaciteta niti stručnosti da se na adekvatan način bave udomiteljstvom“, tvrdi Aleksandra Babić-Golubović, predstavnica organizacije Houp and Homes for Children koja je učestvovala u radnoj grupi i izradi nacrta zakona.
Ne radi se samo o nužnim tehničkim i materijalnim reformama unutar ovih ustanova. Kadrovske, također, igraju jednako bitnu ulogu.
''Pozdravljam izradu Nacrta, ali ono na čemu država mora da poradi su naši centri za socijalni rad. Bilo da je dijete u ustanovi, ili u udomiteljskoj porodici, centar i dalje vrši nadzor nad tim djetetom. Međutim, oni trenutno nemaju adekvatnog kadra“, pojašnjava Aleksandra Marin Diklić iz Institucije ombudsmena za ljudska prava u BiH.
Da bi se izbjeglo paralelno postojanje dva sistema zbrinjavanja – institucionalnog i porodičnog, što automatski podrazumijeva i duplo finansiranje – potrebno je preusmjeriti tokove novca iz budžeta.
„Finansijski aspekt u cijeloj ovoj priči je presudan. Naša država, pa ni mnogo razvijenije države, ne može priuštiti paralelno postojanje dva sistema zaštite. Stoga, da bi se udomiteljstvo i druge vaninstitucionalne usluge mogli razvijati, sredstva za te svrhe se moraju polako oslobađati iz postojećih davanja za institucionalno zbrinjavanje, u skladu s tokom transformacije velikih ustanova“, naglašava Babić-Golubović.
Finansijska sredstva bi jednim djelom trebalo obezbjediti iz budžeta Federacije BiH, a jednim djelom iz budžeta kantona. To može biti jedna od ključnih prepreka za usvajanje zakona.
Treba napomenuti da se Nacrt Zakona o udomiteljstvu odnosi i na unaprijeđenje kvaliteta zbrinjavanja odraslih bez adekvatne zaštite, koji pripadaju socijalno ugroženoj kategoriji.
Plan javnih konsultacija uključivao je pet rasprava koje su se održavale u Sarajevu, Travniku, Bihaću, Čapljini i Tuzli, u periodu od 26. juna do 10. jula. One su okupile predstavnike kantonalnih institucija, ustanova za socijalni rad, te eksperte iz oblasti udomiteljstva.
Prema podacima kojima raspolaže Federalno ministarstva za rad i socijalnu politiku u BiH je u ustanovama smješteno oko 2.000 djece, od čega je njih 1.000 bez roditeljskog staranja.
