Raznovrsne biznis ideje Banjalučanki

Kako bi se osamostalile, osnažile i bile poslovno aktivne, 17 žena iz Banjaluke je krajem 2022. pokrenulo vlastite biznise, a njih 11 je svoje poslovanje nastavilo i nakon jednogodišnje podrške Grada Banja Luka i Vlade Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE).

Među njima je Ena Tešić, magistrica nutricionizma i vlasnica nutricionističkog savjetovališta “Veggae”. Ena je svoje zvanje stekla na Univerzitetu u Beču, a prije povratka u Banjaluku, bavila se i istraživačkim radom u polju dietologije.

Iako joj je želja bila da završi doktorske studije u Beču, za Diskriminacija.ba priča kako je usljed koronavirusa shvatila da bi više voljela biti blizu svoje porodice i svog partnera. Nakon sedam godina provedenih u Beču, u Banjaluku se vratila 2021. godine, a nedugo nakon toga je saznala i za USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE) i odlučila pokrenuti vlastiti biznis.

“Vidjela sam ovdje priliku da ostvarim ono što sam sanjala”, kaže Ena.

Njeno savjetovalište posvećeno je uravnoteženoj i zdravoj ishrani, a osim savjetovanja, nudi usluge procjene nutritivnog stanja i potreba organizma, analizu tjelesnog sastava i zdravstvenih parametara, te kreiranja planova ishrane i jelovnika. Ena radi i edukativne radionice o zdravoj ishrani na individualnom i grupnom nivou, te sarađuje sa Udruženjem vagana i veganki “Viva BiH”.

“Savjetovalište uključuje i razgovore sa osobama koje imaju problema sa ishranom, aktivni rad sa njima. Tu su osobe koje žele samo da promijene svoj izgled, koje imaju neke zdravstvene probleme ili koje performativno žele napraviti promjenu, recimo, sportisti”, objašnjava Ena.

Najveći izazov su joj kaže bili prvi klijenti zbog toga što se prvi put našla u ulozi da sluša druge i da ona bude ta koja drugima nudi pomoć, i to naplaćuje. Ubrzo se, kaže, oslobodila tog straha, a najčešći klijenti su joj mlađe žene koje uz izbalansiranu ishranu žele ostvariti željenu, optimalnu kilažu.

Prostorija njenog savjetovališta smještena je centru grada, u blizini Muzeja Republike Srpske. Za opremanje prostora i pokretanje ovog biznisa značajna joj je bila finansijska podrška koju je dobila od Vlade SAD-a i Grada Banja Luka.

“Bez te podrške vjerovatno ne bih sada ni pokrenula posao, morala bih se više potruditi da dođe do toga, a ovako je sve išlo brzo. Od dobijenih sredstava sam plaćala doprinose, kupila laptop i softver koji je potreban za analizu tjelesne težine i računanje energetskih i nutritivnih vrijednosti”, kaže Ena.

Zadovoljna je trenutnim poslovanjem, a u budućnosti planira zaposliti jednu osobu koja bi bila zadužena za marketing, što bi, vjeruje, doprinijelo povećanju broja klijenata.

Nedaleko od prostorija Eninog savjetovališta i u blizini zgrade banjalučke Gradske uprave nalazi se i Preduzetnički centar Grada Banja Luka, gdje smo razgovarali sa još četiri žene koje su u sklopu USAID-ovog Programa podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE) pokrenule biznise.

Izrada nakita i kozmetike kao uspješne biznis ideje

Među njima su i dvije Dragane, a obje izrađuju nakit. Njihov nakit namijenjen je, uglavnom, ženama, a kažu i da nošenje dobrog i unikatnog nakita čini da se žene osjećaju bolje. Kroz razgovore se upoznajemo sa njihovim radom, a u ovom Preduzetničkom centru nam pokazuju neke svoje proizvode.

Četrdesetjednogodišnja Dragana Mićić vlasnica je umjetničke radionice "TatArt" u sklopu koje izrađuje nakit i druge rukotvorine. Ideja za ovim poslom potiče iz djetinjstva, kada je od bake i mame učila da štrika i šije na šivaćoj mašini, dok je sa tatom, koji je bio nastavnik tehničkog odgoja, izrađivala predmete od drveta i drugih materijala. Sa izradom nakita, vezova i drugih dekorativnih predmeta, aktivnije se počela baviti 2012. godine, nakon rođenja trećeg djeteta jer je puno vremena provodila kod kuće.

“U to vrijeme je dosta žena počelo izrađivati nakit od fino mase, pa i ja. To je polimerna glina koja se oblikuje poput plastelina i onda se peče. Ali pošto sam težila da budem drugačija, postepeno sam ubacivala i druge materijale i tako došla do bakrene žice koja je potisnula sve druge materijale”, kaže Dragana.

Vremenom je počela kombinirati bakar sa poludragim kamenjem, izrađivati naušnice, prstenje, narukvice, ogrlice i broševe. Dragana izrađuje i vezove za čije ukrašavanje koristi posebnu tehniku - zmijanjski vez, koju su praktikovale žene na Zmijanju, visoravni pored Banjaluke, a koji je 2014. godine uvršten na UNESCO listu kulturne baštine.

Finansijska podrška koju je dobila od Vlade SAD-a i Grada Banja Luka bila je, kako kaže, glavni pokretač da svoj hobi pretvori u biznis. Blizu dvije godine dobro posluje i zadovoljna je prodajom.

“Osjećam se korisnije, a samim tim i sretnije”, ističe Dragana.

Više od decenije i šezdesetogodišnja Dragana Čorokalo se bavi izradom nakita. Sve je, kako priča, krenulo iz hobija, a isti program podrške joj je bio “vjetar u leđa da pokrene nešto svoje” iako je mislila da je to nemoguće. Ovaj program joj je pomogao da nastaviti raditi ono što voli, bez stresa od toga da neće moći plaćati doprinose, knjigovođu i slično.

“Bila sam rasterećena jer sam obaveze mogla plaćati, a uspjela sam i da kupim fotoaparat kako bih unaprijedila marketing”, govori ona.

Njen nakit nastaje heklanjem žice, u kombinaciji sa perlama i drugim dodacima, a za ukrašavanje nakita često koristi zmijanjski vez.

“Moj nakit je karakterističan po tome što je tu uloženo mnogo rada. Treba mi mnogo vremena da odradim jedan komad nakita”, priča Dragana.

Budući da je riječ o bižuterijskom nakitu, objašnjava da se ne može očekivati velika zarada, ali da je ono što zaradi sasvim dovoljno za nju.

Kvalitet kao ključ uspjeha

Jelena Klasan, diplomirana ekologinja zaštite životne sredine, je u želji da pomogne sestri koja ima osjetljivu kožu, počela proizvoditi prirodnu kozmetiku. Nakon što se pokazalo da su njeni proizvodi veoma djelotvorni, napustila je tadašnji posao i počela sa ozbiljnijom proizvodnjom kozmetike i osnovala firmu “Herbalrefresh”.

“Zaista mi je bilo dosadilo da se ljudima prodaju otrovi i da ljudi pri kupovini i najskupljih krema i kozmetike ne dobiju kvalitetan proizvod za taj novac. Želja mi je bila da se plasira kvalitetna organska materija kojom će ljudi moći postići zdrav izgled kože”, govori Jelena.

Budući da je uočila da, kako govori, na našem tržištu nema kvalitetnog ljekovitog ulja, za potrebe proizvodnje prirodne kozmetike certifikovala je i uzgajalište ljekovitog bilja poput smilja, lavande, žalfije i ruzmarina, kako bi njeni proizvodi bili još kvalitetniji. Neke od proizvoda koje trenutno ima u ponudi su kreme za različite tipove kože, serumi, ulja i tinkture.

“Spojila sam nauku i biljne molekule, i prema naučno istraživačkim radovima su nastali svi moji proizvodi. Uzgojem ljekovitog bilja sam dobila kvalitetnu biljnu sirovinu zahvaljujući kojoj koža sama prepoznaje kvalitet. Na kraju je nastao prekvalitetan proizvod i svi naši korisnici su oduševljeni”, ističe Jelena.

Dodaje da proizvodnja prirodne kozmetike iziskuje velika finansijska ulaganja, zbog čega je željela odustati od poslovanja, ali uz nagovor velikog broja mušterija je ipak nastavila sa radom. Finansijska podrška Vlade SAD-a i Grada Banja Luka bila joj je značajna jer, kako kaže, nije morala razmišljati o tome da li će uspjeti platiti doprinose, a dobijena sredstva je iskoristila i za izradu profesionalnih logo naljepnica i ambalaže. Ističe kako je dobra ambalaža bila ključna da njeni kvalitetni proizvodi poprime ljepši izgled, budući da obično “ambalaža prodaje proizvod”.

Psihološko savjetovalište

U prostorijama banjalučkog Preduzetničkog centra, razgovarali smo i sa Natašom Pivašević, diplomiranom psihologinjom, savjetnicom transakcione analize, i vlasnicom psihološkog savjetovališta “EGOGRAM”. Govori da je još za vrijeme studija volontirala na savjetodavnoj liniji za djecu što joj je pomoglo da se dalje usmjeri na psihoterapiju i savjetovanje. Iskustvo je dalje sticala radom u nevladinom sektoru, u Omladinskom centru Zdravo da ste, gdje je radila kao savjetnica za djecu i mlade.

“Kad sam dovoljno sazrela da mi se radila samo psihoterapija, tad je bio pravi momenat za pokretanje svog savjetovališta. Želja mi je bila da se bavim psihoterapijom i osjećala sam da imam dovoljnu bazu da krenem sama”, kaže Nataša.

Zahvaljujući finansijskoj podršci koju je dobila kroz ovaj program, prije skoro dvije godine je pokrenula biznis, plaćala je doprinose tokom prve godine poslovanja i kupila laptop koji joj omogućava da radi i online savjetovanja. Osim nje, u savjetovalištu je zaposlen i njen partner, a zajedno nude usluge individualnog savjetovanja, psihoterapeutskog rada, edukacije, asertivne komunikacije i radionice emocionalne pismenosti za grupe.

Najveći broj klijenata su, kako govori, žene sa manjkom samopouzdanja a nerijetko su to i pripadnici LGBTI zajednice koji traže pomoć vezane za autovanje ili proživljeno nasilje.

Za pokretanje bilo kakvog biznisa, Nataša govori da se svako treba dovoljno osnažiti, riješiti svake nesigurnosti i straha, i krenuti ka svom cilju. Smatra da je finansijska podrška ključna za realizaciju takvih ciljeva, dok finansijska stabilnost možda može riješiti pola problema sa kojima se neka osoba susreće.

“Pogotovo ako si žena koja je doživjela nasilje ili je na neki način kontrolisana, jer prije će finansijska podrška pomoći da se ta žena umiri, osnaži, da shvati šta ona hoće”, govori Nataša.

Nisu svi biznisi održivi

Osim preduzetnica, više informacija o značaju ovog programa za Diskriminacija.ba dobili smo u  Odjeljenju za privredu i lokalni ekonomski razvoj Gradske uprave Banja Luka. Ugovorom o saradnji koji je potpisan između Grada Banja Luka i projekta USAID/INSPIRE počela je realizacija aktivnosti u oblasti podrške preduzetništvu marginaliziranih grupa žena i kreiranja posebnih programa podsticaja za teško zapošljive kategorije.

Formiran je Fond za podršku razvoju poslovanja marginaliziranih grupa žena iz kojeg je od 35 preduzetnica koje su se prijavile na poziv podržano 17 žena koje su ispunjavale potrebne uslove, a koje su prošle obuku za izradu poslovnog plana posebno kreiranu za ovu ciljnu grupu. Obzirom na veliki broj kvalitetnih poslovnih planova, predviđena sredstva Fonda u iznosu od 80.000 KM, po 40 hiljada KM iz budžeta Grada i Vlade SAD-a, povećana su za dodatnih 56 hiljada KM iz budžeta Grada, kako bi svih 17 preduzetnica bilo podržano u iznosu od po 8.000 KM.

Iako su, po završetku jednogodišnje podrške, šest preduzetnica zatvorile preduzetničke radnje, iz Odjeljenja za privredu i lokalni ekonomski razvoj kažu da postoji mogućnosti da dvije preduzetnice ponovo pokrenu svoje poslove. U tome će im biti značajno što će ponovo moći iskoristiti opremu, kupljenu za vrijeme trajanja podrške.

Osim preduzetnica sa kojima smo razgovarali, svoje biznise su u sklopu ovog programa pokrenule i Jelena Đurić Mastalo, Dragana Stanivuković, Radmila Lulić, Tamara Ćoćkalo, Tatjana Galić-Zetović, Marica Premasunac, Ljiljana Brkić, Sanja Jovičić, Maja Kos, Aleksandra Đurđević i Zorica Gvozdenović.

U Odjeljenju za privredu i lokalni ekonomski razvoj Gradske uprave Banja Luka su nam kazali da je, prema podacima Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske, do 31. avgusta ove godine na banjalučkom birou evidentirano 4.120 nezaposlenih osoba, od čega su nešto više od polovine (2.190) žene. Osim navedenog programa podrške, Grad Banja Luka svake godine nudi i druge programe subvencioniranja za pokretanje samostalnih preduzetničkih djelatnosti a koji su, između ostalog, namijeni i ženama.