Osmomartovski marš: “Neću da me tlačiš, hoću da me platiš”

“Smanji ego, povećaj platu”, “Ženi je mjesto u revoluciji”, “Neću da me tlačiš, hoću da me platiš” - neki su od natpisa na transparentima koji su se danas mogli vidjeti na ulicama Sarajeva tokom održavanja ovogodišnjeg Osmomartovskog marša, koji je organizovala neformalna grupa aktivistkinja i aktivista iz Bosne i Hercegovine (BiH).

Cilj je bio da se tradicionalnom šetnjom, pod sloganom “Hoću da živim od svog rada!”, skrene pažnja na nepovoljna radnička prava žena u BiH.

“Osmomartovski marš organizujemo jer je borba za radnička prava i dostojanstven život žena neprekidna i neodložna. Ljudska prava žena krše se svakodnevno, a pogotovo radna, ekonomska i socijalna prava žena. Ne živimo u društvu jednakosti, za jednakost na radnom mjestu se još uvijek svakodnevno borimo”, za Diskriminacija.ba kaže Maida Zagorac, članica organizacionog odbora Bh. osmomartovskog marša.

Zagorac dodaje da žene u BiH često redovno rade prekovremeno, a često i neplaćeno.

“Trpe mobing, diskriminaciju, seksualno uznemiravanje i suočavaju se sa nesigurnim radnim uslovima, nedovoljnim platama, dok istovremeno obavljaju drugi, nevidljivi rad u kući – onaj neplaćeni za koji se podrazumijeva da se radi iz ljubavi, brinući se o djeci, starijima i porodici”, ističe ona.

Zagorac naglašava da je napredak i uspjeh na radnom mjestu ograničen, te da se žene nerijetko suočavaju sa fenomenom “staklenog plafona”, napredujući do određenog nivoa, gdje se “suočavaju sa izazovom da probiju taj plafon i dođu na više pozicije, koje su uglavnom rezervisane za muškarce”.

Osmomartovski marš, kako ističe, označava našu svakodnevnu borbu za jednakost plata, za pravo na plaćeni godišnji odmor, za sigurnost na radnom mjestu, za pravo da ne budemo ponižavane i preopterećene, za pravo na život od svog rada.

Za nepravdu i diskriminaciju koju žene doživljavaju na radnom mjestu Zagorac kaže da su sistemski i duboko ukorijenjeni problemi, što je nedopustivo.

“Skoro polovina žena u BiH doživjela je mobing. Mnoge su izgubile posao jer su trudne, mnoge su na intervjuima za posao pitane da li planiraju porodicu iako je to protuzakonito, mnogima je uskraćeno napredovanje samo zato što su žene, mnoge se svakodnevno suočavaju sa seksualnim uznemiravanjem na radnom mjestu”, govori Zagorac.

Napominje da, u odnosu na muškarce, žene u BiH dobijaju manju platu za isti posao, dok istvremeno nose teret neplaćenog kućnog rada.

“Žene rade dvostruko više, a naknada koju primaju je isto tako dvostruko manja!”, ističe ona.

Tradicionalnom osmomartovskom šetnjom skrenuta je pažnja na nepovoljna radnička prava žena u BiH. Stotine građana i građanki iz Sarajeva, Banjaluke, Tuzle i Mostara, danas su na Međunarodni dan žena marširali na ulicama tih gradova za dostojanstveniji rad žena, njihovu veću sigurnost na radnom mjestu i jednake plate. Uz parole i transparente marširalo se i protiv neplaćenog i potplaćenog rada u BiH.

Osmomartovski marš, objašnjava Zagorac, nije samo protest – “to je poruka moćnicima, vlastima i poslodavcima, da radnice nisu robinje i da nećemo šutjeti dok oni profitiraju, a nas izrabljuju. To je historijska borba koja traje i od koje nećemo odustati”.

Osmomartovski marš je osim u Sarajevu, danas održan u Banjaluci, Mostaru i Tuzli. Mirne protestne šetnje održat će se i sutra, na ulicama Brčkog, Zenice i Kaknja.