Redžo Seferović: Nisam vjerovao da mi se to može desiti
Seferović je otac troje djece i trenutno je uposlenik Općinske profesionalne vatrogasne jedinice Zavidovići. U periodu od 2009. do 2012. bio je predsjednik organizacije „Romi bez granica“. Početkom januara 2011. godine nije ni pomislio da će se sasvim uobičajeni odlazak na kafu s prijateljima pretvoriti u sudski predmet.
Ne uslužuju „cigane“
''Prišao nam je konobar, s rukama na leđima, i rekao: 'Gazda (Demirović Adem, prim.aut.) je rekao da za vas cigane nema više ulaza ni pića ovdje'. Ja sam se iznenadio, jednostavno zanijemio sam. Nisam mogao da vjerujem da se to može desiti meni“, prisjeća se Seferović. Ponovo je zatražio da budu usluženi, zatražio je i broj mobitela vlasnika kafića da razgovara sa njim, ali bezupješno.
''S moje desne strane sjedili su gospođa i gospodin koji su nakon odlaska konobara pitali mene da li me oni mogu počastiti. Ja sam rekao da pokušaju ali ne vjerujem da će moći. Oni su onda pozvali konobara i pitali ga da li me oni mogu počastiti, a on je gospodinu rekao: 'Koji si ti k.... da ti njih počastiš!'“
Poslije toga Seferović je zvao policiju koja je stigla četrdeset pet minuta nakon poziva, iako je PU Zavidovići udaljena sedamdesetak metara od kafića. „Uletilo je devet policajaca koji su mislili da smo mi Romi nešto izazvali. Ne prilazeći meni, policajci su prišli sinu vlasnika kafića kojem su tražili ličnu kartu. Rekao sam im da sam ja pozvao policiju i da sam ja tu 'napadnut' od strane vlasnika ugostiteljskog objekta, te kako se prema meni moraju drukčije ponašati, odnosno od mene moraju tražiti ličnu kartu.“
Seferović je potom zahtjevao da se prije toga uzmu podaci svjedoka i njihove izjave, ne insistirajući da to budu Romi koji su s njim sjedili. Ubrzo nakon toga, on i dva policajaca otišli su u ćošak ugostiteljskog objekta. Ubrzo je došao i vlasnik kafića Demirović Adem koji je potvrdio naređenje koje je dao konobaru, ne obazirući se na pristustvo policije.
„Uperio je prstom na nas i kazao: 'Ko je vama ciganima rekao da uđete ovdje, jesam ja vama zabranio ulaz?!'“
Razgovor između policajaca, Seferovića i Demirovića nastavio se ispred ugostiteljskog objekta „Afrika“. Potom se Seferović predstavio vlasniku kafića rekavši mu da zastupa romsku populaciju u Zavidovićima. „Gospodin je na to meni dodao: 'Koji si ti k.... da se ti meni predstavljaš ko si i šta si, mene boli k...., ja se ne bojim Boga, a kamoli takvih.' Rekao sam mu da se ja bojim Boga, a da njemu neću reći da li ga se bojim ili ne, te da će sutra ako Bog da biti prozvan u medijima. Onda je on iz džepa izvadio dvije marke, okrenuo glavu od mene i rekao: 'Evo ti dvije marke, nemoj u mom kafiću da piješ.'“
(Ne)Pravda za Rome
Udruženje „Vaša prava BiH“ ponudilo je Seferoviću besplatnu pravnu pomoć.
„Na Općinskom sudu u Zavidovićima odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi diskriminacija, odnosno diskriminirajuće postupanje vlasnika ugostiteljskog objekta „Afrika“. Nakon toga mi smo protiv prvostepene presude uložili žalbu Kantonalnom sudu u Zenici. Taj sud je otvorio raspravu po žalbi na kojoj su ponovo izvedeni dokazi saslušanjem tužitelja i svjedoka predmetnog događaja. Iako su sudu prezentirane sve činjenice u vezi sa predmetnim događajem Kantonalni sud u Zenici odbio je žalbu tužitelja, kao neosnovanu, i potvrdio prvostepenu presudu“, pojasnio je Nermin Hanjalić iz Udruženja „Vaša prava BiH“.
Protiv presude Kantonalnog suda u Zenici, Redžo i njegovi punomoćenici, uložili su reviziju Vrhovnom sudu FBiH.
„Mi očekujemo da će Vrhovni sud Federacije BiH uvažiti sve naše revizione razloge, i da će preinačiti nižestepene presude jer zaista za to postoji osnova u ovom predmetu. Ovo je eklatantan primjer različitog tretiranja i nejednakog postupanja u javnom ugostiteljskom objektu, a tome je razlog samo etnička i nacionalna pripadnost gospodina Seferovića“, navodi Hanjalić.
Seferović je bio pod pritiskom pojedinih ljudi iz Zavidovića zbog prijavljivanja čitavog slučaja sudu. Govorili su mu da to nije trebao činiti, i da je bolje da povuče tužbu i ostane u dobrim odnosima sa vlasnikom kafića. On nije odustao od borbe za pravdu, ali uskoro su njegova tri sina svjedočila sličnom tretmanu u drugom ugostiteljskom objektu u gradu.
„U kafiću 'Sens' vlasnik ugostiteljskog objekta je mojoj djeci naplaćivao kafu marku, dok je ne-Romima naplaćivao pola marke“, govori Seferović. „Pitao sam vlasnika zašto mojoj djeci naplaćuje kafu marku, a drugima po pola marke. On je rekao: 'Nisam ti ja Demirović Adem, kod mene ne možeš tako proći.'“
Nažalost, Zakon o zabrani diskriminacije, koji je na snazi od 2009. očigledno još uvijek nije u potpunosti zaživio u našoj zemlji. Stoga su slučajevi diskriminacije često „krhki“ na sudovima iako je jasno definirano šta podrazumijeva ovaj termin. No, nije stvar samo u zakonu. Sve dok se ovakvo ponašanje prema Romima i Romkinjama doživljava kao 'normalno' - diskriminacija će, u svims vojim oblicima, ostati dio naše svakodnevnice.
