Prilagođavamo li online događaje osobama s invaliditetom?

Kako odgovoriti na sve sa čim se zbog situacije izazvane pandemijom COVID-19 kao društvo i pojedinci suočavamo, pitanje je koje skoro svakodnevno sami sebi postavljamo ili čujemo od nadležnih za pojedine oblasti od interesa za građane. Izolacija, samoizolacija i odustajanje od uobičajenih obrazaca svakodnevnog funkcionisanja samo su dio odgovora na izazov. Drugi, jednako izazovan dio odgovora leži u mogućnostima koje pruža područje online prostora i upotreba novih tehnologija.

 

Već duže vrijeme svijet virtualnog i svijet stvarnog se prepliću i nadopunjavaju, a u vrijeme krize izazvane pandemijom novog koronavirusa, svijet virtualnog se nametnuo kao rješenje za nastavak funkcionisanja u mnogim područjima života. „Online događaji“, „učenje na daljinu“ i „web platforme za organizaciju događaja“ termini su koji su preplavili svakodnevicu i naprasno postali dio svakodnevnog govora i načina funkcionisanja velikog broja građana.

 

Osobe sa invaliditetom, naizgled i nisu dodatno pogođene usljed prelaska na nove načine funkcionisanja zajednice. U novim okolnostima je nastavljen „stari“ obrazac ponašanja prema osobama sa invaliditetom.

 

 

Upotreba novih tehnologija i organizovanje različitih vidova online aktivnosti su i dalje značile isključivanje najvećeg broja osoba sa invaliditetom. Šta su ključni razlozi tome i kako ih prevazići?

 

Već smo dugi niz godina svjedoci deklarativne opredijeljenosti društva da stvori uslove da osobe sa invaliditetom uživaju prava koja im kao građanima pripadaju i da se uklone prepreke njihovom aktivnom učešću u životu zajednice. Ali od deklarativnog opredjeljenja se nije daleko odmaklo.

 

Država i društvo ne poduzimaju ništa kako bi se položaj osoba sa invaliditetom, naročito onih sa najtežim oblicima invaliditeta, počeo mijenjati nabolje.

 

Organizacije osoba sa invaliditetom samo nekim čudom uspijevaju osigurati minimum sredstava za funkcionisanje zbog čega se njihov glas zahtjeva za promjene ne čuje dovoljno.

 

Međutim, novonastala situacija u društvu izazvana pandemijom bi mogla značiti i nove prilike za suštinske promjene odnosa prema pojedinim isključenim grupama građana.

 

Upotreba novih tehnologija zasnovanih na online platformama za pružanje usluga građanima bi mogla značiti i jednostavniji pristup tim mogućnostima i uslugama i za osobe sa invaliditetom, naročito za osobe oštećenog vida i osobe oštećenog sluha.

 

Da bi do promjene došlo, prije svega bi ključni akteri tih procesa trebali postati svjesniji mogućnosti koje upotrebe novih tehnologija i novih pristupa znače za diskriminisane i isključene grupe građana.

 

Zagovarači prava osoba sa invaliditetom bi morali postati glasniji u zahtijevanju podrške za omogućavanje pristupa i korištenja novih tehnologija i online sadržaja za osobe sa invaliditetom.

 

Da bi se to postiglo, institucije vlasti bi morale osigurati nabavku opreme i programa prilagođenih za korištenje novih tehnologija i uređaja osobama oštećenog vida i osobama oštećenog sluha, a bez dodatnih troškova za te osobe, osigurati i obučiti osoblje za trening za korištenje novih tehnologija i programa od strane slijepih i slabovidih i gluhih i nagluhih osoba.

 

 

Organizatori i realizatori online sadržaja namijenjenih građanstvu bi morali uzeti u obzir i uvažiti standarde koji bi osigurali nesmetan pristup i korištenje online sadržaja i za osobe sa oštećenjem vida i oštećenjem sluha.

 

Da bi se to postiglo prije samog realizovanja online edukacije ili nekog drugog događaja potrebno bi bilo:

 

- Provjeriti da li je platforma koja se namjerava koristiti za realizaciju događaja pristupačna osobama korisnicima posebnih programa ili uređaja za pristup online sadržajima;

 

- U procesu prijavljivanja za sudjelovanje na događaju, potrebno je utvrditi da li će događaju prisustvovati i osobe sa oštećenjem vida i oštećenjem sluha, te da li će za praćenje događaja koristiti asistivne tehnologije i koja bi eventualna prilagođavanja trebalo uzeti u obzir;

 

- Prihvatljivije bi bilo unaprijed se opredijeliti za organizovanje online događaja na način kao da će im prisustvovati i osobe oštećenog vida i osobe oštećenog sluha, a čime bi se osiguralo pravo njihovog slobodnog izbora učešća.

 

Tokom realizacije samog događaja potrebno je osigurati barem sljedeće:

 

- Ako na događaju učestvuje više govornika, najaviti svakog govornika posebno;

 

- Osigurati subtitle ili prevodioca na gestovni govor;

 

- Verbalno objasniti grafikone, ilustracije, video sadržaje, pročitati ili objasniti sadržaj Power point prezentacija;

 

- Isključiti ili svesti na najmanju moguću mjeru istovremeno slušanje i pisanu reakciju na pojedine dijelove prezentacije ili webinara poput odgovora na upitnike, paralelno slanje chat poruka i slično.

 

Nakon realizacije online događaja:

 

- Provjerite da li su osobe sa oštećenjem vida i sluha koje su sudjelovale u događaju imale problema pri praćenju i razumijevanju pojedinih sadržaja;

 

- Napravite kratki sažetak online događaja u tekstualnom formatu i podijelite ga sa svim učesnicima događaja;

 

- Ponudite eventualnu dodatnu pomoć za objašnjenja ili popunjavanje upitnika ili drugih vidova reagovanja učesnika online događaja.

 

Bosna i Hercegovina je ratifikovala Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom Ujedinjenih nacija još 2010. godine i tako se obavezala da osigura pristupačnost usluga i novih tehnologija, online sadržaja i informacija i osobama sa invaliditetom. Međutim, Konvencija se ne odnosi samo na osiguravanje prava osoba sa invaliditetom. Njene odredbe su univerzalne i primjenjive na sve građane.

 

Korištenje novih tehnologija i online mogućnosti je izazov za sve građane i ako bi organizatori online događaja poštovali principe univerzalnog dizajna i pristupačnosti tih događaja za osobe oštećenog vida i sluha, time bi bilo olakšano sudjelovanje i pristup online događajima svim građanima.

 

Jer, ono što je dobro za osobe sa invaliditetom, dobro je za sve građane.