Alma Kratina: Još jedan 8. mart stiže – ima li razloga za radost?

Istraživanja kažu između ostalog da žene predstavljaju više od 50 posto svjetskog stanovništva, obavljaju dvije trećine svih radnih sati, primaju jedan posto svjetskih prihoda i posjeduju jedan posto svjetske imovine.

 

Statistike neumoljive a iza njih se "valjaju brda diskriminacije". Kada se ovi globalni parametri svedu u našu stvarnost, teško je suštinski promisliti o bilo kojem važnom segmentu života, a da se ne spotaknemo o diskriminaciju prema ženama. I bilo bi divno snažno i glasno zagovarati nerazdvajanje, ne pristajati na činjenicu da pominjemo termine "muški" i "ženski" u kontekstu posla i bilo kakvog angažmana, no, nažalost, to je nemoguće.

 

Nemamo iste startne pozicije, nismo isto vidljive, nismo isto zastupljene na mjestima moći i odlučivanja, nismo isto plaćene za iste poslove koje obavljamo isto ili čak i bolje od naših muških kolega, rijetko smo vlasnice porodičnih imanja i nekretnina usljed patrijarhalnog naslijeđa naših porodica, nemamo ista sredstva za razvijanje ženskih sportskih klubova kao naše muške kolege, nismo prepoznate u budžetima mada postoji obaveza rodno odgovornog budžetiranja, mnogo više sati rada provodimo u brizi za djecu i naše starije članove porodica, koji trebaju njegu koju sistem zdravstva koji imamo očigledno nije prepoznao na pravi način... Moglo bi se nabrajati u nedogled, ali to neće popraviti stanje. To je samo konstatacija koja nam govori da moramo još mnogo raditi na ispravljanju ovih nepravdi koje cijelo društvo vode nazad.

 

Danas u Bosni i Hercegovini imamo agencije za ravnopravnost spolova, parlamentarne odbore za ravnopravnost spolova, gender centre, zakonska rješenja kroz koja su regulisane važne oblasti i kroz čiju bi se dosljednu primjenu slučajevi diskriminacije žena i njihove zaštite morali riješiti, no, uprkos i Zakonu o ravnopravnosti spolova i Zakonu o zabrani diskriminacije, mi danas imamo veliki broj slučajeva nasilja u porodici i činjenicu da je svaka treća djevojčica i žena doživjela neki vid diskriminacije u toku života. 

 

Ovo stanje je potvrđeno i kroz istraživanja Institucije ombudsmana u Bosni i Hercegovini. Kao zemlja potpisnica Istanbulske konvencije i Pekinške deklaracije, mi smo se obavezali pitanje rodne ravnopravnosti tretirati kao neodvojivi dio u provođenju svih važnih odluka u ovoj zemlji. Kako bi se stvorili  uslovi za snažniji angažman žena, kvota zastupljenosti od 40 posto na izbornim listama jeste jedan sklonjen kamenčić na putu sprečavanja podzastupljenosti žena na mjestima odlučivanja, ali sve dok to i formalno ne bude 50 posto, i uz promijenjenu svijest cjelokupnog društva po ovom pitanju, teško će doći do suštinskih promjena. 

 

Zbog svega navedenog  8. mart, kako ga god doživljavao svako od nas, prilika je da se sjetimo svih onih snažnih žena koje su bile dio snage koja je donijela, na krilima teške borbe, prava koja danas uživamo. Ta prava su nam dala mogućnost da izrazimo svoj stav i ukažemo na sve ono što je potrebno učiniti da bismo dosegli nivo koji imaju, istina rijetke zemlje u svijetu, a to je društvo u kojem su i muškarci i žene ravnopravni. Dok svijest društva ne bude na nivou prihvatanja ovakve situacije bit ćemo suočeni sa diskriminacijom koja će gušiti naš napredak, jer pitanje ravnopravnosti žena je sve samo ne žensko pitanje. To je pitanje stvaranja uslova za napredak budućih generacija i kvaliteta njihovih života.

 

Kao prilog borbi za ispravljanje diskriminatornih odrednica koje su realnost u Federaciji Bosne i Hercegovine povodom 8. marta u Parlamentu FBiH će se održati rasprava o pitanju porodiljskih naknada, odnosno mogućim rješenjima za njihovo ujednačavanje na nivou Federacije BiH. Doprinos borbi da sve majke i djeca ove zemlje imaju ista prava bez obzira na to u kojem kantonu žive zajedno će dati predstavnice parlamenata i nevladinih organizacija.

 

I neka nam 8. mart bude  dan  podsjećanja na svu snagu i vrijednost ostvarenog kao snažan motiv za borbu pred nama!