Vrijediš koliko i kanton u kojem živiš
Da li ste rođeni pod sretnom zvijezdom u kontekstu BiH uveliko ima veze i sa time u kojem ste kantonu rođeni. Od nivoa prosječnih plata, dostupnosti poslova pa do iznosa socijalne pomoći, stanovnici FBiH su različito tretirani ovisno o administrativnom području u kojem žive. Dječiji dodatak se u nekim kantonima isplaćuje, u nekim nisu donesene ni relevantne zakonske odredbe. Nezaposlene majke u jednom dijelu FBiH dobijaju naknadu, a u drugom dijelu ne dobijaju. Stoga je teritorijalna diskriminacija pogotovo u oblasti socijalne pomoći i davanja izražena do mjere da dolazi do fiktivnog prijavljivanja osoba u kantone u kojima ustvari ne žive ali žele ostvariti zakonom propisana primanja.
Stalna novčana pomoć
Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom je definisano da se mjesečni iznos stalne novčane pomoći utvrđuje u visini razlike između zbirnog iznosa primanja svih članova domaćinstva i iznosa najnižeg primanja potrebnog za izdržavanje. Upustva i pravila za utvrđivanje ovog prava su definisana na nivou kantona kojima je ostavljeno da shodno svojim mogućnostima definišu iznos stalne novčane pomoći koja je samo u 2011. varirala od 54,00 KM do 120,00 KM. Izvještaj Inicijative za bolju i humanu inkluziju (IBHI) navodi da zbog različitih iznosa ove pomoći u kantonima dolazi do diskriminacije korisnika pomoći. Pored toga, zbog lošeg vođenja evidencije o imovini, može se desiti da ova prava ostvare i oni kojima taj novac i nije realno potreban jer prihode ostvaruju kroz ugovor o djelu, rad na crno itd. Izvještaj predlaže da se više zakonske težine da izvještaju koji socijalni radnik napiše nakon posjete na licu mjesta krajnjeg korisnika.
Prava na papiru
Gore spomenuti zakon se bavi i zaštitom porodice sa djecom u čitavom poglavlju i pri tome definiše njihova prava čije detalje izrade, definisanje iznosa i osiguranja sredstava spadaju na nivo kantona. Neka od navedenih prava odnose se na dodatak za djecu, porodiljske naknade, školarine i stipendije đacima i studentima, itd.
Međutim, izvještaj IBHI-a navodi da većina kantona nije osigurala ni osnovna prava propisana federalnim zakonom a iluzorno je za očekivati uvođenje novih prava. Također, različiti novčani iznosi među kantonima stvaraju diskriminaciju na osnovu toga gdje su građani prijavljeni a neki kantoni uopšte nisu isplaćivali novac za ostvarivanje nekih od prava.
Pravo na dječiji dodatak može ostvariti porodica pod uslovom da prihod koji može ostvariti po svim osnovama ne prelazi iznos prihoda dovoljnih za izdržavanje. Kantonima je ostavljeno da razrade dodatne propise, ali federalni zakon nije propisao najniži iznos dječijeg dodatka kao ni najniži prihod za izdržavanje, ali ni sankcije za kantone i općine koje ne poštuju ovo pravilo. Time je došlo do situacije u kojoj na nivou kantona vladaju oprečna pravila i benefiti i to od BPK gdje postoji stimulativni (pronatalitetni) dodatak do pet kantona u kojima to pravo ne postoji nikako.
Zakon je utvrdio zaštitu žene-majke u radnom odnosu za vrijeme odsustva s posla radi trudnoće, porođaja i njege djeteta ali i podršku za ženu majku koja nije u radnom odnosu. Kao i u ostalim sektorima, i ovdje je kantonima ostavljeno da utvrđuju detalje implementacije.
U nekim kantonima se ovo pravo ostvaruje, a u nekim ne. Tamo gdje se ostvaruje, za “osnovicu se uzima prosječna plaća u kantonima ili ostvarena prosječna plaća žene majke prije stupanja na porodiljsko odsustvo”, navodi se u izvještaju IBHI-a.
U slučaju da je u pitanju žena koja nije u radnom odnosu, ne može ostvariti pravo u nekim kantonima, a tamo gdje može, dobija između 100,00 KM do 150,00 KM. I ovdje je na sceni teritorijalna diskriminacija, a pored toga, mnogi zagovaraju da se ovo pravo izdvoji iz sistema socijalne zaštite i vrati u zdravstveni sistem.
Moguća rješenja
Stručnjaci predlažu da se umjesto postojećeg Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, treba donijeti 4 zakona koji bi odvojenu regulisali pitanja socijalne sigurnosti i socijalnog minimuma, zaštite porodice i djece, podrške osobama sa invaliditetom kao i prava civilnih žrtava rata.
Također, na nivou FBiH je potrebno osigurati socijalni minimum i kriterije za njegovo određivanje kao i isti osnov za izračunavanje prava iz socijalne zaštite i uslova za njihovo ostvarivanje. Trudnicama i majkama je neophodno osigurati jednak tretman na području čitavog entiteta, a ovo posebno dobija na važnosti imamo li u vidu činjenicu da je u BiH natalitet u padu.
Sam ustroj FBiH te podjela na kantone od kojih svaki ima vlastite nadležnosti ali i neujednačene privredne a time i finansijske kapacitete je dodatna prepreka reformi sistema. Ali to svakako ne znači da se na ovoj problematici ne treba raditi jer je u pitanju osjetljiva oblast koja ukoliko se pravilno ne riješi, može kreirati društveni bunt u budućnosti.
