Želim otići tamo gdje se cijene rad i poštenje, gdje su ljudi prihvaćeni kakvi jesu

"Često se susrećem sa neugodnim situacijama zbog fizičkog izgleda, kratke kose i načina oblačenja. Tako vam je kad živite u provinciji u kojoj ništa nije prihvatljivo, pa ni to da si homoseksualna osoba. Prihvaćen je onaj koji vozi skup auto, ima najbolji telefon, i ko je s najviše cura - to su face grada. Samo želim da nestanem odavde, negdje gdje je bar malo normalnija situacija, gdje se cijene rad i poštenje, gdje su ljudi prihvaćeni onakvi kakvi jesu, bez obzira na seksualno opredjeljenje, nacionalnu pripadnost ili rasu", iskustvo je LGBT osobe u BiH. 

 

Problem koji se manifestuje na ličnom nivou posljedica je i niza neuređenih oblasti u ovoj tematici. Zbog animoziteta okoline, a često i zbog straha od osude porodice, LGBT osobe rijetko i nerado otkrivaju svoju seksualnu orijentaciju. 

 

 

U slučajevima kada svoju seksualnu orijentaciju i otkriju, LGBT osobe se susreću sa diskriminacijom  koju izbjegavaju prijaviti sudu. Ombudsmeni ističu da "nije bilo slučajeva diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije koji su dobili sudski epilog". Razlog za ovo je upitna efikasnost mehanizama zaštite i svrsishodnost prijave diskriminacije i prolaženja kroz mukotrpan proces dokazivanja, javnog istupanja i ostvarivanja naknade ili sankcije, sa krajnje neizvjesnim rezultatima. Dokaz tome je i činjenica da je Instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH u 2016. prijavljeno tek pet slučajeva diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije, a tokom 2015. prijavljena su tek četiri predmeta što, kako izvještaj konstatuje, ne odgovara stvarnom stanju na terenu.

 

"Uspostavljeni sistem društvenih vrijednosti i stepen tolerancije kod nas je takav da je odnos prema drugom u najmanju ruku neutralan, a često i nasilan. To proizvodi i ispade prema različitim grupama koje su u manjini ili prema pojavama koje nisu u skladu sa stavovima većine. Državni organi zaduženi za održavanje reda imaju prvenstvenu obavezu da reaguju u ovakvim situacijama, a sudovi imaju mogućnost izricanja težih kazni za krivična djela počinjena iz mržnje. Bitno je, dakle, pronaći počinioce i radi odvraćanja od budućih napada sličnog karaktera i slanja jasne poruke javnosti da je nasilje prema LGBT populaciji neprihvatljivo", poručuju ombudsmeni. 

 

 

S druge strane, intimni život pripadnika ove zajednice je često sputavan od strane države jer zakon ne regulira pitanje zajednice istospolnih partnera i prava koja proističu iz takve zajednice poput usvajanja djece. BiH bi morala regulirati to pitanje, stav je Ombudsmena. Partneri bi morali biti u mogućnosti raspolagati sa zajedničkom i posebnom, odnosno vlastitom imovinom, biti u mogućnosti naslijediti imovinu u slučaju smrti istospolnog partnera, odnosno uživati prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja. 

 

Finansiranje troškova medicinske procedure promjene spola, kroz obavezno zdravstveno osiguranje i osposobljenost zdravstvenih ustanova i stručnih kadrova za obavljanje ovakvih zahvata ostaje otvoreno pitanje koje je u budućnosti potrebno sistematski regulisati.

 

Evidentno je da biti LGBT osoba u BiH sa sobom nosi niz izazova koji zadiru u sve sfere života, a što je poražavajuća činjenica za državu koja pretenduje za članstvo u Evropskoj uniji, jer način na koji jedno društvo tretira LGBT osobe oslikava način na koji se društvo odnosi prema svemu što je različito, poručuju ombudsmeni, kao i to da se upravo u različitostima ogleda bogatstvo i progresivnost jednog društva.