Na marginama sporta: Specijalna olimpijada u BiH

Specijalna olimpijada u Bosni i Hercegovini još uvijek nije našla svoje mjesto u društvu sportova. Nije prepoznat ni njen značaj, a ljudi je često poistovjećuju, ili mješaju sa Paraolimpijadom. Finansiranje Specijalne olimpijade još uvijek nije definisano, a na međunarodna takmičenja se po pravilu odlazi isključivo zahvaljujući sponzorima, međunarodnim organizacijama i donacijama Ambasada. 

 

 

K.D.S.:  Nažalost, mormo krenuti od toga da ni sam status sporta nije regulisan na nivou BiH. A ono što je možda najveći problem, jeste da nije još uvijek prepoznat značaj i vrijednost koju za sport nosi jedna takva asocijacija. Drugi razlog je što se kod nas relativno kasno počelo govoriti o SO, ako se uzme u obzir da njen historijat kreće 1960. godine. Kod nas se '98. počelo govoriti o tome, a vjerujem da je to najveći razlog zbog čega ljudi još uvijek ne prave razliku između Paraolimpijade i Specijalne olimpijdae. Dakle, neznanje je na jednosj strani, a drugo je što se u staroj Strategiji sporta i Zakonu o sportu, SO tek samo spominje. 

 

 

K.D.S: Evo, navest ću vam konkretan primjer. Paradoks je što se pravi razlika kada se upoređuju rezultati osobe s invaliditetom i osobe s umanjenim intelektualnim sposobnostima. Zašto? U čemu je tu razlika? To je zaista nekome teško objasniti. Rezultatima koji postignu naši takmičari, mogu pozavidjeti i takmičari u regularnim takmičenjima. To treba biti dovoljan povod da se počne drugačije gledati na SO, posebno zbog toga što postoji posebna kategorija "utreniranih" sportista koji treniraju šest ili sedam dana po dva treninga dnevno, što je na nivou profesionalnih sportista. 

 

 

K.D.S.: Pa kao i svuda gdje nema adekvatnog rukovodstva i interesovanja, ne možete očekivati rezultate. Čitav taj period od 1998. i dalje, pratio je momenat gdje ste morali stalno da objašnjavate šta je SO. U BiH je 2004. godine održano sportsko takmičenje za osobe sa posebnim potrebama pod nazivom "Igre prijateljstva jugoistočne Evrope sa prijateljima". Takmičenje je održano istovremeno u Banjaluci, Mostaru, Sarajevu i Tuzli. I nakon jednog takvog događaja, SO je jednostavno ugašena. Ljudi više nisu imali snage da se bore i da objašnjavaju svrhu njenog postojanja. Nakon par godina, promjenom rukovodstva, ponovo je sve pokrenuto. Tada je vjerovatno počelo i malo drugačije da se razmišlja. Jednostavno su ljudi shvatili da je to nešto što treba biti prihvaćeno u društvu. Negdje 2007. kada sam i došla u SO, o nama se pričalo na nivou nekih zanimljivosti, da bi se recimo u zadnje tri godine, naši rezultati počeli mnogo više vrednovati. Sada se u Strategiji sporta napokon našla i Specijalna olimpijada i napokn smo na tom nekom zvaničnom nivou priznati. Napravljen je iskorak, ali ima još puno posla. 

 

 

K.D.S.: Nažalost tako je... Mi smo svaki put sretni kada dobijemo poziv za učešće na nekom takmičenju, ali i puni briga, jer mi nismo na budžetu i bukvalno se borimo za svaku marku. Mi smo dobili poziv za učešće na Zimskoj specijalnoj olimpijadi koja će se održati u Austriji 2017. godine, ali kada pogledam koliko je oprema skupa, bojim se da ćemo ponovo imati situaciju kao prošle godine kada smo išli u Los Anđeles. Tada smo dobili opremu samo zahvaljujući Asmiru Begoviću, našem  Ambasadoru i njegovom zvaničnom sponzoru. Međutim, ovo sada je oprema za zimske sportove. Ja sam već dobila ponude i tamo imate da je samo oprema za cross-country oko 5000 KM, a imamo takmičare i u ostalim disciplinama. Kao što rekoh, mi nismo na budžetu, finansiramo se isključivo od donacija. Kada se objavi neki konkurs, mi se prijavimo i uvijek tako. Godinama nam je Lutrija BiH ponosni partner, kao i BH Telecom. Zbog toga smo često u situaciji da razmišljamo hoćemo li nekoga poslati na takmičenje, ili ne. 

 

 

K.D.S.: Ne samo SO, već generalno sporta. Šta današnji sportaši imaju od države od nečega što smo mi imali? Počev od regulisanih priprema, stipendija i jednostavno interesovanja. Evo, da krenemo, recimo, od sjedeće odbojke. Naši reprezentativci u sjedećoj odbojci postižu vrhunske rezultate, a šta je s odbojkom i košarkom u kolicima, plivanjem ili nekim drugim pojedinačnim sportovima? Oni postižu svjetske rezultate, ali način njihovog finansiranja se ne razlikuje od našeg. E sada, neko kaže da njima puno pomažu Ministarstva za boračka pitanja, jer neki njihovi članovi dolaze iz populacije bivših boraca, ali definitivno na nivou BiH niko nema riješen status kada je u pitanju finansiranje. Amel Tuka - tek kada je ostvario neki rezultat počeli su da se javljaju potencijalni sponzori i da se jednostavno pokaže interesovanje za njega, do tada - ništa. 

 

 

K.D.S.: Slovenija, Hrvatska i Srbija se nalaze na jednoj osnovi finansiranja koja je potpuno drugačija od naše. U Srbiji se SO nalazi u kategoriji drugih sportova od interesa za državu i čini mi se da su prošle godine imali nekih 80 hiljada eura zagarantovanih sredstava. Drugo, njihovi osvajači medalja imaju nacionalne stipendije, što znači da se njihov rezultat vrednuje. U Hrvatskoj je SO pod direktnim patronatom Hrvatskog olimpijskog komiteta i na osnovu raspodjele sredstava, SO Hrvatske se finansira. Slovenija je daleko u boljim uslovima, prije svega kao zemlja. Konkretno, prošle godine kada se išlo u LA na Specijalnu olimpijadu, oni su uvjetovali da sva udruženja koja šalju svoje takmičare na Olimpijadu, učestvuju sa 50 posto od ukupnih troškova. Mi, nažalost, nismo u takvoj prilici. 

 

 

K.D.S.: Nadam se da će sve biti riješeno novom strategijom koja je već u parlamentarnoj proceduri i koja bi se trebala usvojiti u toku ove godine, a da se već 2017. počne sa njenim primjenjivanjem. Ona tačno sadrži i dijelove koji se tiču načina finansiranja, ali i obaveza nekog sportskog saveza. Dakle, nije samo da se dobije novac, treba to opravdati na neki način. A ako uzmemo u obzir sve dosadašnje rezultate, mislim da neće biti problema za Specijalnu olimpijadu u BiH.