Inkluzija u Srednjoj tekstilnoj i poljoprivrednoj školi Mostar

U takozvanim specijalnim odjeljenjima, do sada su se obučavali PK (polukvalificirani) cvjećari. Prije četiri godine u ovu školu upisana je nova generacija od tri učenika s poteškoćama u razvoju, koji su pohađali nastavu za PK krojače. 

 

Na inicijativu uprave škole, pokrenut je projekat u suradnji Vijeća mladih grada Mostara i Udruženja mladih psihologa Mostar. Projekat "Zajedničkim snagama do kvalitetnijeg obrazovanja" ima za cilj kreiranje individualnih nastavnih programa za svakog učenika zasebno. Od januara do septembra 2016. godine, 13 učenika u prva dva razreda ove škole će biti obuhvaćeni ovim programom. Do sada su održane dvije edukacije za profesore škole, nakon kojih bi profesori sami mogli kreirati ove programe.

 

Arnela Memić, koordinatorica projekta nam je detaljno pojasnila kako projekat funkcionira.

 

"Kreiranje individualnog programa za svakog učenika je dokument koji se pravi prema obrascu odobrenom od strane Ministarstva nauke, kulture i sporta HNK, te ćemo mi iz udruženja psihologa raditi s profesorima do kraja ove godine, kako bi oni već od naredne generacije učenika mogli sami kreirati ove individualne programe."

 

Inkluzija se u ovoj školi provodi na način da učenici koji pohađaju nastavu po posebno kreiranom programu provode slobodno vrijeme i učestvuju u vannastavnim aktivnostima s učenicima koji pohađaju nastavu prema redovnom programu. Kako su nam rekli iz Udruženja mladih psihologa, i prema informacijama iz uprave škole, učenici iz S odjeljenja se druže sa svim učenicima škole. Predrasude imaju učenici ne idu u Srednju tekstilnu i poljoprivrednu školu, te nisu imali priliku da se upoznaju s ovom djecom. Kontakt koji je omogućen u ovoj školi doprinosi prihvaćanju djece s poteškoćama u razvoju, te kreiranju pozitivne atmosfere. 

 

 

"Nažalost, ovi učenici su prinuđeni upisati ovu školu, jer u drugim školama ne postoje prilagođeni programi. Naravno, pozitivna je stvar što djeca imaju mogućnost obrazovanja! Iako stiču zvanje PK krojača, i imaju mogućnost prijavljivanja na Biro za zapošljavanje, većina njih se ne zapošljava nakon završene škole", ističe Arnela. 

 

Mi smo posjetili i Srednju tekstilnu i poljoprivrednu školu, gdje smo razgovarali s učenicima i upravom škole. Zahida Pintul iz Konjica je učenica trećeg razreda ove škole i pohađa nastavu prema prilagođenom programu. Pokazala nam je odjeću koju je skrojila, te nam je rekla da će nakon završenog trećeg razreda upisati i četvrti kako bi stekla zvanje tehničara. Također, rekla nam je da je mnogo uzbuđena zbog priredbe za Dan škole na kojoj recitira pjesmu. Osim recitatorske, uključena je i u sekciju mladi dizajneri, te je dio dramske grupe. Rekla nam je i da se druži sa svim učenicima škole, te da ima nekoliko dobrih prijatelja i prijateljica, te je uz smijeh pogledala u profesoricu Dženanu koja je bila tu i pohvalila njen rad. 

 

 

"Mi nemamo podršku ni od koga. Možda je i naša greška, jer se mi ne javljamo nikome, ne kukamo, što kažu. Ministarstvo je bilo upoznato, pedagoški zavod je bio upućen da mi imamo učenike s poteškoćama u razvoju, ali nikada od njih nismo dobili službeni uput kako da radimo. Jedino što smo dobili su uslovi o potrebnoj dokumentaciji za upis u školu", riječi su Zahidine profesorice, Đenane Peco, profesorice teoretske nastave iz stručnih predmeta.

 

Tri profesora i šest profesorica koji rade s ovom djecom samostalno uče o tome kako im pristupiti, razgovarati i raditi s njima.

 

"Meni nije problem njima ispredavati lekciju, nije mi problem pripremiti slike i bojice te ostale potrebne materijale, ali ne znam je li to pravi put. Ova suradnja s mladim psiholozima je, mislim, pravi put", kaže profesorica Peco, te nastavlja: "Ako dijete taj dan ne želi da piše, ne treba ga siliti. Ako taj dan plače, ja ga moram smiriti. Iako smo se brinuli kako će biti prihvaćeni od strane ostale djece, mislim da djeca s poteškoćama u razvoju imaju mnogo veći senzibilitet nego što mi mislimo. Znalo mi se desiti da učenik mene ne posluša, ali posluša na hodniku škole svog prijatelja. Vršnjaci su ipak vršnjaci, i na tome trebamo insistirati."

 

Prema riječima profesorice Peco, zbornica igra veliku ulogu u kreiranju individualnih programa za svakog/u učenika/cu zasebno. Razmjena iskustava je veoma bitna, te profesori u svojim privatnim razgovorima razmjenjuju mišljenja o svakom od njih, te na osnovu toga i uputa koje dobijaju, unapređuju svoj rad s djecom. 

 

 

Jedan od principa na kojima se zasniva obrazovni proces, a od koga je važno polaziti u koncipiranju nastave je poštivanje individualnih razlika među učenicima u pogledu načina učenja i brzine napredovanja. Ove razlike proizilaze iz različitosti učenika u pogledu njihovog fizičkog razvoja, spoznajnih i drugih sposobnosti, emocionalnog doživljavanja, karakteristika i njihove motivacije i interesovanja. Da bi se te razlike poštovale, neophodno je da se nastava prilagodi individualnim karakteristikama, potrebama i interesovanjima svakog/e učenika/ce. Upravo je to cilj ovog projekta -  unaprijediti uslove za inkluzivno obrazovanje s posebnim naglaskom na poštivanje različitosti i društvene kohezije u školama koje pohađaju marginalizirane grupe poput djece sa poteškoćama u razvoju.

 

"Osim dijela u kojem ih mi obučavamo za krojače, meni je također mnogo bitno i to da razvijamo njihove socijalne vještine. Ne mogu vam opisati sreću kada me djeca koja putuju autobusima u školu, dočekaju ispred škole u 7:30 ujutro i požele mi dobro jutro i pitaju kako sam", završava profesorica Peco.