(Bez)uslovna zdravstvena zaštita žena - participacija?

Nadležni organi vlasti i zdravstvene institucije su dužne da poduzmu sve mjere u pravcu organizovanja zdravstvenog sistema koji će obezbijediti adekvatnu i sveobuhvatnu zdravstvenu zaštitu, dostupnost zdravstvenim uslugama, uključujući i one koje se odnose na planiranje porodice, bez obzira na spol. Komitet za eliminaciju diskriminacije nad ženama je razmatrajući posljednji periodični izvještaj BiH preporučio da država mora pojačati napore kako bi osigurala da žene, uključujući ugrožene grupe žena, imaju ravnopravn pristup zdravstvenim uslugama i odgovarajuću pokrivenost zdravstvenim osiguranjem. 

 

Decentralizovanost zdravstvenog osiguranja i zdravstvene zaštite, kao i neujednačene ekonomske moći entiteta i kantona, imaju za posljedicu neujednačene politike, ograničen pristup i obim korištenja prava iz zdravstvenog osiguranja u BiH. Prema podacima entitetskih ZZO preko 500.000 građana/ki nema zdravstveno osiguranje, od čega se više od dvije trećine odnosi na FBiH. Jedan od razloga je pogrešno tumačenje člana 19 tačka 13a Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH od nižih nivoa vlasti, kojom se status osiguranog lica utvrđuje za djecu od rođenja, kao i za djecu redovne učenike i studente, najviše do 26. godine starosti, a koja nisu zdravstveno osigurana kao članovi porodice osiguranika.

 

Većina kantona je ovo pravo ograničila samo na djecu od rođenja do polaska u školu, odnosno na djecu sa statusom redovnog učenika i studenta, tako da su djeca uzrasta od 6-15 godina starosti, koja ne pohađaju osnovno obrazovanje, ostala isključena iz ovog prava. Postupajući na ovaj način, u TK je krajem 2015. godine 46 djece ostalo bez zdravstvenog osiguranja. Među njima 70 posto čine djevojčice koje zbog siromaštva i zanemarivanja od roditelja ne pohađaju ili su prijevremeno napustile osnovno obrazovanje.

 

Osim toga, tu je i diskriminatorna odredba  Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH i Zakona o posredovanju u zapošljavanju kojom se za razliku od zakonskog rješenja u RS, uslovljava ostvarivanje prava na zdravstveno osiguranje/zaštitu nezaposlenih lica preko zavoda za zapošljavanje, postojenjem roka za prijavu na zavod od 30-90 dana po prestanku školovanja ili gubitka posla.  To posebno pogađa djevojčice/žene iz marginaliziranih grupa (Romkinje, izbjegla i raseljena lica) i ruralnih područja, koje se zbog nedostatka informacija, finansijskih sredstava (za prevoz i pribavljanje dokumentacije), te patrijahalnog odgoja, ne prijavljuju u zakonskom roku na evidenciju nezaposlenih lica, te tako trajno gube pravo na zdravstveno osiguranje zbog slabih mogućnosti zaposlenja na selu ili kao udate žene postaju ovisne o statusu supruga kao osiguranika. 

 

S ciljem ujednačavanja prava osiguranih lica na području cijele FBiH i uvođenja paketa minimalnih prava na zdravstvenu zaštitu za neosigurana lica, Parlament Federacije je donio Odluku o utvrđivanju osnovnog paketa zdravstvenih prava. Ovom Odlukom, između ostalog, zdravstveno neosigurana djeca do 18 godina starosti i studenati do 26. godina starosti su potpuno izjednačeni sa pravima osiguranih lica, dok se ženama koje nemaju status osiguranog lica utvrđuje pravo na bezuslovnu zdravstvenu zaštitu u toku trudnoće i poroda, te puerperija i postnatalnih komplikacija do šest mjeseci nakon poroda. Odluka nije zaživjela u praksi jer kantonalne vlade u svojim budžetima nisu obezbijedili sredstva za finansiranje prava za neosigurana lica, pa veliki broj neosigurne djece i žena i dalje ostaju isključena iz sistema obaveznog zdravstvenog osiguranja.

 

Na istoj sjednici usvojena je i Odluka o maksimalnim iznosima neposrednog učešća osiguranih lica u troškovima korištenja pojedinih vidova zdravstvene zaštite u osnovnom paketu zdravstvenih prava kojom su utvrđeni maksimalni iznosi participacije za korištenja pojedinih zdravstvenih usluga (152) od osiguranih lica, kao i kategorije osiguranih lica koja su oslobođena od plaćanja participacije.

 

Od plaćanja participacije oslobođeno je 14 različitih kategorija osiguranih lica među kojima su: djeca, žene u ostvarivanju zdravstvene zaštite u vezi trudnoće i materinstva, korisnice zdravstvenih usluga u vezi s prevencijom karcinoma dojke i maternice, lica starija preko 65 godina starosti koja nisu korisnici penzija odnosno penzioneri sa minimalnom penzijom, nezaposlena lica, osobe s određenim stepenom invaliditeta i druge ranjive grupe. Iako su kantoni bili u obavezi da u roku od 60 dana usklade svoje propise o participaciji sa ovom odlukom, to ni do danas nisu učinili, zbog čega veliki broj osiguranih lica ne može da ostvari svoje benefite u pravcu oslobađanja od plaćanja participacije.

 

Neprimjena ove odluke u kantonima naročito pogađa žene koje pripadaju marginaliziranim grupama (Romi, žene sa sela, raseljena lica i povratnice, nezaposlene žene), kao i žene za vrijeme prenatalnog i postnatalnog perioda. Većina romskih porodica i porodica u stanju socijane potrebe nisu u stanju da za sebe i svoju djecu plaćaju pojedinačnu ili godišnju participaciju za usluge zdravstvene zaštite, pa iste koriste samo u hitnim slučajevima. Među članovima zajednice Roma posebno su osjetljive skupine žena i djece.

 

Zbog uslovnljenog pristupa zdravstvenoj zaštiti i za vrijeme trudnoće, 21 posto Romkinja trudnica u dobi od 15-49 godina nije tražilo ni  dobilo prenatalnu zdravstvenu zaštitu. Stopa smrtnosti dojenčadi i djece mlađe od pet godina u romskoj populaciji je tri puta veća nego kod ostale populacije, a duplo viša od prosjeka WHO za evropsku regiju (13 na 1.000 živorođenih). Veliki broj smrtnosti dojenčadi Roma posljedica je iznenadne dojenačke smrti i raznih vrsta respiratornih bolesti, najčešće pneumonija, koje se pravovremeno i adekvatno ne liječe zbog nemogućnosti plaćanja participacije pri korištenju usluga ljekarskih pregleda i nabavke lijekova.

 

Nezaposlenim ženama su zdravstvene usluge za koje se plaća participacija u principu dostupne ukoliko imaju razumijevanja od strane onih od kojih su ekonomski zavisne, najčešće supruga ili roditelja, a ne od stvarnih potreba same žene. Na preventivne zdravstvene usluge za žene (npr.mamogrfija, skrining karcionoma grlića maternice i dojke) se ne gleda kao na prioritetni trošak za kućni budžet. Posebno su ugrožene nezaposlene žene žrtve nasilja u porodici koje zbog nedostatka vlastitih prihoda ne traže adevatnu medicinsku pomoć.

 

Zbog visokih troškova participacije za uslugu boravka u bolnici u svojstvu majke pratilje sa djetetom starijim od godinu dana, većina nezaposlenih majki nije u mogućnosti da koristi ovu uslugu i prinuđene su da mimo svoje volje bolesno dijete ostave na liječenju, što značajno usporava oporavak djeteta i bitno narušava zdravlje majke.