Sedam godina antidiskriminacije u BiH, na kakvom smo putu?
Centar za društvena istraživanja Analitika izdao je izvještaj "Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH - zakonski okvir, politike i prakse 2012-2016." a za naš portal govore Dženana Radončić, Aida Malkić i Midhat Izmirlija. Oni su uz Maria Reljanovića i Edina Hodžića autori ovog izvještaja.
Primjena ZZD-a od usvajanja nije se odvijala na očekivan način, kaže Dženana Radončić.
"U periodu koji je neposredno uslijedio po usvajanju Zakona, primjenjivanje je bilo na nivou sporadičnog, dijelom zbog nepostojanja relevantne sudske prakse, a dijelom zbog nepoznavanja osnovnih koncepata sadržanih u ZZD-a, što je bilo vidljivo iz manjeg broja pokrenutih postupaka" navodi naša sagovornica. Prema njenim riječima, veliki problem predstavlja i to što sudovi ne uvažavaju dosljednosti antidiskriminacijskih praničnih postupaka što dalje vodi ka problemima poput odugovlačenja postupaka i kršenja načela hitnosti.
"Problemi u dokazivanju su i dalje aktuelni, naročito jer sudovi različito tumače propise koji određuju standard dokazanosti, naprimjer 'učiniti vjerovatnim' ili 'potkrepljujući navode o tome da je zabrana diskriminacije prekršena'", ističe Dženana. Naša sagovornica navodi i zabrinjavajući primjer da odluke vrhovnih sudova ne daju očekivane, pozitivne rezultate.
"U nekoliko slučajeva je vidljivo da u istim ili sličnim predmetima sudovi ne uzimaju u obzir ranije odluke Vrhovnog suda FBiH, tako da se ugrožava njegova uloga kao instance koja treba da obezbijedi jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni", napominje Dženana.
Iako se o diskriminaciji, po različitim osnovama u BiH učestalo govori, pred sudovima je relativno mali broj pokrenutih postupaka. Dženana objašnjava da je nekoliko glavnih razloga takve situacije.
"Ovakvo stanje nije rezultat nepostojanja diskriminacije u praksi, nego ustručavanja od pokretanja postupaka iz više razloga, od nepoznavanja relevantnih zakona, dugotrajnosti postupka i nepovjerenja u rad nadležnih institucija, preko straha od viktimizacije, sve do generalnog nedostatka finansijske i stručne pravne podrške", kaže autorica.
U izvještaju se posebna pažnja posvećuje pitanju kolektivnih tužbi kao jednom od načina snažnije borbe protiv diskriminacije u BiH.
"Korisnost i potencijal kolektivnih tužbi nije upitan, a sada su stvoreni i bolji zakonski uslovi za korištenje ovakvog instrumenta, čime se doprinosi zaštiti pojedinaca, ali i mijenjanju svijesti samog društva. Naredni korak treba biti podsticanje osoba koje su bile diskiminisane temeljem institucionalne ili strukturalne diskiminacije da pokrenu kolektivnu parnicu, čime se ranije navedeni rizici disperziraju na veću skupinu, koja ima zajednički interes utvrđivanja diskriminacije i zabrane dalje diskriminacije", pojašnjava Dženana Radončić.
Aida Malkić kaže da je ozbiljan propust to što ne postoji funkcionalan sistem za prikupljanje podataka o slučajevima diskriminacije u BiH.
"Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je uspostavljanje centralne baze podataka vratilo na agendu i pokrenulo je aktivnosti kako bi se uspostavio fukcionalan sistem za prikupljanje podataka o diskriminaciji, no dinamika sprovedbe tih aktivnosti nije zadovoljavajuća. Ipak, nadamo se da će se situacija poboljšati u narednom periodu, te da će centralna baza za prikupljanje podataka biti ubrzo stavljena u funkciju", navodi Aida.
Aida pojašnjava da se trenutno takvi podaci prikupljaju neorganizovano, bez jasnog plana što otežava posao uključenim u ovaj proces. Problemi u institucijama ne postoje samo u pomenutom ministarstvu, nego se isto može reći i za sudove i Visoko sudsko i tužilačko vijeće (VSTV) kaže Dženana Radončić.
"Sudovi često ne poklanjaju dovoljnu vjeru i potrebnu pažnju preporukama Institucije ombudsmena. S jedne strane, tačno je da preporuke ove institucije nisu pravno obavezujuće, ali s druge strane, umanjuje se praktični značaj pokretanja postupka pred Institucijom ombudsmena onda kada sudovi prilikom obrazlaganja odluke samo konstatiraju da nisu uzeli kao dokazanu diskriminaciju povodom koje je izdata preporuka, bez ikakvog detaljnijeg pojašnjenja", navodi Dženana uz napomenu da upravo ovakvi nalazi daju prostor za izmjene i poboljašnja.
Kad je riječ o instituciji Ombudsmena za ljudska prava u BiH, Midhat Izmirlija napominje da prijedlog novog zakona o ombudsmenu eskplicitno isključuje mogućnost da ova institucija pokrene sudski postupak ili interveniše u pojedinačnim postupcima.
"Nedoumica u pogledu postojanja nadležnosti Institucije za pokretanje postupka možda bi mogla biti riješena zahtjevom za autentičnim tumačenjem Zakona o ombudsmenu i ZZD-a ili pokušajem podnošenja kolektivne tužbe od strane Institucije", napominje Midhat moguće rješenje.
Iako su slični problemi navedeni i u izvještajima iz 2013. godine, naši sagovornici ističu oprezan optimizam u vezi s antidiskriminacijskim mjerama u BiH za naredni period.
"Naglasak je na promjenama, odnosno poboljšanjima do kojih je u međuvremenu došlo. Naročito je važno istaći prijedlog zakona o izmjeni i dopuni ZZD-a, čijim se usvajanjem za značajan dio predstavljenih problema može očekivati da budu prevaziđeni, što stavlja dodatni fokus na postupanje sudova radi obezbjeđenja efikasne antdiskriminacijske zaštite", kaže Dženana.
Aida Malkić nam pojašnjava važnost jačanja pozicije žrtve kao jednu od najbitnijih stavki i uočenih promjena do kojih su došli u svom radu.
"Da bismo tvrdili o postojanju efikasnog antidiskriminacijskog okvira i osigurali efektivniju i bolju zaštitu žrtava diskriminacije, moraju se uložiti dodatni napori svih aktera u ovoj oblasti, sa posebnim naglaskom na institucije čiji rad i djelovanje čine 'tri stuba zaštite od diskriminacije' - sudska zaštita, rad Institucije ombudsmena i aktivnosti Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice", zaključuje Malkić.
