Održana prva LGBT konferencija u Banjaluci

Konferenciju su organizovali Sarajevski otvoreni centar i Fondacija Mediacentar u okviru projekta koju finansira Europska unija Unapređenje prava lezbejki, gej muškaraca, biseksualnih i transrodnih osoba u BiH u skladu sa EU standardima uz finansijsku podršku Fondacije Astraea. Ovo je prva konferencija te vrste koja je organizovana u Republici Srpskoj.

 

Učesnici su razgovarali o uticaju EU integracija na ljudska prava LGBT osoba u cijelom regionu. Upoređena je situacija u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Podijeljena su iskustva među predstavnicima civilnih organizacija tih zemalja o  angažmanu institucija ombudsmana, policije, tužilaštva i sudova u borbi protiv kršenja ljudskih prava LGBT osoba.

 

Cilj konferencije je bio i podrška aktivistima_kinjama iz Banjalučkog udruženja kvir aktivista (B.U.K.A.) koji_e su zbog svog djelovanja i zalaganja za ljudska prava konstantno izloženi_e prijetnjama i nasilju. Želja je bila i da se pošalje poruka  institucijama vlasti u Republici Srpskoj da otvorenije i dublje pristupe i razumiju problem kršenja ljudskih prava LGBT osoba  u Bosni i Hercegovini. 

 

Snažnu podršku Konferenciji dala je članica  Evropskog parlamenta Terry Reintke otvorivši skup i prenoseći očekivanja Evropske Unije kada je u pitanju poštovanje prava LGBT populacije u području Zapadnog Balkana. 

 

“Ja bih rekla da je ključna poruka konferencije da Evropski parlament, a ja sam članica Evropskog parlamenta, otvoreno i jako  podržava borbu za ljudska prava i demokratiju LGBT zajednice u BiH i na području cijelog Zapadnog Balkana. Mi pozivamo na osiguravanje osnovnih prava kao što su na primjer sloboda okupljanja za sve građane BiH i mi ćemo u budućnost podržavati tu borbu. Taj dualizam kako je sve sjajno na zapadu a sve užasno na istoku ja ne  podržavam i mislim da je to zajednička borba. Međutim,  stvarna situacija kao što su homofobni napadi koji su prijavljivani i problemi sa slobodom okupljanja veoma su zabrinjavajući kako za Bosnu tako i za ostale države Zapadnog Balkana. Ključni aspekt sa moje tačke gledišta je da se nakon donošenja zakona, u obzir uzme i njihova primjen, te da ona bude podržana od strane EU. I najbolji zakoni su bezvrijedni ako se ne provode i ako nisu obavezujući. Tako da iako imamo najbolje zakone o antidiskriminaciji, oni ne vrijede ništa ako se ništa ne čini kada se diskriminacija desi,” poručila je Reintke. 

 

Homofobija je i dalje prisutna u svim zemljama Balkana, a pripadnici LGBT populacije te predstavnici organizacija koje zastupaju njihova prava i dalje su meta čestih napada, moglo se to čuti na Konferenciji. Podaci Sarajevskog otvorenog centra pokazuju da je najmanje svaka treća LGBT osoba u BiH pretrpjela neki oblik nasilja zbog svoje spolne orjentacije. Bez obzira na pozitivne zakone, ljudska prava su itekako narušena o čemu svjedoče i oktobraski verbalni napadi puni mržnje na članove Udruženja kvir aktivista (B.U.K.A) ispred jednog banjalučkog noćnog kluba gdje im je grupa mladića  počela skandirati ”Ubij, zakolji da peder ne postoji.”

 

 

Šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije pri Ombudsmanu BiH Predrag Raosavljević navodi da se LGBT populacija  suočava sa diskriminacijom kroz govor mržnje na internet portalima, prijetnjama, vrijeđanju, verbalnim napadima, smetnjama i napadima prilikom okupljanja. 

 

„Imali smo prijavljenih nekoliko slučajeva fizičkog nasilja. Nismo imali slučajeve u zdravstvenoj zaštiti niti recimo u oblasti radnih odnosa niti u obrazovanju, ali siguran sam da i takvih slučajeva ima ali da se ne prijavljuju. Generalno pripadnici LGBT populacije se rijetko odlučuju za pokretanje postupka pred institucijom Ombudsmena BiH, a možda i pred drugim nadležnim institucijama. Razlog tome leži u tome da postoji nepovjerenje u institucije te strah od osude okoline ako objave svoju orjentaciju. Ombudsman BiH u saradnji sa drugim institucijama za provođenje zakona preduzima mjere iz svoje nadležnosti u zaštiti te populacije. Te mjere se ogledaju u izdavanju preporuka i praćenju njihovog provođenja. Najčešće urgiramo kod policijskih organa i tužilaštava, a doći će red i na pravosudne, da se slučajevi napada na LGBT populaciju sankcionišu adekvatno jer se ponekad radi o krivičnim djelima počinjenim iz mržnje što je kvalifikovani oblik krivičnih djela. U BiH možemo konstatovati da postoji određeni vid netrpeljivosti prema svemu što je drugačije pa tako i prema LGBT populaciji. Jako je spor promjene svijesti građana ali određeni pozitivni pomaci postoje. Prije nekoliko godina kada sam počeo da vodim Odjel za eliminaciju svih oblika diskriminacije, ovakvi skupovi su bili jako rijetki i organizovani sa teškoćama. Danas je sasvim normalna stvar da se priča o tome, i ovo je neki vid okupljanja. Mi imamo dobar zakonodavni  okvir za borbu protiv svih vidova diskriminacije, pa tako i LGBT populacije. Imamo zakon koji je usvojen 2009. godine i u njemu je izričito zabranjena diskriminacija po osnovu seksualne orjentacije. Neke susjedne zemlje nemaju izričito zabranjenu diskriminaciju po tom osnovu, a kod nas je to slučaj. No problem je kako provesti to i ostvariti realnu ravnopravnost na terenu,'' navodi Raosavljević. 

 

Regionalni direktor za Zapadni Balkan u „Civil Rights Defenders“ Goran Miletić osvrnuo se na situaciju u Srbiji ocijenivši da je generalno bolja otkad je prije dvije decenije dekriminalizovana homoseksualnost iz krivičnog zakonika. Intenzivnije donošenje zakona koji bi trebali da štite LGBT populaciju počelo je nakon 2000-e godine i taj trend traje i danas. No praksa je, po Miletićevim riječima, nešto što ozbiljno upozorava na nepoštovanje ni osnovnih prava LGBT osoba. Napada svake vrste je vrlo mnogo, brojni slučajevi nisu ni prijavljeni, a gradjani Srbije koji pripadaju LGBT populaciji osjećaju se potpuno nesigurno. 

 

„Mi smo imali zabrane četiri prajda. Ove godine se konačno desio, ali opet to nije bila sloboda već se dogodio pod okruženjem nekih 7000 policajaca što ne može da se podvede pod poštovanje prava LGBT zajednice. Jako malo se zapravo radi na napretku. I kada dođemo na primjer do sudskih odluka u slučajevima nasilja i diskriminacije, mi nemamo nijednu presudu kojom se možemo ponositi i reći kako je Srbija primijenila svoje lokalne zakone niti medjunarodne standarde o poštovanju ljudskih prava. Sami sudski procesi su vrlo traumatični za žrtve nasilja. Tu se postavljaju pitanja kao da je žrtva u stvari počinilac. Žrtva tu prolazi još jedan mučan proces da bi na kraju te presude bile vrlo poražavajuće. Te presude ne zadovoljavaju pravdu. To je ismevanje pravde kada govorimo o sudovima. Postoji jedna grupa postupaka koja se tiče ekstremističkih grupa poput Obraza, „1389“,  koje podstiču na mržnju i mi smo kod njih imali čak i poništavanje presuda, vraćanje na početak suđenja. Oni su dobijali neke presude poput 6 mjeseci kućnog pritvora ili oduzimanja kućnog računara, tako da su ljudi vrlo nezadovoljni kada vide kako sudski sistem reaguje. Zakonski okvir je dobar, ali je život pripadnika LGBT populacije u Srbiji vrlo težak i sa aspekta poštovanja ljudskih prava vrlo neprihvatljiv“, kaže Miletić. 

 

U Hrvatskoj je, pak, situacija u nekim stvarima naprednija nego u ostalim zemljama regiona. Opšta je ocjena da je Hrvatska zemlja u kojoj su institucije relativno reformisane u procesu evropskih integracija, ali je, bez obzira na ulazak u Evropsku Uniju,  društvo ostalo nereformirano, još uvijek konzervativno i potpuno netolerantno navodi Ivan Novosel iz Udruženja Zagreb Pride. 

 

„Djelomično, netolerancija je i posljedica rata i svega što se dešavalo tokom devedesetih godina. Sada nakon ulaska Hrvatske u Evropsku Uniju generalno na području ljudskih prava mi proživljavamo svojevrsni regres prava. Prava LGBT osoba, reproduktivna prava žena i prava nacionalnih manjina su pod svojevrsnim napadom, bez  obzira što su zaštićena i to u nekoj prvoj generaciji ljudskih prava koja spadaju u civilna i politička prava. Konkretno vezano uz prava LGBT osoba, tu jeste postignut vrlo veliki napredak, pogotovo kada se gleda u kontekstu šire regije. Hrvatska trenutačno ove godine ima tri prajda koja su se održala, u Zagrebu koji je bio i dvanaesti po redu, u Splitu treći po redu i u Osijeku. Sva tri su održana bez incidenata i sa smanjenom policijskom zaštitom te relativno velikim brojem sudionika za te male sredine. U tom kontekstu, ostvarivanja prava na slobodu okupljanja i nema nekih velikih problema. Sa druge strane u Hrvatskoj se dogodio referendum o ustavnom ograničenju prava istospolnih zajednica na pristup braku i to je trenutačno u Ustavu zacementirano za neko dulje vrijeme. Tu smo zapravo najbolje vidjeli koliko je društvo vrlo konzervativno jer je praktično milion ljudi glasalo za isključivanje određene skupine građana iz instituta kojem zapravo i pripada. Imamo i Sabor koji je prošle godine usvojio Zakon o životnom partnerstvu kojeg mi ocjenjujemo jako dobrim i počinje se već ostvarivati. Napredak jeste znatan ali postoje problemi u procesuiranju zločina iz mržnje i govora mržnje, načinima na koje policija pogrešno kvalificira te slučajeve. Izostaje i jača osuda i osoba iz političkog, društvenog, javnog i kulturnog života na homofobično nasilje. Sustavno se ne provode nikakve edukacije o LGBT temama unutar školskog sustava da li kroz zdravstveni odgoj, da li kroz građanski odgoj itd.,“ rekao je Novosel.