Mali broj sudskih predmeta i presuda za diskriminaciju

 

S.B.: Iako je Zakon o zabrani diskriminacije u BiH donesen još 2009. godine, takva baza još nikada nije uspostavljena. Činjenica je da od usvajanja zakona postoji obaveza mjerodavnih institucija u BiH da redovno vode evidencije o svim slučajevima prijavljene diskriminacije i te prikupljene podatke dostavljaju Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice. Zakonom je utvrđena i obaveza da sva zakonodavna, izvršna i sudska tijela uspostave posebne evidencija slučajeva diskriminacije utvrđenih u kaznenim, parničnim, izvanparničnim i ovršnim postupcima. Podaci tih institucija o pojavama diskriminacije neophodni su Ministarstvu radi izvršenja zakonske obaveze izvještavanja Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH. Dakle, za punu primjenu i izvršenje Zakona potrebno je u Ministarstvu uspostaviti i centralnu bazu podatka i urediti način prikupljanja podataka i suradnje između mjerodavnih institucija u postupcima razmjene podataka o predmetima diskriminacije o kojima se vodi evidencija. No s obzirom na složenost postupka uspostave baze zbog svih ovih razloga, Ministarstvo svoje zakonske obveze izvršava koristeći podatke iz postojećih evidencija. Uspostava baze će biti realizirana uz pomoć sredstava iz IPA projekta Evropske unije čija je realizacija započeta, a s obzirom da cjelovito obuhvata i ostale komponente jačanja kapaciteta Ministarstva, očekuje se da će trajati do sredine 2017. godine.

 

 

S.B.: Jedan od razloga zbog kojih su postojale poteškoće oko izrade Izvještaja je nepostojanje centralne baze podatka o slučajevima diskriminacije u BiH. No, i pored toga što centralna baza još nije uspostavljena, Ministarstvo je prikupilo podatke iz postojećih evidencija direktnim upitima, te je sačinilo izvještaj koji bi uskoro trebao biti upućen Vijeću ministara BiH. Sada čekamo mišljenja nadležnih institucija o tom izvještaju. Zašto do sada nije bilo nijednog izvještaja o diskriminaciji je pitanje za moje prethodnike. 

 

 

S.B.: U postupku prikupljanja podataka o prijavljenim slučajevima diskriminacije pred nadležnim sudovima u BiH došli smo do saznanja da je od trenutka kada je Zakon o zabrani diskriminacije stupio na snagu do danas relativno mali broj sudskih predmeta po pitanju diskriminacije, a time i presuda u kojima je utvrđena diskriminacija. Osim toga, Ministarstvo kao instituacija izvršne vlasti u pravilu ne može komentirati sudsku praksu, niti može pružiti bilo koji oblik pomoći kada su u pitanju sudski postupci. Uloga Ministarstva, kada su u pitanju antidiskriminacijske politike, ogleda se u činjenici da, prema Zakonu o zabrani diskriminacije, prati njegovu provedbu kroz sačinjavanje izvješća o pojavama diskriminacije i predlaže mjere za sprječavanje i suzbijanje diskriminacije i radi izvršenja ove zakonske obaveze Ministarstvo prikuplja podatke o broju predmeta pred nadležnim sudovima u BiH pokrenutim po tužbama radi zaštite od diskriminacije. 

 

 

S.B.: Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH uspostavljen je pravni okvir za zaštitu svih osoba od diskriminacije i propisano je da nadzor nad provedbom ovog Zakona vrši Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ministarstvo je sada poduzelo aktivnosti s ciljem realizacije preporuke Europske komisije i potpunog usklađivanja Zakona s pravnom stečevinom EU jer BiH kao članica Vijeća Evrope ima obavezu da poštuje direktive EU koje se odnose na ravnopravan tretman svih osoba bez obzira na rasno i etničko porijeklo; da zabrani diskriminaciju pri upošljavanju na osnovu vjere, uvjerenja, invaliditeta, starosne dobi ili seksualnog usmjerenja; implementira princip jednakih mogućnosti i jednakoga tretmana muškaraca i žena u oblasti upošljavanja; te uspostavi okvir za jednak tretman na području upošljavanja i odabira zvanja. Zbog tih obaveza smo predložili izmjene koje se odnose na zabranu diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji, invaliditetu, vjeri ili uvjerenja, te dobi jer u postojećoj listi osnova za diskriminaciju ovi nisu bili navedeni; dopunjeni su i razlozi diskriminacije koji se mogu odnositi na rodbinsku i drugu povezanost osobe ili grupe osoba; dodatno je naglašena zabrana direktne i indirektne diskriminacije, uznemiravanje i poticanje na diskriminaciju. Zakon sada eksplicitnije definira 'neželjeno uznemiravanje' čime se preziciraju i zakonske odredbe s aspekta načela srazmjernosti; izvršena je dopuna postojeće odredbe tako da se sada i poticanje smatra oblikom diskriminacije. Izmjenama je dopunjeno i načelo hitnosti u svim postupcima u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenjenoj diskriminaciji jer Zakon prati ciljeve direktiva EU po pitanju definiranja planiranog utjecaja zakona. Zakon propisuje i pravo tužitelja da zahtijeva da se presuda kojom je utvrđena povreda na jednako postupanje objavljuje u medijima na trošak tuženika; izvršena je dopuna na način da se nadležnim sudom, pored sudova opće mjesne nadležnosti, smatra i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište ili boravište, kao i sud mjesta gdje se dogodila šteta ili je počinjena radnja diskriminacije; poboljšana je i norma koja reguliše preraspodjelu tereta dokazivanja koja postoji u svim antidiskriminacijskim direktivama; omogućeno je umješaču pravo učešća u postupku na strani osobe ili grupe  osoba koje tvrde da su žrtve diskriminacije. U procesnom smislu  poboljšane su norme i uvažena  mišnjenja stručnjaka iz sudske prakse. O ovim Izmjenama i dopunama koje je krajem 2015. godine usvojilo Vijeće ministara BiH tek se treba izjasniti Parlamentrna skupština BiH. 

 

 

S.B.: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice može ukazivati nadležnim institucijama u BiH na obavezu da provedu preporuke UN tijela i tijela Vijeća Evrope koje se, između ostalog, odnose na segregaciju i diskriminaciju u obrazovanju. Neizvršavanje sudskih presuda predstavlja krivično djelo i to je obaveza institucija na koje se presude odnose i odgovornih lica u njima. S druge strane, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima zadatak da stvori zakonski okvir za poštivanje ljudskih prava, a time i mehanizme sankcioniraja kršenja ljudskih prava. Najvažniji Zakon u toj oblasti u BiH svakako je Zakon o zabrani diskriminacije koji predviđa jasna prava i obaveze, ali i sankcije za njegovo nepoštovanje. Istovremeno, u Akcionom planu za djecu BiH 2015–2018., koji je pripremljen u okviru Ministarstva, a koji je Vijeće ministara BiH usvojilo u junu 2015. godine, u poglavlju 'Nediskriminacija' predviđena je mjera koja glasi: "pokrenuti inicijativu za osiguranje odgovarajućih mjera podrške i pravilno obučene kadrove kako bi se olakšala etnička raznolikost i integracija u školama radi prekidanja segregacije djece u školama na osnovu nacionalnosti (politika 'dvije škole pod jednim krovom' i jednonacionalne škole)". Nosilac posla navedene mjere je Ministarstvo civilnih poslova, a ključene institucije za provođenje mjere su nadležna ministarstva obrazovanja i Konferencija ministara obrazovanja BiH.

 

 

S.B.: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice nije nadležno za oblast obrazovanja u BiH. U skladu sa ustavnim okvirom BiH, oblast obrazovanja je u potpunoj i nepodijeljenoj nadležnosti entiteta RS, deset kantona u FBiH i Distrikta Brčko BiH. Svaka od tih administrativnih cjelina ima svoje ministarstvo obrazovanja, zakone za oblast obrazovanja, budžete za obrazovanje, utvrđuje obrazovnu politiku i ima sva druga prava i obaveze koje proizilaze iz mandata nadležne obrazovne vlasti, odgovorne za organizaciju i funkcioniranje obrazovanja na svom području odgovornosti. Ministarstvo civilnih poslova koordinira i prati oblast obrazovanja na nivou BiH, a na nivou entiteta FBiH Ministarstvo obrazovanja i nauke ima koordinacijsku ulogu nad kantonalnim ministarstvima obrazovanja. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH je donesen 2003. godine i utvrdio je i konkretizirao tok procesa promjena u osnovnom i srednjem općem obrazovanju i odgoju, a entitetski, kantonalni i zakon Brčko Distrikta BiH, koji su s njim usklađeni, daju pravni osnov za promjenu u osnovnom i srednjem obrazovanju i odgoju i implementaciji tih promjena kroz zajedničke aktivnosti nadležnih obrazovnih vlasti. Zabrana svih oblika diskriminacije na svim nivoima obrazovanja propisana je pravnim okvirom i regulativama koje su sadržane u okvirnim zakonima o obrazovanju BiH, koji ujedno predstavljaju i glavne faktore koji olakšavaju inkluzivno obrazovanje. Članom 19. Okvirnog zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH jasno je naznačeno da "djeca i mladi sa posebnim obrazovnim potrebama stiču obrazovanje u redovnim školama i prema programima prilagođenim njihovim individualnim potrebama. Individualni program, prilagođen njihovim mogućnostima i sposobnostima, izradit će se za svakog učenika, uz obavezno određivanje defektološkog i logopedskog statusa. Djeca i mladi sa ozbiljnim smetnjama i poteškoćama u razvoju mogu se djelimično ili u cjelini obrazovati u specijalnim odgojno-obrazovnim ustanovama, u slučajevima kada je nemoguće pružiti odgovarajuće obrazovanje u redovnim školama."  Dakle, općenito se može reći da u BiH koncept inkluzivnog obrazovanja teži da otkloni i stalno otklanja barijere za ravnopravno učenje tokom cijelog života i učešće svih individua u sistemu obrazovanja što znači da nema odbačenih, odvojenih, nego svi ostvaruju pravo školovanja u redovnom i dugim oblicima obrazovanja. Obezbjeđivanje kvalitetnog obrazovanja za sve učenike, kako za one s poteškoćama u razvoju, nadarene učenike, ali i druge, na svim nivoima obrazovanja predstavlja jedno od najaktuelnijih pitanja kada je riječ o inkluziji u BiH. 

 

D: Ministarstvo ima sporazume o saradnji sa nekim nevladinim organizacijama. U čemu se ogleda saradnja, koliko je ona važna za Ministarstvo i kako se može poboljšati?
 

S.B.: Ministarstvo nema potpisane sporazume o suradnji s nevladinim organizacijama, ali je i pored toga suradnja s nevladinim organizacijama koje se bave pitanjima diskriminacije intezivna. Nevladine organizacije u BiH dale su svoj puni doprinos kod izrade Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije i najveći broj njihovih prijedloga ugrađen je u tekst zakona. Predstavnici nevladinih organizacija učestvovali su i u pripremnom sastanku za izradu strategije za ljudska prava i borbu protiv diskriminacije i participirat će u njezinoj izradi. Smatramo da je trenutna suradnja Ministarstva i nevladinih organizacija u BiH na zadovoljavajućoj razini i doprinos nevladinog sektora je od izuzetne važnosti u pogledu antidiskriminacijskih politika koje provodi ovo ministarstvo. 

 

 

S.B.:Prema svemu što do sada znamo, opći utisak je da su materijalni i finansijski resursi uključenih institucija i organizacija vrlo upitni, da još uvijek nisu stvorene pretpostavke za adekvatan odgovor na eventualni ulazak migranata ili izbjeglica na teritorij BiH. U tom smislu nastavljamo sa pripremama i uvezivanjem svih raspoloživih kapaciteta. Ako me pitate imamo li program integracije izbjeglica, moram reći da to zavisi od pravnog statusa migranata ili izbjeglica jer prema Zakonu o kretanju i boravku stranaca i azilu u BiH kojim se uređuje ova kategorija stranaca Ministarstvo je nadležno samo za one strance kojima se u redovnom azilantskom postupku prizna izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite od strane Ministarstva sigurnosti BiH. Nakon priznavanja statusa, Ministarstvo je dužno da za osobe pod međunarodno pravnom zaštitom u BiH osigura pristup pravu na socijalnu i zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i rad pod istim uvjetima koje imaju i državljani BiH. Na taj način se osiguravaju i pretpostavke za olakšanu integraciju tih stranaca. Ali da pojasnim: vodeća institucija za pitanje migrantske krize na prostoru BiH je Ministarstvo sigurnosti BiH i oni upravo pripremaju Operativni plan djelovanja u slučaju migrantske krize koji treba da usvoji Vijeće ministara BiH. Mi smo samo jedna od institucija koje bi bile uključene u realizaciju tog plana i samo da podsjetim – mi smo od Vijeća ministara BiH dobilo vrlo konkretne zadaće po ovom pitanju, a to je da u saradnji sa nadležnim entitetskim institucijama i organima lokalne uprave i samouprave izvršimo identifikaciju lokacija na otvorenim prostorima u svrhu uspostavljanja privremenih prihvatnih kampova za zbrinjavanje migranata ili izbjeglica i da u saradnji sa nadležnim entitetskim institucijama i organima, kao i međunarodnim organizacijama koje se bave pitanjima migranata ili izbjeglica identifikujemo postojeće kapacitete za obezbjeđivanje dovoljnog broj šatora ili kontejnera za smještaj, mobilnih poljskih kreveta, mobilnih sanitarnih čvorova, cisterni za snabdijevanje vodom i drugih neophodnih stvari. S ciljem izvršenja ovih zadataka, naročito u smislu osiguranja šatora, kreveta i drugog, uspostavili smo koordinirajuće tijelo sastavljeno od više značajnih institucija i organizacija u kojem su svaka inistitucija i organizacija prezentirale svoje mogućnosti u slučaju izbijanja migrantske krize na tlu BiH.