Nemoguća misija prijave prebivališta

Udruženje Vaša prava iz Sarajeva je u septembru 2015. godine od Ministarstva civilnih poslova BiH i ministra Adila Osmanovića zatražilo donošenje podzakonskih akata na Zakon o prebivalištu i boravišta državljana BiH "kako bi se detaljnije uredio način i postupak prijave prebivališta za osobe koje nisu u mogućnosti dokazati da imaju prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju".

 

U povratničkim udruženjima širom BiH kažu da znaju za te probleme, ali da se ljudi sami dovijaju kako znaju, često kršeći brojne druge zakone. U Parlamentu BiH znaju za probleme, dobili su i neka pisma sa terena, ali čekaju da Ministarstvo pripremi izmjene zakona ili podzakonska akta, a ministar Adilović na zna ni za  probleme, ni za pismo Vaših prava, ali kaže da je teško dobiti političku saglasnost i ruke u Parlamentu BiH za izmjene zakona, no obećava da će probati. 

 

"Prema podacima sa terena, koje dobivamo od korisnika naših usluga kao i od predstavnika romskih udruženja sa područja cijele BiH, uočili smo da, od kako je počela primjena Zakona, svima koji ne posjeduju dokaze o vlasništvu objekta u kom žive, odnosno drugi valjan pravni osnov za prijavu prebivališta na adresi na kojoj se prijave u skladu sa Zakonom, bivaju odbijeni kod zahtjeva za prijavu prebivališa i izdavanje lične karte. Posljedica ovakvog zakonskog rješenja jeste da će sva novorođena djeca u BiH čiji roditelji ne posjeduju identifikacione dokumente ostati uskraćana za upis u matičnu knjigu rođenih i državljana, što je u suprotnosti sa entitetskim zakonima o matičnim knjigama, a ujedno predstavlja i grubo kršenje Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o smanjenju apatridije iz 1961. godine koju je BiH raticifirala", stoji u pismu Vaših prava.

 

U pismu se naglašava da u cijeloj BiH, a primjerice u Visokom, Kaknju ili Zavidovićima "postoje cijela romska naselja u kojima Romi žive decenijama, a koja nisu građevinski lagalizovana i o kojima ne postoje vlasnička i građevinska dokumentacija zbog čega vlasnici tih kuća nisu u mogućnosti dokazati da zaista žive tamo gdje prijavljuju boravište", te naglašavaju da punoljetni državljani koji namaju ličnu kartu krše i Zakon o ličnoj karti u BiH.

 

Iz Vaših prava u svojoj inicijativi podsjećaju da Zakon predviđa mogućnost da lokalni centri za socijalni rad mogu pomoći ovim osobama tako što im mogu kao adresu prebivališta prijaviti adresu centra.

 

"Činjenica je da ustanove socijalne zaštite uopće nisu upoznate sa ovom zakonskom odredbom i ne primjenjuju je u praksi, a i sama formulacija je neprecizna i podložna diskrecionom odlučivanju i zloupotrebama i to na način da službenici ustanova socijalne zaštite mogu a i ne moraju izvršiti prijavu prebivališta za osobe koje nemaju dokaz o vlasništvu", naglašavaju iz Vaših prava. 

 

Naime, Zakon o  izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH kaže da "u postupku prijavljivanja prebivališta i adrese stanovanja državljani su dužni priložiti dokaz da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Kao dokaz da državljanin ima valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuje smatra se jedan od sljedećih dokaza: dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stana, kuće ili drugog objekta za stanovanje, ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o  podstanarskom odnosu uz ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca i potvrda da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasništvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjižavanja objekta, stana ili kuće na adresi na kojoj se prijavljuje prebivalište. Valjanim dokazom za prebivalište smatrat će se i ovjerena izjava stanodavca iz koje je vidljivo da stanodavac ispunjava pobrojane uslove i da daje pristanak da određeno lice bude prijavljeno na njegovoj adresi stanovanja..."

 

Zakonski okvir kaže i da licu koje nema mjesto i adresu stanovanja, ni sredstava kojima bi moglo namiriti potrebu stanovanja – beskućniku, nadležni organ socijalne zaštite može omogućiti da prijavi prebivalište na adresi ustanove socijalne zaštite, a u tom slučaju beskućnik je dužan nadležnom organu i ustanovi socijalne zaštite dostaviti adresu za kontakt koja može biti kod fizičkog ili pravnog lica, uz njihovu saglasnost.

 

Informacije sa terena pokazuju da, osim Roma i beskućnika, istovjetne  probleme imaju i povratnici. 

 

"Povratnici ne mogu da se prijave na prijeratne adrese i dobiju ličnu kartu jer im vlasti traže dokaz da su potpuni vlasnici imovine, dakle jedan kroz jedan, a to je često nemoguće jer ljudi mahom posjeduju imovinu očeva ili djedova koji se  još uvijek vode kao nestali, pa je nemoguće provesti ostavinske rasprave i imovinu 'prenijeti' na nasljednike. Mogli bi oni prebivalište prijaviti i na osnovu ugovora o podstanarstvu, ali to policija provjerava i to bi bila prevara. Zbog ovoga neki još uvijek nisu obnovili svoje kuće jer donaciju ili kredit ne mogu dobiti jer nisu prijavljeni, a prijaviti se ne mogu jer imovina nije uknjižena na njihovo ime. Problem je najizraženiji za ljude u dijaspori koji dolaze na godišnje odmore, imaju kuće koje nisu uknjižene na njih, nisu završene ostavinske rasprave i oni ne mogu dobiti lične karte“, priča Edin Ikanović iz Udruženja 1. Mart. U ovom udruženju nemaju podatke o tome koliko je ljudi zbog ove situacije bez lične karte, ali cijene da je samo u istočnoj Bosni njih stotine.

 

"Nama su ruke vezane, zakon je takav kakav je, a službenici na šalterima su ga primjenjivali i prije nego je donesen i nego je stupio na snagu s tim da smo mi na to upozoravali i 2013. i 2014., ali niko nije slušao", kaže Ikanović.

 

Slično govore u povratničkim udruženjima u Foči, Janji kod Bijeljine, Glamoču, Tomislavgradu, Drvaru, Bosanskom Grahovu, Livnu...

 

U Foči Izet Kundo priča da je više povratnika sa ličnom kartom iz FBiH nego iz RS.

 

"Bilo je problema, pa su se ljudi pokušavali prijaviti kao podstanari, ali na kraju je ličnu kartu dobio samo ko je imao imovinu u Foči. Veliki broj ljudi je sada fizički u svojim kućama na teritoriji RS, a prijavljeni su u FBiH, uglavnom u Sarajevu i tamo imaju zdravstveno, nadaju se i nekim donacijama, mlađi su prijavljeni na biro za nezaposlene jer su u Sarajevu veće mogućnosti. Ovdje i ko se vratio teško da ima od čega da živi", kaže Kundo. 

 

U Drvaru Makro Bosnić kaže da ima ljudi koji su prijavljeni u RS.

 

"Bilo je problema s tim posjedovnim listovima, pa su se ljudi prijavljivali u RS, uglavnom u Banjaluku, ali i to najčešće zbog liječenja jer je odavde to dosta komplikovano pošto te šalju u Livno, pa u Mostar i na kraju u Split", kaže Bosnić. 

 

U Bosanskom Grahovu Vojo Marić kaže da se ljudi "snalaze".

 

"Nema kod nas mnogo problema, ali je slaba i cirkulacija ljudi. Probleme imaju oni koji su naslijedili imovinu iz nekog koljena unazad, ali povratnici u ovaj kraj su mahom prijavljeni u Srbiji i imaju dvojna dokumenta. Snalaze se kako znaju: odjave ličnu u BiH, pa pošalju dokumenta u Srbiju i kada tamo završe prijavu – ponovo u BiH izvade ličnu kartu. Ovdje je dosta liberalno s tom prijavom prebivališta, dovoljna je recimo samo potvrda o mjestu boravka. Nedavno je došla učiteljica iz Šipova i ona je samo na osnovu poreske prijave prijavila prebivalište i dobila ličnu", kaže Marić. 

 

Hana Mršo u Linvu kaže da imaju različita iskustva.

 

"Kod nas ima i dobrih i loših iskustava, ima i problema i vrlo složenih procedura u nekim slučajevima, pa ljudi ne mogu prijaviti prebivalište, ali ima i onih koji se snađu - ili ispoštuju proceduru ili neko nekog poznaju, pa tako uspiju sve da završe", kaže Mršo.

 

Ombudsmeni za ljudska prava u BiH kažu da za sada nemaju prijava po ovom osnovu.

 

"Uslov za prijavu prebivališta nije isključivo imovina, nego i ugovor o podstanarstvu, a mi nemamo podataka o eventulanim problemima na terenu jer se nama niko nije obraćao. Ako je u vezi sa tim zakonom problem s  povratnicima, tu nema crno-bijele ocjene, ali lično mislim da bi se u ovoj oblasti mogao primijeniti model iz bivše Jugoslavije i to tako da je prebivalište mjesto stalnog boravka, a boravište mjesto gdje privremeno živimo zbog školovanja, zaposlenja ili po nekoj drugoj osnovi. Naime država mora imati trag o kretanju stanovnika s tim da za sve što se primjenjuje moraju postojati izuzeci ako se radi o povratnicima ili interno raseljenoj osobi tako da je dokumenti koji dokazuju  status isključuju iz primjene ovih pravila. Time bi bili zadovoljeni standardi ljudskih prava", pojašnjava ombudsmenka Jasminka Džumhur. 

 

Kada je Zakon usvajan u Parlamentu BiH neki od zastupnika su objašnjavali da je on potreban jer su neki kandidati na izborima prijavljivali prebivalište tamo gdje ne žive kako bi dobili mjesto na kandidatskim listama za "lakše" izborne jedinice, a neki zastupnici su to radili kasnije kako bi tokom mandata ostvarili osnov da naplate odvojen život, no bilo je i slučajeva da su pojedinci svoje prebivalište prijavljivali na adresi Predsjedništva BiH. 

 

No, istovremeno, povratnici, prvenstveno u RS, tvrde da je zakon donesen baš protiv njih da bi bio otežan povratak, pa ovaj Zakon vide kao nastavak rata i etničkog čišćenja, ali ne vide nikoga ko to može da zaustavi.

 

U Parlamentu BiH predsjedavajuća Zastupničkog doma Borjana Krišto kaže da zna za ovaj problem.

 

"Vidjela sam neke dopise na tu temu i znam da postoje inicijative, nedavno je jedna došla iz Čitluka i mislim da vrijedi sagledati sve te primjedbe jer mi jesmo tu da zakon učinimo provodivim i prilagodimo potrebama sustava, ali treba vidjeti koje intervencije su potrebne i to treba da uradi resorno Ministarstvo. Ja sam predlagala da te inicijative koje su došle sa terena uputimo u Ministarstvo da oni prikupe sve te inicijative i vide šta je potrebno mijenjati s tim da i zakonu treba dati malo vremena da zaživi na terenu, ali mi podržavamo sve što je u funkciji provedbe zakona", kaže Krišto.

 

Ministar civilnih poslova u Vijeću ministara BiH Adil Osmanović ne zna za inicijativu Vaših prava i nije vidio njihov dopis.

 

"Taj Zakon je donesen na inicijativu SNSD-a s ciljem da se oteža promjena mjesta prebivališta i prijave u RS u jednom trenutku kada je jedan broj javnih ličnosti iz FBiH prijavio mjesto boravka u RS, sjetićete se – bilo je tu i novinara i političara i aktivista. Ne znam kako su oni tada, da tako kažem, „preveslali“ SDP, ali je činjenica da je sada komplikovano promijeniti mjesto prebivališta i ako selite sa Ilidže u Novo Sarajevo, a pogotovo ako selite u, recimo, Zvornik. Treba vam sva sila papira: dokaz da imate stan ili ugovor o podstanarstvu, da plaćate porez... Vrlo je komplikovano, pogotovo za one koji nemaju kuću ili stan. Ali to je političko pitanje i mi možemo pripremiti izmjene zakona, samo  bojim se da će biti teško dobiti političku podršku i ruke u Parlamentu BiH za te izmjene. U svakom slučaju pokušaćemo, pa ako ne uspijemo da promijenimo zakon, a onda barem da tražimo autentično tumačenje za Rome i beskućnike jer to zaista jeste problem", zaključuje ministar Osmanović i napominje da neće biti lako ni okupiti tim koji će izmjene pripremiti u skladu sa zahtjevima i potrebama sa terena.