Ekipa koju sa ponosom zovem svojom
U Crnoj Gori još uvek ne postoji aktivistička grupa koja se bavi isključivo trans pravima, ali se jedan od programa organizacije Kvir Montenegro bavi zaštitom i promocijom ljudskih prava transrodnih osoba.
U okviru ovog programa radi se na edukaciji LGBT, ali i šire zajednice o trans temama, a aktivne su i grupe samopodrške, na kojima se okupljaju trans osobe. I pored ogromne nevidljivosti transrodnih osoba u Crnoj Gori, već prije nekoliko godina započeta je javna debata u cilju poboljšanja položaja ove zajednice.
„U prošlosti, trans prava su definitivno bila zanemarivana kada su u pitanju LGBT prava. U Crnoj Gori, konkretno, u posljednjih nekoliko godina napravljen je znatan pomak kada su u pitanju trans prava, ali to je samo osnova na kojoj treba još mnogo da se radi. Koliko sam ja upućen, u Crnoj Gori su do sada i druge organizacije radile na pravima trans osoba, ali definitivno ne dovoljno. Nažalost, prava trans osoba su nešto čime se i sam LGBT pokret nedovoljno bavi, i ono na čemu mi radimo jeste da ova prava budu jednako važna kao i sva druga prava“, objašnjava Dorijan.
Transrodnost, odnosno pitanje „promjene pola“, kao tema se po prvi put pojavljuje u crnogorskoj javnosti 2009. godine, objavljivanjem intervjua sa trans muškarcem koji nije mogao da ostvari svoja prava na vjeroispovest, odnosno sklopi brak i kroz crkvene procesije, osim građanskih. Interesantno je da je upravo Mitropolija crnogorsko-primorska, pod vođstvom Amfilohija, bila prva koja je izdala saopštenje da osobe koje su usljed medicinske opravdanosti promijenile pol, imaju sva prava na korišćenje „darova Crkve Hristove, od krštenja do pričešća”, pa i pravo na brak.
„Prva transrodna osoba koja je u Crnoj Gori izašla u javnost sa svojim identitetom bio je trans muškarac Marko Bojanić, koji je još 2009. godine dao intervju za podgorički list „Vijesti“. Ovim korakom on je ujedno bio i prva javna LGBT osoba u Crnoj Gori, i žao mi je što se njegova priča, koja je meni bila prilično inspirativna, i imala važno mjesto u mojoj tranziciji, često zaboravlja. Danas, transrodne osobe, iako i dalje najmanje vidljive među LGBT populacijom, imaju sve više hrabrosti da „izađu iz ormara“, pa mogu sa zadovoljstvom reći da se situacija iz dana u dan mijenja na bolje. Jako sam zadovoljan što se za relativno kratak vremenski period trans zajednica u Crnoj Gori osnažila, i neizmjerno sam srećan kad vidim sve više hrabrih i jakih ljudi, spremnih da se zauzmu za sebe. Kada je u pitanju društvo, trans osobe još uvjek doživljavaju diskriminaciju u svakodnevnom životu. Međutim, siguran sam da je situacija po ovom pitanju mnogo bolja nego ranije. Ni ja, ni momci sa kojima se družim nismo za sada imali nikakve probleme, ali niko od nas nije javno aut. Zato ne možemo ni znati da li se stepen prihvatanja trans osoba u društvu mijenja, prateći promjene koje se dešavaju u sferi zakonskog regulisanja naših prava. Svakako mora još mnogo da se radi kroz edukaciju društva, ali definitivno da je Crna Gora donela brojne promjene u odnosu na ne tako daleku prošlost“, kaže Dorijan.
Dorijan opisuje svoje autanje roditeljima kao „jako burno“, ali ističe i ogroman trud koji je cijela porodica uložila kako bi što lakše prihvatila promjene koje će uslijediti. Podršku u porodici, ali i od okoline, navodi kao najvažniju za ličan rast i razvoj, kao i snagu za promjene koje su uslijedile nakon započinjanja tranzicije (procesa prilagođavanja pola).
„Roditeljima sam se autovao prije skoro 3 godine, i od tada se situacija među nama drastično promijenila. To je bio jako stresan i buran period, i bilo je potrebno mnogo strpljenja i rada, i sa moje i njihove strane, kako bismo sad bili tu gdje jesmo. Siguran sam da im nije bilo lako za svo ovo vrijeme, i jako cijenim sve što su uradili za mene. Od svih ljudi od kojih imam podršku, a jako ih je puno, porodica mi upravo daje najveću snagu u svemu ovome, i neizmjerno sam im zahvalan zbog toga. Zahvalan sam i na svim ljudima koji su uz mene, koji su mi dali snagu da danas čvrsto i ponosno stojim i budem ono što jesam. Ali bih i da poručim svim trans osobama kojima je teško i kojima se čini da ih porodica i prijatelji ne razumiju - budite strpljivi, uporni i jaki, jer na kraju ljudi koji vas vole ću uvjek biti uz vas. “
Iako zakonska regulativa u Crnoj Gori omogućava ostvarivanje nekih prava koja se tiču rodnog identiteta, Dorijan navodi da je najveći problem što dosta tih prava u praksi funkcionišu od slučaja do slučaja i nisu baš lako ostvariva.
„U teoriji postoje određena prava koja trans osobe mogu da ostvare, kao što su ostvarivanje zdravstvene zaštite, pokrivanje medicinskih troškova tranzicije, promjena ličnih dokumenata nakon tranzicije, ostvarivanje bračnog statusa nakon promjene dokumenata itd. U Crnoj Gori postoji zakon koji omogućava trans osobama promjenu ličnih dokumenata nakon tranzicije, međutim, nije uopšte precizno definisan, što ga čini nerazumljivim i nejasnim. Oznaku pola u matičnom broju, izvodu iz knjige rođenih, odnosno ličnim dokumentima moguće je promjeniti pošto se završi procedura promjene pola i o tome podnese dokaz. Promjena imena se obavlja na lični zahtev, nije uslovljena „promjenom pola“, a jedino ograničenje koje se odnosi na promjenu imena je zaštita javne bezbjednosti i prava i slobode drugih.“
Prošle godine u Crnoj Gori pokrenuta je inicijativa za donošenje Pravilnika o promjeni pola iz medicinskih razloga, kojim bi se regulisali pravno-medicinski postupci vezani uz tranziciju i post-tranzicioni period transrodnih osoba. Godinu ranije izmenjen je Zakon o zdravstvenoj zaštiti, te definisano pokrivanje 80% medicinskih troškova „promjene pola“.
„Pravilnik o promjeni pola još nije zvanično donesen, ali imamo informaciju da je u završnoj fazi i trebalo bi uskoro da stupi na snagu. Uprkos nepostojanju ovog pravilnika, dobili smo informaciju da je pravo na pokrivanje medicinskih troškova ipak moguće ostvariti u praksi, pa za sad postoji jedna osoba koja čeka da dobije rješenje od Fonda za zdravstveno osiguranje, kao i još dvije osobe koje su pristupile zdravstvenoj zaštiti kada je u pitanju medicinski dio tranzicije. Međutim, to je još uvjek jako teško ostvarivo u praksi, što će, nadam se, pravilnik promjeniti. U oblasti zdravstvene zaštite u Crnoj Gori postoje psihijatar i psiholog kojima se trans osobe mogu obratiti za dobijanje dijagnoze i psihološku evaluaciju, koje su jedan od preduslova za pristupanje tranziciji. Takođe, postoji i endokrinolog koji propisuje hormonalnu terapiju. Još uvjek u Crnoj Gori nemamo mogućnost operativnih zahvata, zbog čega je neophodno da za taj dio zdravstvene zaštite idemo u Srbiju.“
Za kraj, Dorijan ističe važnost solidarnosti i regionalnog povezivanja u oblasti osvajanja prava na rodni identitet na Balkanu, te vidljivosti trans aktivizma.
„Ono sa čim sam jako zadovoljan jeste upravo saradnja sa trans grupama iz regiona. Baš skoro smo okupili jako dobru ekipu iz regiona i formirali smo za sad nezvaničnu grupu „Trans Mreža Balkan“, koja je već počela da djeluje u smislu okupljanja velikog broja trans osoba, kao i trans friendly ljudi, koji su puni jako kreativnih ideja, i mislim da će ovaj projekat do sad biti najproduktivniji za trans zajednicu u okolnim zemljama. Sve naše aktivnosti mogu se pratiti i na našoj fb stranici „Trans Mreža Balkan“ - ekipa koju sa ponosom zovem svojom!“
