Vaša prava BiH: Na tržištu rada posebno su ugrožene žene radnice u trgovini i uslužnoj djelatnosti

Projekat čiji je cilj jačanje prava radnika, sa posebnim naglaskom na žene radnice u trgovini i uslužnoj djelatnosti, podržava Kanadski fond za lokalne inicijative. Kroz projekat će se nastojati ostvariti omogućivanje efektne zaštite radničkih prava, pronalaženje odgovora na sve prisutniju eksploataciju na radnom mjestu, kao i dugoročno stvaranje uslova za unaprjeđenje uslova rada i podizanje životnog standarda najugroženije populacije u našoj zemlji.

 

Inicijatori projekta postavili su nekoliko glavnih ciljeva koji će se nastojati ostvariti tokom trajanja projekta, a namjera je da se projektnim aktivnostima:

 

Harisa Bačvić, pravni savjetnik Udruženja "Vaša prava BiH", smatra kako svi u svakodnevnim situacijama svjedočimo brojnim kršenjima prava radnika. Dovoljno je otići u najbliži trgovački centar i uvjeriti se u nepovoljne uslove rada kojima su radnici, a posebno žene, izložene.

 

„One informacije koje mi dobivamo u svakodnevnom radu su informacije o stanju na terenu. Veliki broj korisnika koji nam dolazi obraća se upravo sa problematikom te vrste. Svakodnevno, kada uđete u prodavnicu, vidite da žena radi u uslovima koji nisu odgovarajući, da radi u hladnim prostorijama, nema mjesto da sjedne, pa dalje. Općepoznato je da radnice u trgovinskim i uslužnim djelatnostima praktično nemaju radnog vremena iako je to propisano Zakonom o radu, zatim obavljaju svakakve vrste poslova bez odgovarajuće zaštite na radu i tako dalje.“

 

Teška financijska situacija s kojom se susreće veliki broj bh. stanovništva dovodi ljude u takvu situaciju u kojoj im preostaje malo izbora. Stoga će mnogi prihvatiti bilo kakav posao, kako bi prehranili svoje porodice, smatra Bačvić. 

 

 

„Sama ekonomska situacija u državi je takva da praktično ljude tjera da pristanu na sve neuslove, samo zato da bi imali posao i obezbijedili tu minimalnu plaću koju eventualno imaju na kraju mjeseca, a vrlo često se desi da i ona kasni, odnosno da nije redovna.“

 

Radnici bi trebalo da od projekta imaju veliku korist, jer će u sklopu projektnih aktivnosti biti ostvarena saradnja s akterima koji imaju moć da donose odluke u ovoj oblasti i direkto rade na promjenama koje bi osigurale bolje radne uslove.

 

„Tokom izvršenja projektnih aktivnosti, dolazit ćemo u kontakt kako sa samim radnicima koji su obespravljeni, tako i sa drugim akterima koji mogu doprinijeti rješavanju ove problematike, odnosno poboljšavanju samog stanja na terenu. Dakle, dolazit ćemo u kontat s udruženjima poslodavaca, sa sindikatima i direktno sa radnicima, i to su akteri ovog procesa. Pokušat ćemo da zajednički dođemo do nekih prihvatljivih rješenja, koja će istovremeno poboljšati položaj radnika i njihov svakodnevni život.“

 

 

Nedim Kulenović, pravni savjetnik Udruženja "Vaša prava BiH", smatra kako Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine prati evropske standarde, međutim nedorečenosti njegove nedorečenosti mogu stvoriti probleme u regulaciji određenih oblasti, posebno kada je riječ o radnom vremenu i ugovorima na određeno vrijeme.

 

„Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine donesen je u sklopu privrženosti Bosne i Hercegovine uskljađivanju našeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom Evropske unije i to je nešto što je izričito spomenuto i u Reformskoj agendi 2015-2018. Ono što je očito ovdje, jeste da postoje određene nedorečenosti u načinu regulisanja ove materije, u odnosu na neka temeljna zakonodavstva Evropske unije, prije svega tu mislimo na direktive o radnom vremenu, posebno na direktive o ugovorima na određeno vrijeme. To je jedna problematika koju će biti nužno detaljnije analizirati da se utvrdi u kojoj mjeri su zakondavna rješenja u Federaciji BiH usklađena sa našim dužnostima prema Evropskoj uniji.“

 

Iako je eksploatacija na radnom mjestu sistematski problem u bh. društvu i tiče se svih starosnih i spolnih kategorija, Kulenović navodi da su ipak žene te čija se prava najviše krše.

 

„Ono na što smo se mi posebno bazirali u ovom projektu jesu ženu kao jedna ranjiva kategorija. Kao što znamo, one su često predmet različitih manipulacija, odnosno mobinga i sličnog uznemiravanja, posebno žene na porodiljskom odsustvu. To su određene kategorije koje se često isključuju od zaključivanja ugovora o radu, ili s kojima se prevashodno zaključuju ugovori o radu na određeno vrijeme u većoj mjeri nego što je to slučaj sa drugim kategorijama“

 

 

Nermin Hanjalić, pravni savjetnik Udruženja "Vaša prava BiH", izjavio je kako neprijavljeni rad još uvijek predstavlja jedan od najvećih problema u Bosni i Hercegovini.

 

„Procjenjuje se da trenutno u Bosni i Hercegovini ima više od 200.000 radnika koji rade na crno, dakle, bez zaključenog ugovora o radu, nisu prijavljeni u Zavod penzijsko-invalidskog osiguranja, Zavod zdravstvenog osiguranja i ne ostvaruju nikakva prava po tom osnovu, već se to svodi bukvalno na rad koji podrazumijeva goli opstanak i neku cijenu rada, odnosno zaradu koju radnici ostvare. A šta će biti u budućnosti nakon 10, 20, 30 ili 40 godina... Ima ljudi koji više od 20 godina rade tako. I sve je dobro dok je takav radnik u mogućnosti da obavlja taj rad i stiče zaradu i ostvari egzistenciju, međutim postavlja se pitanje povrede na radu, a čak je bilo i smrtnih ishoda. O tome se kod nas vrlo malo priča, a na godišnjem nivou nije mali broj naših sugrađana koji gube život.“

 

Važan faktor rješavanja problema radnika trebalo bi da budu i zavodi za zapošljavanje. Međutim, iz Udruženja "Vaša prava BiH" ističu kako ove institucije danas ne obavljaju ono što bi trebalo da budu njihovi primarni zadaci – povezivanje radne snage sa tržištem rada.

 

 

„Kada su u pitanju zavodi za zapošljavanje i tu su markirani brojni problemi te institucije. Oni baštine nešto što je jednostavno recidiv prošlosti, iz bivšeg sistema, i oni su se u ovom trenutku pretvorili u puke evidentičare, oni samo popisuju koliko ljudi imaju i izdaju potvrde i uvjerenja kada građanin treba da ostvari neko pravo kao nezaposlen i vode, odnosno obezbjeđuju zdravstvenu zaštitu. To zavodi za zapošljavanje ne mogu nastaviti raditi. Oni se moraju baviti posredovanjem, odnosno povezivanjem tržišta rada i radne snage koja se nalazi na evidenciji kod njih.“

 

I sam sistem obrazovanja dovodi do produciranja takve radne snage koja nije konkurentna na tržištu rada. Hanjalić smatra da bi se nastavni planovi i programi morali uskladiti sa potrebama koje na tom tržištu postoje.

 

„Veoma osjetljivo pitanje je pitanje usklađenosti obrazovnog sistema sa potrebama tržišta rada. Naš sistem po inerciji izbacuje kadrove u srednjim školama, strukovnim školama gdje su popularni zanati, a i fakulteti to čak čine. Djeluju po nastavnim planovima i programima koji su davno doneseni, a tržište rada traži nešto drugo. Danas se traže informatičari, inžinjeri, tehničari, neko ko može pratiti nove tehnologije. Međutim, susrećemo se i s tim da poslodavac kaže ja ne mogu nikoga da zaposlim, niko ne može da odgovori adekvatno tom zadatku. U tom smislu i država i zavodi za zapošljavanje i sindikati bi trebalo da ulože napor da se to popravi, dakle da se usklade ponuda i potražnja radne snage jer, uzalud je izbacivati na tržište ljude sa diplomom koji će visiti godinama na zavodu za zapošljavanje i tražiti od svog oca penzionera dvije marke da idu na kafu. Procjenjuje se da u Bosni i Hercegovini ima 170.000 mladih ljudi koji prvi put traže posao i, prema važećoj statistici, mi imamo najveći procenat nezaposlenog mladog stanovništva.“