Zločini iz mržnje u BiH: na listi čekanja

 Prošle godine na adresu ureda Sekretarijata Međureligijskog vijeća BiH pristiglo je 27 izvještaja o napadima na vjerske objekte, kao i na vjerske službenike - 9 napada desilo se na teritoriji RS, a 18 na teritoriji FBiH. I pored toga što se zakonski mogu okarakterisati kao zločini iz mržnje, odnosno krivična djela izazivanja vjerske mržnje, u policijskim izvještajima ova djela su najčešće okarakterisana kao ''oštećenja tuđe stvari“. 

 

U posljednje dvije godine, tek se dva predmeta vode kao  krivično djelo izazivanja vjerske i nacionalne mržnje. Svi ostali se tretiraju kao prekršaj ili krivično djelo oštećenja tuđe stvari, a sankcije su novčana kazna ili uslovna osuda.

 

A gdje ima zločina iz mržnje, ne izostaje ni govor mržnje. Od ukupno 200 žalbi upućenih Vijeću za štampu BiH, njih 64 su ukazivale na mogući govor mržnje. Poseban problem predstavljaju društvene mreže i online mediji. Najčešće je riječ o mržnji i vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, vrijeđenju ličnosti, govoru mržnje spram Roma, LGBT populacije i manjinskih zajednica. Regulatorna agencija za komunikacije je prošle godine razmotrila 37 žalbi za govor mržnje, i prihvatila 21 žalbu.  Jedna od izrečenih kazni bila je i ona za TV PINK, koja je morala da plati 2.000 BAM zbog homofbnih poruka gledatelja emitovanih tokom emisije ''Zabranjeni forum''. 

 

Štefica Galić će 2012. godinu pratiti po nizu incidenata nakon što je u javnost izašao film o njenom pokojnom suprugu, humanisti Neđi Galiću, koji je u ratu spasio mnoge bošnjačke porodice. Urednica web portala tačno.net pretučena je i verbalno zlostavljana u svom rodnom Ljubuškom, označena kao izdajica svoga naroda. Iako je od premijere dokumentarnog filma prošlo godinu dana, i danas živi u strahu. Njen radni kolega, novinar na portalu, Amer Bahtijar kaže: “Još se to dešava. Prije mjesec dana na jednom portalu nacrtana je linija kuda se kreće glavna urednica uz poruku: ’Zašto se mogu slobodno šetati?’ Sramotno je da se ne možemo slobodno šetati po gradu gdje živimo i gdje radimo. Mi smo to prijavili policiji. Iako je bila jasna prijetnja, policija nije još ništa uradila. Ono što se desilo Štefici Galić u svakoj civiliziranoj zemlji bilo bi okvalificrano kao zločin iz mržnje, a kampanja koja se protiv nje i danas  kao govor mržnje u javnom prostoru", upozorava Bahtijar.

 

 

 

 

Iako je Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH krajem jula 2013. usvojio tekst Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Federacije BiH, koji je uključivao i uvođenje zločina iz mržnje, sam zakon nije usvojen na sjednici Doma naroda. 

 

Zločin iz mržnje je prema predloženom zakonu bio definiran kao "svako krivično djelo kod koga je pretežna ili isključiva pobuda za izvršenje bila mržnja, odnosno netrpeljivost ili predrasuda prema oštećenom licu koja je zasnovana na njegovom stvarnom ili pretpostavljenom ličnom svojstvu, odnosno ličnom svojstvu lica sa kojim se oštećeni dovodi u vezu, kao što je nacionalna, vjerska ili etnička pripadnost, boja kože, spol, seksualna orijentacija, invaliditet, zdravstveno stanje, rodni identitet ili neko drugo lično svojstvo". 

 

Izmjene Zakona predložio je Klub zastupnika SDP u Predstavničkom domu, što je za većinu delegata u Domu naroda bio osnovni razlog da glasa protiv izmjena. Federalni delegati su kritikovali SDP da ovaj prijedlog prije svega ima svrhu stranačke promocije. Jasenko Tufekdžić, delegat bošnjačkog kluba iz SDA, kaže kako su izmjene zakona neke njegove stranačke kolege podržale, što je po njemu najbolji odgovor kako nije riječ ni o kakvoj opstrukciji. "Ja sam bio protiv toga, neki delegati iz naše stranke ne. Za mene je žalosno da stranka, u ovom slučaju SDP, radi izmjene i dopune Krivičnog zakona, a da pritom dosta toga nije praćeno pravnom strukom. Same te kaznene odredbe nisu decidne i jasne, i meni je kao diplomiranom pravniku nelogično da jedna partija koja ima premijera i ministra pravde u Vladi FBiH, izlazi samostalno sa svojim prijedlogom. Sama činjenica da je izmjene zakona trebao braniti čovjek koji nije po struci pravnik, za mene je apsurdna. Smatram da je ovo trebala rješavati Vlada", naglašava Tufekdžić.

 

Za Tomislava Martinovića, delegata hrvatskog kluba iz HDZ BiH, zakon je neprecizan. Za njega je sporan član u kojem se kaže “ko na bilo koji način potiče na mržnju nasilje, kazniće se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine".  "Mislimo da je takva norma nejasna, apstraktna i neodređena i ovo se mora promijeniti“, upozorio je Martinović. Predložena rješenja nisu podržali ni delegati HDZ-a 1990, SNSD-a, SDU, NSRB-a i HSP-a.

 

Na optužbe o "stranačkoj promociji", Jasenko Selimović, šef Kluba zastupnika SDP-a u Parlamentu FBiH podsjeća kako je prijedlog SDP-a dobio saglasnost Vlade FBIH i podršku u Predstavničkom domu- "Proceduralni razlozi jednostavno nisu istiniti. Možemo opravdano sumnjati da postoje dublji razlozi zbog kojih u Krivičnom zakonodavstvu FBiH još uvijek nema dijela koji bi zločin iz mržnje okarakterisao kao otežavajuću okolnost prilikom donošenja presude. Mislimo da u samom tekstu Krivičnog zakona ova oblast mora biti regulisana jer smo svakodnevno suočeni sa djelima koja svjedoče o etničkoj, nacionalnoj i vjerskoj netrpeljivosti. Također, trebalo bi jasnije sankcionisati i krivična djela počinjena iz mržnje zbog seksualne opredjeljenosti."

 

Nakon neusvajanja amandmana na krivični zakon, oštro su reagovali i u Koaliciji za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje.  Vladana Vasić iz Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje podsjeća da je inicijativa za uvođenje zločina iz mržnje u krivično zakonodavstvo krenula 2010. godine. RS i Brčko Distrikt su usvojili amandmane koji uključuju mržnju kao otežavajuću okolnost krivičnih djela i uveli su kvalifikovane oblike krivičnih djela. “Mi smo kao Koalicija reagovali i poslali širu definiciju da bi se pokrio veći dio zločina iz mržnje, što su u SDP-u prihvatili. No zaustavljeno je u Domu naroda", dodaje.

 

Također, Andy MCGuffie, glasnogovornik Delegacije Evropske Unije u BiH napominje da je usvajanje ovog zakona vrlo važno i da se vlasti na taj način moraju oabvezati na borbu protiv zločina iz mržnje. ''Sve zemlje članice Unije su to učinile i to se očekuje od svih koje su na putu da postanu članice EU. Posebno nas zabrinjava nedostatak jedinstvenih podataka o tome koliko je ovih zločina počinjeno, i šta je po tom pitanju urađeno. Bez toga, ne možemo uopće shvatiti koje su razmjere problema sa kojim se suočavamo.'' 

 

Nedostatak zakona je glavni razlog zbog koga se djela koja jesu motivisana mržnjom ne zavode kao zločin iz mržnje. ''Ni policija, ni tužilaštvo, ni ostale institucije ne zavode motive u klasifikacijama”,  naglašava Vladana Vasić.

 

Da je ovo ozbiljan problem, naglašavaju i u Udruženju stručnih saradnika i savjetnika u sudovima. "Postoji neznatan broj prijava koje se odnose na krivična djela izazivanja rasne, narodnosne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti. Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je zaprimilo vrlo mali broj prijava vezanih za počinjenje ovog krivičnog djela, međutim, niti u jednom slučaju nisu podignute optužnice, niti su donesene osuđujuće presude. Slična situacija je na području cijele Federacije“, kaže Jasmina Omičević članica Udruženja.

 

Glavni federalni tužitelj Zdenko Knežević napominje kako bi uvođenjem zločina iz mržnje u Krivični zakon Federacije došlo do strožijeg kažnjavanja krivičnih djela koja su motivirana mržnjom. Sa druge strane, dodaje da je nezadovoljan predloženim izmjenama Krivičnog zakona. ''Ako govorimo o zločinu iz mržnje onda je trebalo dopuniti sva krivična djela koja mogu biti motivirana mržnjom. Ovdje se išlo na to da mržnja može biti otežavajuća okolnost, međutim vrlo je upitno ako vam počinilac uleti na groblje i sruši primjerice sve nišane ili križeve. To je u suštini posebno krivično djelo, ali ako se utvrdi da su pobude iz mržnje,  nacionalne ili vjerske netrpeljivosti, onda bi to trebala biti kvalifikatorna okolnost''.

 

Pitanje je koliko će kvalificiranje samo otežavajuće okolnosti biti od utjecaja na kaznu, ukoliko se ne radi o kvalifikovanom obliku krivičnog djela. Ono što bi prema Kneževiću zaista pomoglo je  potpuna harmonizacija zakonskih obilježja ovog krivičnog djela.  “Dok god nemamo harmonizirana zakonska obilježja krivičnog djela, zaista je problematično i upitno koliko narušavamo načelo jednakosti građana pred zakonom. Pošto se u četiri krivična zakonodavstava pojavljuju razlike, naravno da to ima za posljedicu da se i zakon različito primjenjuje u odnosu na izvršioce ovog krivičnog djela”, upozorava Knežević. 

 

 

 

Međutim, zločin iz mržnje je uvijek teško procesuirati, jer izazov leži u dokazivanju motiva. Iskustvo u Brčkom, u kome je izmjenjen Krivični zakon, to i pokazuje – od 2004. godine tek je šest slučajeva prijavljeno. U pet je izrečena presuda, a jedan je još uvijek u fazi suđenja. Riječ je o uglavnom o uvrijedljivim grafitima, ali jedan slučaj - krivično djelo teške tjelesne povrede motivirano mržnjom- na kraju je završio  oslobađajućom presudom jer krivica nije dokazana.

 

Glavni tužitelj Brčko Distrikta, Zekerija Mujkanović i sam navodi da je teškoća dokazivanja jedan od uzroka malog broja prijava zločina iz mržnje. “Motiv je uvijek teško dokaziv element u bilo kojem krivičnom djelu pa i u djelima gdje se mržnja pojavljuje kao isključivi motiv. Govor mržnje s druge strane pretvoren je u krivično djelo od kojeg u sistemu zaziru. Mislim da se ponekad olako prelazi preko toga", upozorava on.

 

Sa druge strane, postavljeni su visoki standardi za dokazivanje motiva, što je problem za tužioce. ‘’Kad je riječ o pitanju utvrđivanja i dokazivanja motiva, mislim da taj motiv treba dokazivati kroz čin koji je počinjen. Primjera radi, ako je neko zapalio jaslice uoči Božića, ako je neko zapalio zastavu ovog ili onog naroda, ako je neko polupao prozore na džamiji uoči Bajrama, onda se postavlja pitanje šta tu treba dokazivati kao motiv i šta je ustvari taj motiv. Očito je motiv bio usmjeren prema određenoj grupaciji, bilo vjerskoj ili nacionalnoj, što onda ima nesagledive posljedice’’, smatra Nijaz Mehmedbašić, glavni tužilac u Tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona.

 

Posebice je teško procesuirati zločine iz mržnje počinjene spram LGBT osoba, zbog specifičnosti procesa autovanja svoje seksualne orjentacije i rodnog identiteta. Sarajevski otvoreni centar je odnedavno iz tog razloga otpočeo saradnju sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo. Predrasude koje sami predstavnicie policije imaju prema LGBT osobama predstavljaju kočnicu u razumijevaju zločina iz mržnje, ali i stav da je bavljenje motivom zadatak tužilaštva. 

 

Bez obzira na rezultat glasanja u Domu naroda Federalnog parlamenta, klub poslanika SDP BiH planira isti prijedlog izmjena Krivičnog zakona FBiH poslati u procedure, kada se za to stvore poslovnički uslovi.  Zoran Mikulić, federalni ministar pravde (SDP) ne bježi od mogućnosti da Ministarstvo predloži izmjene i dopune koje su nophodne, jer se time sinhronizuje krivično zakonodavstvo u BiH i poštuju međunarodne norme.

 

Klub parlamentarki Parlamenta FBiH je na posljednjoj sjednici odlučio da će predloženi amandmani biti uključeni u sveobuhvatni Nacrt Zakona o izmjenama Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, a koji će predstaviti Klub parlamentarki. Zakon će nakon toga biti upućen na vladu i javnu raspravu, te na razmatranje i usvajanje u oba doma Parlamenta Federacije BiH.

Do tada – mržnja prema ''drugom'' i ''drugačijem'', i sva krivična djela koja iz nje proizilaze, prolaze nekažnjeno u Federaciji BiH.