Osmomartovski marš u Sarajevu: Ujedinjeni protiv diskriminacije, nasilja, ratova i siromaštva

Kako bi ukazali na razne oblike nasilja sa kojima se suočavaju žene u Bosni i Hercegovini (BiH), ali i svijetu, Fondacija CURE je danas, na Međunarodni dan žena, u Sarajevu organizovala još jedan osmomartovski marš.

Pod sloganom “Ja – ti Mi* ujedinjeni/e protiv diskriminacije, nasilja i ratova i siromaštva” građani i aktivisti za ženska prava su tokom ovog aktivističkog marša poslali poruke koje se protive svakom obliku nasilja.

“Zvjezdica u našem sloganu predstavlja sve naše različite identitete koje baštinimo i prepoznajemo kao svoje, i u okviru kojih se zalažemo za život bez nasilja. Ona predstavlja ne samo različite seksualne identitete, već i naše rasne, socijalne, religijske, ekonomske i druge različitosti koje su zapravo naša bogatstva i snaga kojom pružamo otpor patrijarhatu i diskriminaciji drugih i različitih”, za Diskriminacija.ba kaže Selma Hadžihalilović iz Fondacije CURE.

Osnovne poruke, kako govori Hadžihalilović, obuhvataju različite identitete i naglašavaju da se one ne tiču samo određene grupe stanovništva, nego svih građana i građanki.

“Mi*, feministkinje i aktivistkinje BiH, zastupnice i samozastupnice prava žena iz ruralnih i urbanih sredina, povratnice, Romkinje, lezbejke, rodno nebinarne osobe, biseksualne i transrodne žene, žene s invaliditetom, žene iz porodica nestalih, mlade žene, žene treće životne dobi, zaposlene i nezaposlene, roditeljke i samostalne roditeljke, roditeljke djece s poteškoćama u razvoju, domaćice i poduzetnice, mi koje smo preživjele rodno zasnovano nasilje, sistemsku nepravdu i sistemsko kršenje naših prava stojimo zajedno sa svim našim identitetima i podržavamo jedna drugu i sve naše različite identitete”, poručuje Hadžihalilović.

Hadžihalilović objašnjava kako se na ovogodišnjem maršu želi pružiti otpor i prema aktuelnim ratovima u svijetu, i posebno iskazati solidarnost sa narodom Palestine u kojoj je od 7. oktobra ubijeno više od 30.000 osoba među kojima su žene, djeca, aktivisti, medijski radnici i brojni drugi civili.

“Ne smijemo zaboraviti da u genocidu u Gazi pate i žene i djeca, različitih identiteta. Rat je nasilje nad svima, rat je dehumanizacija čovječanstva, rat je glad, rat je strah. Ako ne mi, koje smo preživjele/i rat u BiH nemamo odgovornost da jasno pružimo otpor svim oblicima ratnog nasilja – ko veću odgovornost ima? Glas građanki i građana BiH se mora jasno čuti i prihvatiti kao stav otpora svim oblicima nasilja”, kaže Hadžihalilović.

Ukazala je i na probleme siromaštva i lošeg zdravstvenog sistema u bh. društvu ističući da je pravo na zdravlje postalo “pravo elita koje si zdravlje mogu priuštiti”, te da politike zapošljavanja ne uključuju sve društveno marginalizirane kategorije.

Dodaje da je veoma značajno pokazivati kolektivni otpor, prvenstveno u kontekstu vidljivosti drugih i drugačijih.

“Naše različitosti su naša snaga a ne prepreka. Mi želimo da stvorimo siguran prostor za život, obrazovanje i rad svih nas, uz poštivanje najviših standarda ljudskih prava i sloboda, izgradnju mira, društvenu pravdu, kao i ekološku sigurnost. Želimo da zaštitimo pravo na pitku vodu, želimo da živimo u društvu u kojem nasilje nije tolerisano, želimo da živimo dostojanstveno od svog rada”, ističe Hadžihalilović.

Ove godine u Sarajevu je osmomartovski marš prvi put organizovan u popodnevnim satima što se pokazalo kao dobra praksa. Želja je, kako kaže Hadžihalilović, bila da se i osobama koje ne mogu napustiti svoja radna mjesta, omogući da prisustvuju maršu nakon posla.

Učesnici ovogodišnjeg aktivističkog marša u Sarajevu su se u 17 sati okupili na trgu ispred Sarajevo City Centra odakle se krenulo rutom prema Pozorišnom trgu - Susan Sontag.

Osmomartovski marš je, osim u Sarajevu, organizovan i u Banjaluci, Tuzli i Bihaću.

Na mirnim šetnjama, okupljeni građani i aktivisti iz ovih gradova su, između ostalog, ukazali na podatke da je tokom 2023. godine u BiH ubijeno deset žena i zabilježeno sedam pokušaja ubistva žena, da je od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nasilja u porodici, u 2022. godini procesuirano samo 35 posto slučajeva, te da je za dvije i po godine u sigurnim kućama u BiH zbrinuto 1.378 žena i djece žrtava nasilja.