Pozitivni primjeri koji pokreću žene

Diskriminacija na poslu, nezadovoljstvo radnim uslovima koje je imala kod ranijih poslodavaca i dugogodišnje iskustvo u pripremi i posluživanju hrane, za Suzanu Mitrović iz Han Pijeska su bili razlozi za pokretanje vlastitog biznisa.

“Više puta sam na razne načine bila izložena diskriminaciji od strane društva. Kroz razne poslove sam osjetila razne vrste diskriminacije, od vlasnika i šefova pogotovo. Tad sam najviše odlučila da želim nešto svoje pa šta god to bilo”, za Diskriminacija.ba počinje svoju priču Suzana koja u svojoj radnji “Salt and peper” od juna ove godine proizvodi i prodaje pizze, pite, tortilje, kolače i druga jela.

Priča kako je u ruralnoj sredini poput Han Pijeska za ženu, a posebno samohranu majku kakva je i ona, teško pronaći posao, a posebno pokrenuti vlastiti biznis koji iziskuje velika početna novčana sredstva koja žene, uglavnom, nemaju.

Suzani je u realizaciji njene biznis ideje pomogla podrška Preduzetničkog fonda za žene u Han Pijesku koji su omogućili Opština Han Pijesak i Vlada Sjedinjenih Američkih Država, kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE). Dobijena finansijska sredstva iskoristila je za kupovinu pizza peći, friteze, mesoreznice, palačinkare i druge opreme koja joj je potrebna.

“Ovaj projekat je super za sve žene i konkretno za samohrane majke. Dosta znači ta finansijska podrška kako bi žena mogla da se ekonomski osamostali i tako ojača na svim drugim poljima”, dodaje ona.

Dodatnu podršku su joj pružili i njoj bliski ljudi, a govori da je bilo i “negativnih komentara i sputavanja okoline” u smislu da nije sposobna voditi posao, jer su “ljudi mnogo zavidni” posebno u malim sredima poput Han Pijeska.

Ipak, ističe da nijedna žena ne bi trebala odustajati od svojih poslovnih ideja “jer svaka ekonomski osnažena žena može lakše donijeti neke važne odluke koje će promijeniti njen život”.

Zadovoljna dosadašnjim poslovanjem svoje radnje i velikim brojem mušterija, uskoro će zaposliti još dvije radnice koje će joj pomoći da unaprijede biznis. Dodatno, kako govori, želi biti biti dobar primjer svim ženama, samohranim majkama, i onim ženama koje trpe nasilje ili su izložene bilo kojem vidu diskriminacije jer nekada i pozitivna priča može biti razlog za nečije pokretanje.

Sredinom ove godine je uz podršku Vlade SAD-a i Opštine Han Pijesak biznis pokrenula i Dijana Zoranović koja je cijeli život željela biti frizerka u svom frizerskom salonu.

“Za početni ulog u jedan salon treba pet hiljada maraka koje ne bih mogla izdvojiti da opremim salon. To je nemoguće. Prije sam se snalazila. Ja sam digla kredit i otvorila sebi salon. U koroni sam zatvorila, ostala trudna sa trećim djetetom i tu je sve stalo. Poslije korone je bilo strašno, nisam mogla ništa, i ovo je bila prilika da se reaktiviram”, kaže Dijana.

Finansijska sredstva koja je dobila kroz USAID-ov Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE), Dijana je iskoristila za opremanje salona, nabavku potrebnih materijala i plaćanje doprinosa. Kaže kako su ovakvi programi podrške veoma važni za žene u manjim sredinama.

“Žene generalno u malim sredinama nemaju opcije zapošljavanja na lakšim poslovima, nemaju izbora prilikom zapošljavanja, obično ne mogu krenuti samostalno, za žene u malim mjestima je veliki problem doći do posla. Nijedna ne može da odvoji sredstva da uloži u neki biznis jer to nisu mala ulaganja. Ako hoćeš dobro i kvalitetno da radiš moraš da uložiš i da počneš sa nekim svojim stilom, rijetko ko to može”, govori Dijana.

Ukorijenjeni patrijarhat

Dodatni problem za žene u malim sredinama predstavlja i patrijarhat za koji Dijana kaže da je ukorijenjen, ali da ton ne smije biti opravdanje i da žene moraju same da se bore kako bi stekle ekonomsku nezavisnost.

“Ne opravdavam nijednu ženu koja je zdravstveno sposobna i preda se kući. Sve se stigne, sve se organizuje. Ne mora ona da radi za veliku platu, ali jako je bitno da se svaka žena pokrene. Mislim da tu ima i svijesti jer su žene iz manjih sredina i needukovane, treba im dati vjetar u leđa, praviti neke grupe, razgovarati o tome - ne moraš sjediti kod kuće, zašto bi sjedila”, ističe Dijana.

Budući da ima troje djece, kaže da je teško uskladiti sve obaveze, ali da je to moguće uz dobru organizaciju i volju. Unapređenje u poslu moguće je ostvariti svakodnevnim ulaganjem i predanošću, a govori da je trenutno zadovoljna obimom posla zbog čega je, pored salona u Han Pijesku, otvorila poslovnicu i na Palama i sada radi na relaciji Han Pijesak-Pale. Uskoro, kako kaže, planira zaposliti berbera koji trenutno boravi na edukaciji iz te oblasti.

Perspektive za mlade

Od marta ove godine biznis je pokrenula dvadesetpetogodišnja Radulović Ilijana koja u svom salonu pruža usluge šminkanja i drugih tretmana za uljepšavanje.

Šminkanjem se, kako kaže, počela baviti iz hobija 2019. godine dok je bila na studiju pedagodije na Palama.

“Počela sam šminkati na nagovor drugarica u studentskom domu. Oduvijek mi je bio san da otvorim svoj kozmetički salon. Ova prilika koja se ukazaala je skratila put jer da bih stigla do ovoga što imam danas bi mi trebalo puno više vremena i godina”, govori Ilijana.

Osim nabavke opreme i repromaterijala, dobijena finansijska sredstva Programa podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE) iskoristila je i za sticanje novih vještina putem certificiranih obuka.

Pored šminkanja, njene usluge uključuju i nadogradnju svilenih trepavica i depilacije, a cilj joj je postati edukatorica za šminkanje i uključiti usluge tretmana lica.

“Počela sam da ovdje držim i edukacije ‘Našminkaj se sama’ i to mi je početak u ispunjenju glavnog cilja da postanem edukatorica”, kaže ona.

Ilijana dodaje da broj mušterija “zavisi od vikenda do vikenda, od broja događaja, svadbi, krštenja”, ali da je zadovoljna. Kaže da njen primjer može poslužiti mladim ženama da je u malim sredinama ipak moguće ostati i raditi posao koji želiš. Iako je sklona promjenama i odlascima u druge gradove zbog posla, odlučila se vratiti u svoju sredinu jer se tu najbolje osjeća. Mladim ženama koje imaju ideje, Ilijana poručuje da se usude realizovati ih i da ne dozvole da ih u toj namjeni obeshrabre komentari sa kojima se i ona susretala, poput “nećeš ti to moći, to je dosta odgovorno, nećeš uspjeti”.

Ovakvi programi podrške, kako govori Ilijana, znatno mogu doprinijeti u smanjenju odlasku mladih žena iz svojih sredina. Kroz Program podrške zaštiti ljudskih prava (USAID/INSPIRE) u Han Pijesku su podržani i biznisi Zore Todorović koja se bavi proizvodnjom tekstilnih proizvoda, pletene i kukičane odjeće, kao i biznis Branke Ivanović koja se bavi preradom voća i povrća, proizvodnjom domaćih proizvoda, te izradom suvenira i drugih predmeta od drveta.

Vlado Planinčić, samostalni stručni saradnik za projekte i lokalni razvoj u Opštini Han Pijesak, kaže da je ovaj program veoma značaj za žene u Han Pijesku jer je riječ o ruralnoj, dominantno planinskoj opštini, gdje veći dio populacije, ne samo žena, po određenim kriterijima spada u ranjive kategorije. Planinčić govori da u malim sredinama generalno ne postoji “tradicija ženskog poduzetništva” i da je to potrebno mijenjati.

“Ako se žene i pojavljuju kao nosioci nekih privrednih subjekata, uglavnom je to formalno. Muškarci uglavnom sve vode, to je prosto nešto što je tradicionalno u Bosni i Hercegovini kao cjelini, a posebno izraženo u ruralnim sredinama, taj patrijarhat”, govori Planinčić.

Govori da je ovaj projekat bio dobra prilika da se neke stvari pokrenu, i da opština u nekim narednim godinama također treba podržavati biznise svih ranjivih skupina. Kako je ispričao za Diskriminacija.ba, takav plan podrške je već planiran u budžetu opštine za iduću godinu gdje je predviđeno preko 30 hiljada konvertibilnih maraka, između ostalog, i za preduzetništvo različitih kategorija stanovništva.

Planinčić dodaje da ovakvi programi podrške mogu pomoći da se “razvodni taj patrijarhat i da se vidi da žene mogu postići isto, ako ne i više, nego muškarci”.