Žene s invaliditetom: Seksualnost je dio svih nas

Odlazak na ginekološki pregled i dalje je za mnoge žene u BiH neugodno iskustvo praćeno društvenim predrasudama i neodobravanjem. Ukoliko ste žena s invaliditetom, problem postaje još komplikovaniji zbog brojnih prepreka koje vam stoje na putu do ginekološkog stola - društvo vjeruje da ste aseksualno biće bez prava na reproduktivno zdravlje, arhitektonske barijere vam ne dozvoljavaju prolaz do zdravstvene ustanove i specijalističkih ordinacija, a, ako i uspijete doći do ginekološkog stola, on vam često nije prilagođen, niti se doktori znaju nositi sa specifičnostima vaših potreba.

Svoj prvi ginekološki pregled Banjalučanka Biljana Nedić koja se kreće uz pomoć kolica, opisuje kao dramatično iskustvo. Pogrešno je bilo puno toga, od pristupa doktorice i neadekvatnog ginekološkog stola, pa do prostorije u kojoj je pregled obavljen.

"Sto za pregled je u svakom smislu bio nepristupačan pa je doktorica poslala četu sestara da mi pomaže, jer ne može ona tako raditi da ja nisam spremna. Nismo imale nikakav uvodni razgovor ili bilo šta slično, prostorija u kojoj sam se presvukla je bila toliko uska da nisam mogla ni ući, a kamoli zatvoriti vrata pa su tako sve žene koje su čekale u redu gledale kako se ja patim u tom uskom prostoru da se presvučem. Oni su imali predstavu i zabavu, a moja nelagoda i neprijatnost je bila sve veća."

S promjenom doktora, ginekološki pregledi postali su ugodniji za Biljanu, koja je danas studentica novinarstva i aktivna sportiskinja.

"Kanije sam pronašla drugog doktora koji je prije svega divan čovjek pa onda doktor. Iako bolnica ni tamo nije imala uslove, on se potrudio da sve te neuslove svede na minimum. Imao je divan pristup, pitao me da li smije ući neko da mu pomogne, da li će meni biti neprijatno. Razgovarao je sa mnom i odgovorio na sva moja pitanja", kaže Biljana i dodaje kako u BiH trenutno sve zavisi od dobre volje doktora/ica.

Foto: Biljana Nedić

Za našu drugu sagovornicu, mladu mamu, korisnicu kolica, koja je željela ostati anonimna, iskustvo odlaska kod ginekologa je bilo nešto pozitivnije – prije svega, jer je tokom trudnoće jednom mjesečno putovala u Podgoricu kako bi u privatnoj klinici obavljala sve kontrolne preglede.

"Kad sam se vratila u BiH, e, onda je ovde druga priča...", objašnjava majka djevojčice. "Kao prvo ginekološka ordinacija nije opremljena baš najbolje da bi bila prilagođena za invalidna lica. Stolovi su im jako veliki i, plus, uz to imaju stepenice, tj. nisu uopšte opremljeni. S druge strane, pregled kao pregled, rade kao i 'zdravoj ženi' i radi su da pomognu koliko mogu, bar u mom slučaju su se jako trudili i tražili niži sto za pregled da bi meni bilo lakše, i nisam se osećala toliko ugroženo sa njihove strane. Moram da napomenem da kod doktora ginekologa vlada strah od toga kako da porode ženu sa invaliditetom, jer takvi slučajevi su retki..."

I kada postoji, prilagođeni ginekološki sto često je nedostupan

Precizna analiza stanja na terenu o postojanju i pristupačnosti ginekoloških stolova za žene s invaliditetom, kao i stručnoj osposobljenosti medicinskog osoblja za rad s ovom populacijom ne postoji. Tako se u posljednjem Alternativnom izvještaju za BiH može pronaći podatak da na području cijele BiH postoje samo četiri prilagođena stola, te da medicinsko osoblje nije adekvatno obučeno za njihovo korištenje. Međutim, u Brošuri za zdravstvene radnike o ophođenju prema osobama s invaliditetom koju je sačinila Koalicija My Right, na osnovu istraživanja u pet regija (Bijeljina, Mostar, Doboj, Tuzla i Sarajevo) utvrđeno je da postoji 12 takvih ginekoloških stolova.

Problem je taj što se šest stolova u domovima zdravlja na području Kantona Sarajevo nalazi na spratu ovih zdravstvenih institucija i nisu pristupačni jer ne postoji lift.

Zašto je tako, pitali smo direktora Zavoda za zdravstvenu zaštitu žena i materinstva u Sarajevu, Mithata Kurtovića, koji objašnjava da su na lokalitetu Centar u toku "aktivnosti na rješavaju problema pristupa osobama s invaliditetom, u smislu ugradnje lifta koji bi obezbijedio nesmetan pristup osobama s invaliditetom na pregled". Pored toga, Kurtović se nada da će se ovaj problem riješiti u narednom periodu i na drugim lokalitetima u kantonu.

Foto: Rezultati istraživanja dostupni u Broušuri za zdravstvene radnike

Ovakva situacija upućuje na to da čak i kada se radi na poboljšanju položaja osoba s invaliditetom, problemu se ne pristupa sistemski, i mnoge stvari, na kraju, ostanu neriješene. Nije dovoljno samo obezbijediti prilaz glavnom ulazu u zdravstvenu ustanovu, ili postaviti prilagođen ginekološki sto u ordinaciju, i zanemariti sve druge prepreke, smatraju aktivistkinje.

"Vi ćete možda imati u određenim domovima zdravlja osoblje koje se školovalo i koje je čitalo i koje je otvoreno za rad sa ženama s invaliditetom, sa ženama koje se kreću uz pomoć kolica, ali ćete imati istovremeno situaciju da te žene ne mogu da uđu u zdravstvenu ustnovu. Poput u Livnu, mogu ući na prvi sprat, gdje je kartoteka i tako dalje, ne mogu otići ni na jedan gornji sprat gdje se nalaze specijalističke ordinacije", kaže Selma Hadžihalilović, aktivistkinja Fondacije Cure.

Od maja, i u Bijeljini je na raspolaganju imaju jedan prilagođen ginekološki sto. Nekoliko godina trajala je borba aktivistkinja ovog grada da skrenu pažnju na nemogućnost dostojanstvenog ginekološkog pregleda za žene s invaliditetom – prvo, jer je specijalistička ordinacija bila smještena na trećem spratu, a zatim jer nije postojao adekvatan sto za pregled, priča Tanja Milinković, izvršna direktorica Udruženja žena s invaliditetom Impuls.

Reproduktivno zdravlje uobičajena je tema razgovora u ovom udruženju, ali se žene, ipak, ne odlučuju često za ginekološke preglede. Ovo je posebno karakteristično kod žena koje žive na selu.

"One žene koje žive u ruralnoj sredini, odnosno na selu, pa mislim da skoro ne posjećuju, pa ih ima i da nisu nikada bile kod ginekologa."

Na pitanje zašto ne obavljaju ovakvu vrstu pregleda, žene odgovaraju da ih "ništa ne boli", kaže Milinković. Primarno su fokusirane na svoj invaliditet i poteškoće koje ga prate, te drugi zdravstveni problemi često postaju sekundarni. Dešavalo se da neprilagođenost ustanova njihovim potrebama i svjesnost o mukotrpnih devet mjeseci koji im predstoje ako se sa svim svojim zdravstvenim problemima odluče dodatno i na trudnoću, dovedu do abortiranja, priča Milinković.

Prilagođeni ginekološki sto u Bijeljini koštao je 6.000 KM, i nudi dostojanstven i ugodan pregled. Milinković dodaje kako je nakon njegove instalacije otišla na pregled, ali tom prilikom nije korišten novi sto. Vjeruje da je razlog taj što njen invaliditet nije odmah vidljiv jer ne koristi kolica.

Foto: Nabavka prilagođenog ginekološkog stola u Bijeljini

Iz Doma zdravlja u Bijeljini objašnjavaju kako se prilagođeni sto koristi za pregled svih pacijentica.

"Normalno, ako žena dođe s invaliditetom, pošto nam je sto u jednoj ginekološkoj ordinaciji, onda kolege dođu da bi je pregledali na tom stolu koji je namijenjen baš za njihove potrebe", kaže Bosiljka Stanojlović, načelnica Konsultativne službe za ginekologiju Doma zdravlja Bijeljina.

Ginekolozi/ginje u ovoj ustanovi dovoljno su stručni da odgovore svim potrebama koje imaju žene s invaliditetom koje dođu na pregled, smatra Stanojlović.

"Što se tiče mojih kolega ginekologa, mislim da smo mi dovoljno edukovani u tom smislu, da smo dovoljno pozitivni, dovoljno humani ljudi, jer svakodnevno se susrećemo sa raznoraznim problemima naših žena, s njima zasnivamo vrlo dobre, prijateljske kontakte, tako da i sa ženama s invaliditetima ama baš ne bismo imali nikakvih problema da stupimo u neke ljudske odnose da im pomognemo, da ih naučimo kako šta treba, da ih naučimo da i one treba da rađaju i da treba da se brinu o svom potomstvu."

Foto: Ginekološki sto za žene s invaliditetom u Bijeljini

Da – i žene s invaliditetom imaju seksualni život

Ako bismo zamislili idealnu situaciju da žena s invaliditetom može neometano otići na pregled – pronaći adekvatan prijevoz do zdravstvene ustanove, ući u nju, proći kroz sva vrata, sporazumjeti se sa medicinskim osobljem, imati kvalitetan i stručan pregled kod doktora/ice uz korištenje adekvatne opreme koja nudi dostojanstven pregled – i dalje ostaje problem društvene percepcije pripadnica ove populacije kao aseksualnih bića, slažu se bh. aktivistkinje.

"One su uvijek obilježene kao aseksualna bića, nepodobne i nesposobne da budu žene, majke, ljubavnice. Dok se druge žene bore da ih ne tretiraju na taj način, kao seksualni objekat i slično, mi svim silama želimo pokazati i istaći našu seksualnost i pravo na isto", kaže Banjalučanka Biljana Nedić.

Pogrešno je vjerovanje da osobe s invaliditetom nemaju seksualne potrebe ili da ne treba da ih zadovoljavaju, smatra i Tanja Mandić Đokić, konsultantica za pitanja marginalizovanih grupa.

"Pored toga, seksualno reproduktivno zdravlje se veže za rađanje što je tek nešto što se ne očekuje, a često i ne odobrava ženama s invaliditetom."

Okolina vrši pritisak, određujući ženama s invaliditetom granice njihovog majčinstva na odgajanje "tuđe djece u ulozi tetaka", dok izostaje podrška da se i one mogu ostvariti u ulozi majke, smatra aktivstkinja i novinarka, Ana Kotur.

"Generalno, bilo koji partnerski odnos žene s invaliditetom, diže se na nivo neuobičajenog i pod lupom je javnosti, kako one neposredne, tako i šire, jer - ko bi bio sa ženom s invaliditetom i šta se, zaboga može vidjeti u njoj?"

Obeshrabrivanje je prisutno na svakom koraku, kako u porodici i društvu koje žene s invaliditetom ne doživljava kao sposobne majke, tako i među medicinskim osobljem koje dodatno utječe na nedostatak samopouzdanja kod njih.

"Ono što sam imala priliku čuti i od ljekara i od žena s invaliditetom, svodi se i na komentare - šta će rađati kad ne mogu da brinu o djetetu, od strane istih tih koji polažu Hipokratovu zakletvu u korist čovječanstva. Jasno je da takav doktor ne može biti član tima u kojem će žena s invaliditetom biti u mogućnosti da se nosi sa seksualnošcu i pravom na reprodukciju, kao posve prirodnim stvarima", smatra Kotur.

Sve to dovodi do toga da žene s invaliditetom nisu ohrabrene da vode računa o svom seksualnom i reproduktivnom zdravlju, kažu naše sagovornice.

"Mlađe generacije žena mijenjaju stvari, ali im društvo svakako ne pomaže", zaključuje Mandić Đokić.