Travnički protest: Zajedničko obrazovanje protiv odvojene indoktrinacije

Blizu stotinu i pedeset srednjoškolaca okupilo se 20. juna pred zgradom Vlade Srednjobosanskog kantona. Inicijativa “Naša škola”, koju čine srednjoškolci iz Jajca i drugih gradova, protest je organizovala kao znak pobune protiv “dvije škole pod jednim krovom”. 

 

Povod za travničke proteste svakako je bila majska pobuna i najava otvaranja treće škole u Jajcu u kojoj bi se nastava pohađala prema nastavnom planu i programu za Bošnjake. Tri dana ranije ministrica Čerkez rekla je da od te škole nema ništa, i da ona neće biti otvorena. Pisanog traga ministricine odluke nema, a o tom  će se i dalje raspravljati na sjednici kantonalnog sabora. Pored ta dva razloga, motiv za održavanje protesta je i borba protiv segregacije koja se trenutno dešava u 54 škole u BiH. 

 

Zahtjevi srednjoškolaca bili su vrlo jasni: jedinstven plan i program, ukidanje “dvije škole pod jednim krovom” i formiranje radnog tijela koje će činiti šira društvena zajednica, nevladine organizacije, stručnjaci i srednjoškolci. 

 

Noseći transparente “Embargo za suživot”, “Znanje nije roba”, “Šta će vama vaša dica rić?” ispred Vlade kantona srednjoškolci su stajali dok ih ministrica Katica Čerkez nije pozvala na razgovor, ali i poslije, dok su čekali da se predstavnici Inicijative “Naša škola” vrate sa sastanka. Ministrici Čerkez poručili su:  „Segregacija je loša investicija“ i „Ovdje smo da stvaramo budućnost, a ne da ponavljamo prošlost“.

 

Nešto iza 12 sati, kad su protesti bili zakazani, pojavili su se i jajački srednjoškolci u maskama sa likom Nikole Šopa, čije ime nosi škola koju pohađaju. Došli su maskirani jer je, prema riječima jedne učenice, direktor zabranio odlazak na proteste. Nastavnici i profesori škola u Jajcu i Travniku u vrijeme održavanja protesta bili su na sjednici svojih naučno-nastavničkih vijeća. 

 

Nikolas Rimac, jedan od učenika koji je pokrenuo pobunu u Jajcu, tvrdi da su “dvije škole pod jednim krovom” diktatorski režim, zatvor i industrija za mržnju.

 

Rimac tvrdi da bi udžbenike trebalo mijenjati tako da se djeca obrazuju naspram činjenica, a ne na izmišljotinama koje i ministarstvo i nacionalne politike guraju u udžbenike.

 

“Djeca moraju realizovati da ih se vuče za nos, i da to što uče nije istina. Naravno, ima i tih štrebera koje boli briga, kojima je samo stalo da prođu. To je stvarno žalosno jer racionalnih učenika zapravo i nema. Ovi učenici koje vidite ovdje shvatili su da se ovo mora mijenjati, i svi mi koji stojimo ispred ovog dvorca tražimo ono što je pravedno i za njih i za nas”, rekao nam je Nikolas. 

 

Travnički protesti nisu bili tek odgovor na pokušaj osnivanja treće škole u Jajcu, nego stav srednjoškolaca kada je riječ o segregaciji. 

 

“Inicijativa “Naša škola” je pobuna zdravog razuma protiv trenutnog sistema čiji je osnovni cilj da razdvoji srednjoškolce koji su ostali izvan svih podjela. Grupa razumnih ljudi ustala je protiv tog sistema koji je zasnovan na mržnji, a okupili smo se kako bismo podržali naše drugare u Jajcu”, rekla nam je Valerija Blagojević, koordinatorica Inicijative.

 

Elma Salihović, učenica travničke Opće gimnazije došla je da podrži srednjoškolce iz Jajca jer je i njena škola podijeljena. “Mislim da je bilo dovoljno gledanja unazad, da se trebamo osloboditi okova prošlosti, podnijeti breme budućnosti i krenuti u bolje sutra. Bitno je prije svega da se skupimo, da prestanemo biti podrška preko tastature, da se protesti organizuju. Ako imamo mlade ljude koji žele promjene, trebamo biti glasniji. Sad zasad ja ću se školovati i dalje prema ovakvom principu, mislim da će to proživjeti i dvije, tri do pet generacija iza mene, ali tvrdokorno ćemo se boriti protiv ovog, do kraja”, rekla nam je Elma. 

 

Una Aginčić došla je iz Sarajeva da podrži srednjoškolce. “Na velikom smo putu da ostvarimo svoj cilj, samo dalje - šaljem ljubav”, kaže Una. Bilal Softić iz Sarajeva došao je s istom namjerom. “Nikad ne bih želio da ne mogu sa svojim drugom ići u školu zato što je on Hrvat, a ja sam Bošnjak”. Amila Čengić, srednjoškolka iz Sarajeva, smatra da srednjoškolci iz Jajca ne mogu biti sami, jer ni ona nikad ne bi dozvolila da je razdvajaju od njenih prijatelja.

 

Da podrži proteste odlučila je i Fikreta Zukan, nastavnica bosanskog jezika u Vitezu koja je ove godine u penziji, a i sama je radila u podijeljenoj školi. “Toliko sam dirnuta ovim pokretom, ali mi je žao što su u blokadi. Došla sam iz Viteza sama, i gdje god budu išli ja ću dolaziti - vjerujte. Nikad se ne vraćam u prošlost, hoću da djeca idu naprijed. Neka pamte, ali mora se ići naprijed”. 

 

Nastavnica Fikreta je, kaže, doživjela i tragediju u ratu, i “dvije škole pod jednim krovom”. Osnovna škola u kojoj je ona predavala bila je podijeljena tako da njen unuk nije mogao  ići u istu školu u koju je ona išla, u koju su išla njena djeca, i u kojoj je ona predavala prije rata.

 

“Ja sam išla u drugu školu, a tamo u onoj školi su bile moje uspomene gdje sam radila, gdje su moja djeca išla u školu i gdje sam odgajala generacije. Nisam mogla objasniti unuku zbog čega on ne može ući na ista vrata na koja ulazi njegov drug Josip. Sad su napravili neku školu, Turci su pomogli da se napravi škola da djeca počnu da rade, ali to su još uvijek dvije odvojene škole gdje se djeca ne druže, ne znaju jedni za druge, prosvjetni radnici prolaze jedni pored drugih, tek ponekad se neki i pozdrave. Zbog toga ne mogu podnijeti da ih vidim ovako podijeljene, jer sam četrdeset godina u prosvjeti i odgajala sam ovu djecu. Možda i zbog toga što sam doživjela ličnu tragediju, i zbog što mi je sin poginuo, ali tu sam da podržim ovu djecu”, rekla nam je Fikreta. 

 

 

Odgovor ministrice Čerkez bio je više nego jasan: Treće škole u Jajcu neće biti, ali problem “dvije škole pod jednim krovom” ne može se riješiti preko noći. Ipak, njen uklon prema inicijativi nije pozitivan. Nakon jednoiposatnog sastanka sa njihovim predstavnicima, na konferenciji za štampu, ministrica Čerkez Inicijativu je definisala kao “jedno političko pokretanje projekta na kojem treba dobiti izbore”.

 

Pritom, za Čerkez dvije škole pod jednim krovom nisu segregacija, nego ustavno i zakonski definisano pravo tri naroda da se obrazuju na svom jeziku.

 

“Ovo pitanje je direktno vezano za Daytonski mirovni sporazum i za ustavno i zakonsko uređenje Bosne i Hercegovine, nije ovdje riječ ni o kakvoj segregaciji”, rekla nam je Čerkez. 

 

Pored toga, ministrica Čerkez je inicijativu dovela u vezu sa Zukanom Helezom, potpredsjednikom SDP-a i poslanikom u skupštini kantona, koji je svojim prisustvom podržao inicijativu srednjoškolaca. To što su okupljeni srednjoškolci i novinari Helezu spočitali nedovoljan angažman SDP-a u zaustavljanju segregacije, ministricu Čerkez nije zanimalo. 

 

Nakon konferencije za štampu, okupljenim srednjoškolcima obratila se autoritativnim tonom, veoma nekorektno i nepristojno. Dok je objašnjavala da treće škole u Jajcu neće biti, srednjoškolcima je rekla da im je bolje da idu u disko. 

 

“Cijelu ovu priču pokrenula je međunarodna zajednica koja vas koristi kao svoj instrument. Nije li vam upravo ona i saveznik u ovoj borbi” - rekla je ministrica Čerkez. Ukolio pak neće u disko, onda treba da počnu promjene od Daytonskom mirovnog sporazuma.

 

Jedini veći problem od toga što ministrica Čerkez “dvije škole pod jednim krovom” ne doživljava kao segregaciju je to što misli da će srednjoškolci prije promijeniti Dayton, nego obrazovni sistem kojim ona upravlja. S druge strane, ton, vokabular i namjera ministricinog obrazovanja pokazuje ko su “donosioci odluka” u obrazovnom sistemu, kakav obrazovni sistem vide i žele. Kao što je Jajce očit primjer segregacije, tako su i optužbe Katice Čerkez na račun srednjoškolac primjer politike obrazovnog sistema. Travnički protesti prvi su odgovor na takvu politiku, a Inicijativa “Naša škola” tvrdi da neće stati dok segregacija i dekadencija na bilo koji način budu dio obrazovnog sistema.