Brojke koje ravnopravnost ne znače

Žašto žene ne rade u rudnicima biće vječnolebdeće pitanje onih koji bi jednakost sveli na potezanje konopca ili kakve druge vještine za koju je preduslov isključivo fizička snaga. A u vrijeme dominacije kapitala, snaga je jedino tamo gdje je finansijska moć. Da je drugačije, posebno u bosanskohercegovačkim uslovima, ne bi žene postale liderice u kulturnom menadžmentu, dominantne u novinarskoj profesiji ili brojnije u prosvjeti.

 

Ni tamo gdje su u formalnoj većini, ne znači da će biti na liderskim pozicijama. Ni onda kada su u političkim partijama u omjeru kog propisuje izborni zakon, ne znači da će biti nositeljice izbornih listi.

 

Način na koji ženu vidi industrija oglašavanja vjerovatno je najvjerodostojnija slika percepcije savremene žene posvećene otklanjanju tvrdokornih mrlja, pročišćavanju odvoda, omekšavanju rublja ili izboru higijenskih uložaka zahvaljujući kojima će da poleti do prve trgovine u kojoj su slogani iz akcijskih ponuda upućeni isključivo njoj, ženi ili dami.

 

Nema tog Osmog marta u kom se patrijarhat neće potruditi da nam u prigodnim medijskim izvještajima predstavi žene u najčešće muškim zanimanjima, svodeći tako višedecenijsku borbu za jednakopravnost na žensku sposobnost da šoferira tramvajem.

 

 

Nakon posljednjih opštih izbora 2014. godine, formirana je vlast u kojoj, kao i svaki prethodni put, nema minimalnog broja ministrica. Dvije kantonalne vlade otišle su korak dalje kompletirajući ministarstva bez ijedne ministrice. Slične primjere ćemo naći u upravnim odborima većine institucija u BiH.

 

Podaci o ukupnom učešću žena na tržištu rada takođe su nepovoljni i ukazuju iz godine u godinu na veći broj zapošljavanja muškaraca, uprkos izostanku ove disproporcije prilikom sticanja obrazovnih zvanja.

 

Broj žena u sudskoj vlasti daleko je veći od drugih grana vlasti, navodi se u aktuelnom Narandžastom izvještaju Sarajevskog otvorenog centra, ali broj žena koje rade u sudstvu je dosta veći od broja žena koje se nalaze na visokim funkcijama u pravosudnim organima ili u sudovima više nadležnosti.

 

Treba li podsjećati da u svom postdejtonskom periodu, a to je punih 20 godina, Bosna i Hercegovina u tročlanom predsjedništvu nije imala ženu. Na poziciji predsjednika/ce Federacije BiH, od ukupno 11 osoba koje su obnašale ovu funkciju, samo jedna je bila žena. Onda kada dobiju ministarske pozicije, žene najčešće odlučuju o nedovoljno ''atraktivnim'' ili nedovoljno profitabilnim resorima kao što su socijalna problematika, zdravstvena zaštita, rad i obrazovanje.

 

Zastupljenost žena na rukovodećim pozicijama u oblasti finansija, van organa vlasti kao i u samoj vlasti, jako je mala, ali su asistentske pozicije predstavnika upravljačkih struktura namijenjene najčešće ženama.

 

 

Iako su na početku mediji navedeni kao resor u kom su žene većina, oni su, jednako kao i sudstvo ili obrazovni sektor, ponajbolja ilustracija čvrsto postavljenih temelja za držanje staklenog stropa koji podrazumijeva nemogućnost napredovanja žena do menadžerskih pozicija. Na čelu sva tri emitera Javnog servisa Bosne i Hercegovine nalaze se muškarci. Isto je i sa upravnim odborima ovih medijskih kuća. Na čelu Regulatorne agencije za komunikacije takođe je muškarac.

 

Na poziciji direktora telekoma (BH Telecom, M:tel i HT Eronet) nalaze se muškarci. Od osam državnih univerziteta u Bosni i Hercegovini, samo je na čelu mostarskog sveučilišta rektorica. Na pozicijama generalnih direktora ili predsjednika uprave vodećih banki u Bosni i Hercegovini su muškarci.

 

Neophodnost većeg učešća žena u upravljačkim strukturama nije samo obaveza proistekla iz Zakona o ravnopravnosti spolova. Blokiranje žena u napredovanju na najviše rukovodeće pozicije, samo zato što su žene podrazumijeva  ''da su talenti žena neiskorišteni, ljudski kapital uzaludno potrošen, a kvaliteta osoba na najvišim pozicijama možda kompromitiran'', piše 2010 Women's Report.

 

Socijalističku sliku proizvodnih pogona u kojima dominiraju žene iz vremena kada je postojala industrija konfekcije, dok nismo postali tržište za bjelosvjetske outlete, zamijenila je slika radnica u tržnim centrima ili kojekakvim objektima koji samo izgledom podsjećaju na samostalne trgovačke radnje. 

 

U njima, za mizernu naknadu, žene rade u uslovima sličnim robovlasničkim. Kada se uspiju putem novog zaposlenja ili odustajanja odmaći od tog grotla, o svojim iskustvima kazuju na društvenim mrežama i u Facebook grupama namijenjenim pronalaženju posla.  

 

Iako su istraživanja u brojnim zemljama pokazala da kompanije sa većim brojem zaposlenih žena na rukovodećim pozicijama imaju bolju organizaciju i finansijsku učinkovitost, te bolje korporativno upravljanje, ovaj model prema postojećem stanju u Bosni i Hercegovini će još dugo čekati na svoju primjenu.