Lidija i Dunja: Djevojke neobičnih zanimanja

Za obavljanje bilo kog posla preduslovi su lične sposobnosti i vještine, iskustvo i motivacija. Rod i pol se ne nalaze među njima, iako ih patrijarhalno nastrojeno društvo uporno pokušava nametnuti kao osobine od kojih zavisi kvalitet izvršavanja određenih zadataka.

 

Ne želeći da se povinuju podjeli poslova na muške i ženske, već da se vode isključivo svojim interesovanjima i kvalifikacijama, žene u BiH izlaze iz rodnih okvira. 

 

Lidija Drakulić (27) iz Banjaluke bavi se produkcijom zvuka na svim vrstama događaja, bez obzira na to dešavaju li se oni u zatvorenom prostoru ili pod vedrim nebom. Njen posao podrazumijeva mnogo fizičkog rada, poput istovaranja opreme i njenog postavljanja na bini i oko nje, te brige o samom kvalitetu zvuka. Za toliko širok raspon poslova ne postoji zbirno zanimanje pa je Lidija u isto vrijeme tonska tehničarka, binska tehničarka, roudi, monitoring ton majstorka, a sve češće i standardna ton majstorka. Zajedničko za sve to jeste live produkcija zvuka. 

 

 

Kako ističe, zvuk je zanimao još od djetinjstva, pa se bavila muzikom kroz sviranje klavira i pjevanje u horu. Zatim se u Društveno-kulturnom centru Incel u Banjaluci susrela sa produkcijom zvuka tokom muzičkih nastupa. Tu otkriva da je zvuk više zanima iz perspektive ton majstorke nego muzičarke.

 

"U DKC Incel bio je moj prvi susret sa miksetom, manjom binom, razglasom... To su bili moji amaterski počeci. Početkom prošle godine je moj sadašnji, a i tadašnji, mentor Ninoslav Tiki Dobrijević objavio oglas za obuku za tonske tehničare, koja je bila besplatna za ljude koji žele da rade u rental kompaniji", prisjeća se Lidija svog puta do rada na velikim binama. 

 

Kako ističe, nakon obuke počela je da radi u kompaniji koja iznajmljuje audio i binsku opremu, tako da je stekla široko radno iskustvo u produkciji zvuka. Angažovana je na većim i manjim koncertima, muzičkim festivalima, festivalima koji kombinuju film, ples i predstave, predizbornim skupovima... Objašnjava da je za ovakvu vrsta posla potrebna ljubav jer je fizički i mentalno naporan.

 

"Radni sati su jako dugi, kada radite neki veliki open air festival na nogama ste po 20 sati u komadu. Pošto ga ja strašno volim i baš me zanima, te neke negativne strane posla mi ne smetaju", govori ona.

 

 

Pored live produkcije zanima je i zvuk za film, dok svoju specijalizaciju vidi u smjeru ton majstorke. Kao jedan od najvećih dosadašnjih uspjeha izdvaja to što je tri dana radila kao monitoring ton majstorka na Main stageu OK festa. 

 

Ističe da do sada nije srela ženu u BiH koja se bavi istim poslom, ali ni diskriminaciju na terenu. Čak su joj i neki poznatiji izvođači s kojima je radila dali komentar da im je drago da konačno vide ženu na bini.

 

"Ono što je najbitnije u live produkciji jeste da li ti možeš da radiš i da li možeš da realizuješ događaj. I to je ljudima najbitnije. Bilo ljudima za koje radiš ili klijentima koji uzimaju rental. Ono što nekog zanima je da li znaš da radiš i možeš li. U većini slučajeva ih zaista ne interesuje da li ste muškarac ili žena, što je super jer tako bi trebalo da bude u svakom poslu."

 

Pored toga što je još uvijek neobično vidjeti ženu da radi zahtjevnije fizičke poslove, slična situacija je u pojedinim sportovima. Dunja Popović (26) iz Banjaluke se sportskim ribolovom bavi punih 20 godina. Kako ističe, žena u ovom sportu je sve manje, a one se ne shvataju dovoljno ozbiljno, čak ni kada su na sudijskim pozicijama. Ona je nakon takmičarske karijere i osvajanja više od 40 medalja, pehara i priznanja, položila ispit za saveznu sutkinju. 

 

 

"Na neki način ne shvataju me ozbiljno, ne shvataju da i ja mogu pecati, da se i mi žene možemo posvetiti i to zavoljeti. U početku je bilo nekoliko situacija kada me nisu dovoljno ozbiljno prihvatali kao sudiju. Međutim, kada su vidjeli da sam se prije bavila takmičenjima, da imam dosta iskustva, ozbiljnije su me shvatali. Na nivou Republike Srpske ima samo nekoliko žena koje su sudije. Uglavnom su kao i ja, takmičarke koje su kasnije položile ispit za sudiju", govori nam Dunja, koja se bavi lovom ribe udicom na plovak, i dodaje da je takmičarki u ovom sportu sve manje.

 

Peca sve vrste ribe na stajaćim i tekućim vodama. Za nju je ribolov izgovor za odlazak u prirodu, a znatno je uticao i za izbor ekologije kao njene profesije. 

 

"Ja sam još odmalena pecajući pratila odnose između biljaka i životinja, tačnije interakcije koje su me tada zanimale. To je sve rezultovalo mojim izborom profesije kasnije. Trenutno privodim kraju master i moja tema će baš biti vezana za ribe. Prije svega, nadam se da će tema pomoći radu Sportsko ribolovnog društva Banjaluka", ističe.

 

 

Zbog izuzetnog doprinosa u razvoju ribolovnog sporta dobila je plaketu od Sportsko ribolovnog društva Banjaluka, a takođe je i članica komisije za ekologiju i unapređenje ribljeg fonda u okviru Sportsko ribolovnog Saveza Republike Srpske.