Seksualno obrazovanje u Sloveniji: Nastavnici/e radije izbjegavaju temu
Slovenija će 20. decembra po drugi put u zadnje tri godine glasati o Zakonu o bračnoj jednakosti. Prvi referendum o bračnoj jednakosti održan je 2012. godine kada je većina odbacila tzv. Porodični zakon. Sad, tri godine kasnije, na referendumu će se glasati o novopredloženom Zakonu o bračnoj zajednici i porodičnim odnosima koji bi omogućio istospolnim parovima da usvajaju djecu.
Od trenutka kada je Porodični zakon predložen 2009. godine, problem prava istospolnih parova da usvajaju djecu je bio povod za javnu raspravu. S jedne strane, ova problematika je ušla u mainstream diskurs, kao što primjećuje Roman Kuhar iz Instituta za mir, što znači da se o tome više priča u javnosti i u školama; ali je u isto vrijeme izazvala gnjev među protivnicima, koji su već dva puta prikupili dovoljno potpisa/podrške kako bi sazvali referendum. Njihova rezerviranost i strahovi od razgovora o ovim temama preselili su se iz javnog prostora u prostor škola. Iako slovenski državni nastavni plan i program daje osnovu za podučavanje o spolu/rodu i seksualnosti, mnogo nastavnika/ca radije izbjegava te teme.
Način na koji se u školama uči o spolu/rodu i seksualnosti u velikoj mjeri zavisi od nastavnika/ca i od toga koliko su senzibilizirani i informirani o tim temama. Nastavnici/e mogu odlučiti koje će od odobrenih udžbenika koristiti u razredu, i iako je osnova za podučavanje ovih tema zastupljena u planu i programu, neki udžbenici obuhvataju te teme, a neki ne.
“Savjetuje se da svi koji počinju podučavati budu senzibilizirani po pitanju spola/roda i seksualnosti tokom studiranja na univerzitetu, ali ispostavlja se da se ti predmeti ne predaju dovoljno često” kaže Veronika Tašner sa Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Ljubljani. “Na Pedagoškom fakultetu imamo nekoliko predmeta koji se odnose na spol/rod i seksualnost, ali uglavnom nisu obavezni, što znači da se ne predaju svima.”
O porodičnoj raznolikosti se može učiti u toku predškolskog obrazovanja
Slovenski državni nastavni plan i program omogućava razgovor o drugačijim porodicama i braku tokom predškolskog obrazovanja. Kao što Veronika Tašner navodi, učitelji mogu započeti razgovor npr. u sobi za igru dok se djeca igraju porodice, kada žele znati da li dijete zaista može imati dvije mame ili dvojicu tata, i ponekad se taj razgovor treba započeti kada djeca koriste riječi poput “peder” ili “lezba”.
“Nastavni plan i program također daje osnovu za nastavnike/ce da omoguće djeci kretanje između rodnih uloga i čak da ‘isprobavaju’ drugi rod. Ovdje je autonomija nastavnika/ca od izuzetne važnosti; trebali bi znati šta mogu ili ne mogu uraditi, gdje ih zakoni štite a gdje ne, kako bi mogli objasniti zašto rade to što rade roditeljima koji dolaze iz različitih okolina i imaju različite ideje, standarde i vrijednosti,” kaže Tašner.
Dječaci više ne napuštaju učionicu tokom časa seksualnog obrazovanja
Na nivou osnovne škole, seksualnost se podučavala kao dio časa o zdravlju, gdje je u jednom udžbeniku iz 80-ih homoseksualnost pomenuta kao neuobičajeno seksualno ponašanje. Taj udžbenik je ukinut 90-ih sa prvom “bijelom knjigom” o obrazovanju. Predmet zdravstvenog obrazovanja je ukinut 1995. godine, a dio njegovog sadržaja je prebačen na druge predmete, uglavnom biologiju.
Minka Vičar iz Zavoda za školstvo Republike Slovenije (NEIRS), koja radi kao savjetnica za biologiju i koja je radila na modernizaciji nastavnog plana i programa za biologiju, kaže da se školski plan i program za prirodne nauke fokusira uglavnom na biološki aspekt spola. “Kada smo bili mladi, dječaci su napuštali čas za vrijeme seksualnog obrazovanja i učili su odvojeno o svojim tijelima i seksualnom sazrijevanju. To očigledno više nije tako.”
Veronika Tašner
Uspostavljanjem devetogodišnjeg obrazovanja, biologija kao predmet se predaje u osmom (56 sati) i devetom (64 sata) razredu. Vičar navodi da nema dovoljno vremena za detaljno objašnjavanje nekih od ovih pitanja, stoga mnoge značajne teme ostaju na nivou osnovnih informacija. Jedna od takvih tema je seksualnost. Da li će nastavnici/e posvetiti više vremena i pažnje predavanju te teme spada u domen njihove profesionalne autonomije. S obzirom da NEIRS trenutno sistematski ne prati način na koji se koristi modernizirani plan i program, oni mogu ocijeniti situaciju samo na osnovu razgovora sa nekim nastavnicima/ama tokom seminara.
Prema nastavnom planu i program za prirodne nauke, učenici/e u Sloveniji uče o različitim tipovima porodice, porođaju i potomstvu u prva tri razreda (u dobi od 6 do 8 godina). U naredna tri razreda (u dobi od 9 do 11 godina), učenici uče o razmnožavanju, o nastanku, rastu i razvoju čovjeka, o sličnostima i razlikama između ljudi koji jesu ili nisu u srodstvu, uče o ličnom razvoju i pubertetu.
“U prvih šest razreda iz prirodnih nauka se uči samo o biološkim aspektima spola i seksualnosti, tj. razmnožavanju, osnovama i značenjima i ličnom razvoju. Biologija u osmom razredu podrazumijeva lekcije u kojima se spominje seksualnost. U devetom razredu spol se spominje u genetici i evoluciji.”
Homoseksualnost se eksplicitno ne spominje
Homoseksualnost se eksplicitno ne spominje u nastavnom planu i programu za biologiju, međutim, ima dovoljno prilika da nastavnici/ce sami pokrenu tu temu. Minka Vičar navodi: “Ako samo razmotrimo biološke aspekte seksualnosti, sama priroda omogućuje znatno više seksualnih ‘ponašanja’ i promjena spola nego što mi ljudi to znamo. Ako gledamo samo na biologiju, onda ništa nije neobično; priroda je izuzetno raznolika po pitanju razmnožavanja i brige za potomstvo. Naglašavam to zato što se biologija često koristi pri komentiranju toga šta je prirodno a šta ne. Postoji cijeli niz različitih načina spolne reprodukcije, širok dijapazon onoga što ljudi još uvijek ne znaju. Stoga je korisno znati malo više o biologiji, pogotovo za one koji daju javne komentare o tome šta je prirodno a šta ne.”
Nakon što je ukinut zdravstveni odgoj, nastavni plan i program omogućava školama da imaju pet dana “aktivnosti” koje biraju same škole i koje mogu predavati strani predavači, na primjer predstavnici različitih NVO-a. Fani Čeh, koja više od 20 godina nadgleda Zdravstveni odgoj pri NEIRS-u, kaže da zavod radi na temi o (homo)seksualnosti intenzivno zadnjih 10 godina, isto i zbog inicijativa organizacija poput Legebitre koja vodi programe za LGBT zajednicu.
Sistemska rješenja su spremna ali nikada provedena
Iako je Institut za školstvo Republike Slovenije organizirao seminare i pripremio udžbenike za nastavnike/ce o spolu i seksualnosti, predmet se nije sistematski implementirao u plan i program. “Zavod je proveo analizu školskog plana i programa osnovne škole i uvidjeli smo da su mnoge teme iz zdravstvenog odgoja dobro implementirane u druge predmete, ali osnovni sadržaj o seksualnom obrazovanju, koji uključuje homoseksualnost, se obično izostavlja”, kaže Fani Čeh.
Zavod je pripremio sistematično rješenje, plan kojim će se ova tema obuhvatiti na 10 časova, ali Čeh kaže da prijedlog nikada nije odobren na vijeću stručnjaka, uglavnom zato što se nisu mogli dogovoriti ko će predavati taj predmet. “U pitanju je lično uvjerenje, da li svako može predavati o temama kao što je kontracepcija. Na seminarima koje organizujemo mnogi nastavnici/e kažu da oni/e to ne mogu raditi i to je problem.”
Napravljen je priručnik za nastavnike/ce kako bi im se olakšalo da razgovaraju o menstruaciji, trudnoći i drugim sličnim temama prije devetog razreda, kada se o tome uči na biologiji, ali opet zavisi od nastavnika/ca da li će koristiti priručnik ili ne.
“Sa sistemom koji je zasnovan na projektima koje vode nevladine organizacije, izgubili smo nit koja povezuje ove teme kroz osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Pošto se ne implementiraju u sistem, ovo često vodi do nedostatka informacija.”
U srednjoj školi se o seksualnosti uglavnom uči na časovima sociologije
Tanja Popit, koja nadgleda nastavni plan i program za sociologiju pri Zavodu, kaže da se sociologija, koja se predaje u srednjoj školi, bavi društvenim aspektima roda.
“Jedno poglavlje je posvećeno rodu, ali o se rodu govori i u sklopu identiteta i kulture, seksualnog identiteta kao sastavnog dijela identiteta koji naravno nije jedini, ali je od velike važnosti.”
Sociološki aspekti se uče i u osnovnoj školi ali su raspodijeljeni u različite predmete poput lekcija o okolini i društvu. U četvrtom razredu, učenici uče o porodici.
“Gledala sam neke udžbenike i moram reći da su korektno napisani”, kaže Popit. “Na etici i sociologiji u sedmom i osmom razredu učenici/e također mogu učiti o razlikama između spola i roda, ali da li se to predaje ili ne, Zavod nažalost ne provjerava.”
Tanja Rupnik Vec iz komisije koja priprema nastavni plan i program kaže da mali broj časova psihologije znači da se teme poput homoseksualnosti često ostavljaju po strani i da se homoseksualnost izravno ni ne spominje. Može se, međutim o njoj učiti kada se spominju osjećanja, ljubav ili kada se govori o predrasudama, identitetu i socijalizaciji.
Izbjegavanje teme se primijeti i u udžbenicima
Stoga ono što se uči u učionicama ostaje sistematski neanalizirano. Roman Kuhar daje uvid u situaciju: “Nastavni plan i program nudi mnogo početnih tačaka za razgovor o spolu/rodu i seksualnosti, ali pitanje je koliko su nastavnici/e senzibilizirani/e, da li to primjećuju, razgovaraju o tome… Nedavno smo radili na projektu koji se fokusirao na educiranje nastavnika/ca o homoseksualnosti, između ostalog. Kako sam posjećivao različite škole u zemlji, jednom mi je jedna nastavnica rekla da, iako je studirala sociologiju, nije se osjećala dovoljno sigurnom da priča o homoseksualnosti, posebno zato što ‘današnja djeca’ mogu postaviti pitanje na koje nastavnik/ca nema odgovor. A ona je studirala sociologiju.”
Homoseksualnost je eksplicitno spomenuta u nastavnom planu i programu za peti razred za predmet Društvo, kaže Kuhar, gdje se govori o razlikama između ljudi na osnovu vjere, spola, etničke pripadnosti i seksualnosti. Međutim, nijedan udžbenik za ovaj predmet ne spominje homoseksualnost.
Nevladine organizacije popunjavaju praznine
Roman Kuhar je vodio svoju prvu radionicu koju je organiziralo Udruženje za nenasilnu komunikaciju 1997. godine. Njegova radionica se fokusirala na homoseksualnost i obuhvatala je srednje škole.
Roman Kuhar
“U prvom dijelu radionice zapisivali smo kako izgleda gej ili lezbejka, kako ih možete prepoznati… ustvari smo im dali priliku da navedu sve moguće stereotipe. Sjećam se da su mi govorili kako gejevi nose italijanske cipele, da su im košulje utrpane, da imaju piskutav glas. Zatim sam ih pitao da li poznaju nekoga ko nosi italijanske cipele a da nije gej ili ko ima piskutav glas a da nije gej. Naravno, uvijek bi se sjetili nekoga tako da su mogli shvatiti koliko su besmisleni ti stereotipi. U drugom dijelu radionice, ja bih im rekao da sam gej. Većina njih je rekla: ‘Ne, ne, mora da se šališ’, jer se očigledno nisam uklapao u njihove stereotipe.”
Mi nemamo takve djece u našoj školi
Kuhar spominje pojedinačne slučajeve gdje su radionice uznemirile uglavnom roditelje učenika. Prethodno spomenute radionice su jednom bile otkazane jer je jedna srednja škola u Ljubljani odlučila da ponovi radionice, ali je tražila od udruženja da izostavi teme o “homoseksualnosti” zato što su zaprimili pritužbe od roditelja kako je u razredu bila osoba koja je gej. Tada je direktor škole rekao udruženju da im ne smeta tema “sve dok o njoj objektivno govori osoba koja je stručnjak, a ne neko ko je lično povezan sa temom”, prisjeća se Kuhar.
Kada je Legebitra organizirala radionice u srednjim školama, obično bi samo učenici sa najboljim ocjenama mogli prisustvovati i često je organizacija primala molbe od škola da “ne navijaju previše za homoseksualnost”. Legebitra je također nudila školama besplatni časopis za homoseksualnu omladinu. Kada su se raspitivali u školskim bibliotekama da li žele da im se šalje časopis, oni su obično govorili da oni nemaju “takve djece” u svojoj školi.
Nelagoda kada se razgovara o seksualnosti i spolu/rodu
“Uvijek postoji doza nelagode kada se razgovara o ovoj temi tako da se ona obično smatra promocijom, propagandom, ma šta to značilo. Otkako su protivnici Porodičnog zakona, a sada i Zakona o bračnoj zajednici i porodičnim odnosima na čelu sa Alešom Primcom aktivni, nastupili su slučajevi potpune panike. Njihove kampanje uspješno siju strah među nastavnim kadrom i roditeljima. Roditelji se obično drže prava koje ustvari ne posjeduju, prava da se miješaju u plan i program,” kaže Kuhar.
Međutim, ovakvi incidenti su se događali u manjem broju škola prije tri ili četiri godine, kaže Kuhar.
“U međuvremenu se dogodio referendum o Porodičnom zakonu i, iako smo formalno izgubili, društvo u globalu je pobijedilo. Stvorio se prostor za širu javnu debatu, čak i u školama. Tako da se u isto vrijeme dešavaju dvije stvari. S jedne strane se to pitanje normaliziralo, nije više marginalno, ali s druge strane je bila i suprotna reakcija, koja je konzervativna, koja brani razgovor o homoseksualnosti ili označava takav razgovor kao promoviranje homoseksualnosti.”
Kao što je opisala Veronika Tašner, Slovenija je napravila “iskorak na nivou zakonodavstva, ali su promjene u učionicama i vrtićima spore.” Deklarativno je jasno svima da bi trebali reći da su rodno neutralni, da znaju da djevojčice nisu po prirodi poslušne, a dječaci prirodno pametni, “ali kada naši učenici u učionicama posmatraju ponašanje nastavnika/ca, stiče se drugačija slika. Slika, naravno, nije katastrofična, imamo dobre nastavnike/ce koji/e se mogu nositi sa dinamikom u razredu, koji/e daju jednake prilike za razgovor svim učenicima/ama; koji/e vode računa da ne razlikuju učenike/ce na osnovu roda. Ali isto tako imamo nastavnika/ca koji/e podsvjesno različito tretiraju učenike; koji/e toleriraju neposluh ili loše ponašanje djevojčica, ali su veoma strogi/e prema dječacima koji se ponašaju na isti način i u isto vrijeme im poklanjaju više pažnje ako imaju problema.”
Školski sistem često podržava tradicionalne rodne norme
Na osnovu analize školskih planova i programa, Tašner primjećuje da mnogi predmeti pojačavaju tradicionalne rodne norme, naime rodnu binarnost. Posebno biologija koja je fokusirana na ljudsko razmnožavanje, tjelesni i zdravstveni odgoj koji odvaja dječake i djevojčice, muzičko gdje se razlikuju djevojčice i dječaci na osnovu visine glasa, dok u isto vrijeme neki planovi i programi za neke predmete imaju za cilj da podstaknu toleranciju i jednakost u razredu. Na primjer, informatika na kojoj se prema djevojčicama i dječacima odnose isto, kao i domaćinstvo gdje plan i program navodi da se rodna ravnopravnost može postići samo uz obavezno sudjelovanje i dječaka i djevojčica na času.
“Spol/rod i seksualnost još uvijek su egzotične teme koje još uvijek nisu ušle u mainstream naučnog istraživanja. Stoga je nastavni plan i program općenito heteronormativan, zasnovan na rodnoj binarnosti i ustanovljenom rodnom poretku”, kaže Tašner.
“Obrazovanje vjerovatno nije rješenje koje u potpunosti može ukloniti stigmu homoseksualnosti i svega povezanog sa tim, ali je dio procesa. Šutnja ili nedostatak te teme i medikalizacija mogu povećati stigmu. Sve dok postoji ‘cirkus’ oko ove teme, ona postaje sve više ‘posebna’ i čini te drugačijim. Sve dok ne izađe iz margina, sve dok je ‘sporno pitanje’, ostaje i problem”, smatra Kuhar.
Ovaj tekst je dio kampanje povodom 10. decembra, Međunarodnog dana ljudskih prava, koju vode Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar Sarajevo, u okviru projekta “Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu s EU standardima” koji finansira Europska unija uz finansijsku podršku Fondacije Astraea.
