Socijalnim poduzetništvom do integracije

Ono što razlikuje nju od ostalih kolegica jeste činjenica da je i ona samo nekoliko godina ranije bila u poziciji osobe kojoj je ponovna integracija bila potrebna. Pored toga što je socijalna poduzetnica, Noura je, takođe, i sirijska izbjeglica. I zbog situacije u kojoj se našla ona, njena majka, ali i brojne druge žene, odlučila je da pokrene organizaciju Emissa – socijalnu domaću kuhinju. 

 

"Ono što me inspirisalo da pokrenem Emissu jesu susreti sa brojnim ženama koje su preživjele nasilje rata i sve one su pričale o povratku samim sebi, ali i društvu, i kako je rad i susret sa novim ljudima sa kojima imaju priliku podijeliti svoje priče ili čuti priče drugih veliki dio njihovog oporavka", ističe Noura koja dalje pojašnjava da se njena organizacija zasniva upravo na ovome.

 

Nazvana prema starom imenu grada Homs u Siriji, iz kojeg Noura potiče, organizacija okuplja, osim žena izbjeglica, i žene iz Danske koje su doživjele neki oblik nasilja. 

 

"Organizujemo radionice u kojima žene iz Danske i žene koje su izbjegle iz svojih zemalja rade zajedno. One ne razumiju jezik žene koja je do njih. One pričaju kroz hranu, muziku i ples."

 

 

U oktobru 2011. godine Noura, tada 24-godišnja diplomantica političkih nauka i diplomatije sa Univerziteta u Damasku, napustila je rodnu ratom zahvaćenu Siriju i potražila azil u Danskoj. Pored prevođenja za organizacije poput Crveni krst i slične koje su u to vrijeme pomagale sirijskim izbjeglicama, jedan od prvih projekata na kojem je Noura radila bio je One Bilion Rising koji je 2013. godine zajedno sa kolegicom iz Danske dovela u Kopenhagen. 

 

Nakon uključivanja u One Bilion Rising i nakon što je nastavila edukaciju upisavši magistarski studij iz socijalnog poduzetništva i menadžmenta, Noura je odlučila da se dublje posveti problemu integracije ljudih kojima je, kako ona ističe, svaki glas oduzet. Zajedno sa kolegicom Piv la Cour koja je ujedno i socijalna radnica, sa kojom je godinama radila na raznim projektima na jačanju prava žena, ali i izbjeglica, osnovala je organizaciju u kojoj kroz kuhanje, žene izbjeglice pronalaze svoje mjesto u društvu ali i zarađuju novac.

 

No, ono što joj je dalo najveću inspiraciju da se posveti ženama koje zbog preseljenja u novu sredinu nemaju više iste vještine zaposlenja, jeste njena majka, koja se Nouri pridružila prije nekoliko godina u Danskoj.

 

"Moja majka je jedna od tri žene koje trenutno rade u Emissa kuhinji. U njenim godinama i sa dvadeset godina iskustva kao računovođa nije mogla pronaći posao u Danskoj, ne priča engleski i još uvijek uči danski, plus još uvijek je daleko od penzionisanja, ali je stara da bi počela iznova u novoj zemlji", pojašnjava Noura. 

 

Koncept organizacije Emissa zasniva se na kuhinji u kojoj rade žene žrtve nasilja. Rad na nečemu njima poznatom dalo je ovim ženama novu šansu u kojoj mogu biti funkcionalni dio društva.

 

"Time što je dio Emisse, moja majka je dobila šansu da se ponovo osjeća vrijedno i to joj je dalo samopouzdanje. Kako je ona objasnila, priprema hrane je njen ključ do Danske i srca ljudi. I čak bez poznavanja danskog jezika u početku, bila je u stanju da predstavi sebe i svoju kulturu kroz hranu, kao i da stekne nove prijatelje. Pripremanje hrane joj je, takođe, pomoglo u suzbijanju stresa dok je čekala da nam se u Danskoj pridruže moja sestra i otac."

 

Emissa takođe djeluje kao ketering služba u kojoj prodaju hranu privatnim mušterijama, ali i organizacijama i kompanijama. Pored toga učestvovali su i u dobrotvornom kuhanju kao i organizovanju časova kuhanja. 

 

 

Vođenje ove organizacije je prvo poslovno iskustvo koje je Noura imala: "Vjerujem da sam još uvijek u procesu učenja. U svojoj magistarskoj tezi pisala sam o tome kako se žene koje su pretrpjele ratno nasilje, mogu integrirati u dansko društvo. I odgovor na to je u balansu između poslovnog i socijalnog aspekta.  Rad sa ovim ženama nije lagan i vrlo je osjetljiv, i pored toga morate raditi sa brojnim drugim organizacijama i sa kriznim centrima koji pružaju savjete i podršku pri radu sa ženama koje su trpjele nasilje."

 

Ono što navodi kao značajno pri uspješnoj integraciji, pored mjesta na kojem bi žene mogle da rade, jeste i saradnja s opštinama u kojima žive i imaju dozvolu boravka, kao i kriznim centrima koji im pružaju potrebnu pomoć. 

 

"Ono što sam primijetila tokom rada na svojoj tezi, ali i kroz razgovore sa ženama koje su preživjele nasilje jeste da, kada se radi o pomoći koja im se pruža i organizacijama koje to rade, ne uzimaju se u obzir njihove potrebe i ono što one žele. I mi u Emissi nastojimo to da izbjegnemo", pojašnjava Noura, koja istče kako je dugoročni cilj Emisse da ponudi ženama fleksibilna radna mjesta u kuhinji kao prvi korak ka povratku na tržište rada. 

 

 

Nourin  svakodnevni rad usmjeren je u pružanju glasa ženama koje su ga izgubile, i to radi kroz Emissu, kroz brojne radionice koje organizuje, ali i kroz razne konferencije na kojima učestvuje. Jedna od njih bio je i TEDex talks 2014. godine u kojem je Noura govorila o svom iskustvu odlaska iz Sirije, dugotrajnog procesa traženja azila u Danskoj, posttraumatskog stresnog poremećaja, ali i iskustvu o tome kako je živjeti kad nemaš pravo glasa. 

 

Danas, pet godina nakon što je rat u Siriji krenuo, pet godina nakon što je Noura napustila svoju zemlju, njena porodica napokon joj se pridružila u sigurnom okruženju u Danskoj. Ono što ona savjetuje, što iz svog ličnog iskustva, što iz rada sa svojom organizacijom jeste strpljenje i rad korak po korak. 

 

"Kada smo mi počeli da radimo u Emissi mislili smo da ćemo moći reći 'da' na sve i da ćemo moći obećati mnogo. No, to je pogrešno. Ne možeš se igrati sa snovima ljudi naročito onda kada su prošli kroz toliko toga do sada. Sada radimo polako ali snažno, i trudimo se da radimo na boljem poslovnom planu i marketinškim strategijama i analiziramo ono što smo dobro uradili do sada i na čemu treba da još radimo", zaključuje Noura.